Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Samodestrukcija podrazumijeva misli, stavove i ponašanja u kojima osoba nenamjerno nanosi štetu sebi i svom narodu. Mnogi muslimanski narodi, među kojima su naravno i Bošnjaci, postali su danas ovisni o samodestrukciji zbog kriza kroz koje prolaze i neuspjeha koji ih preplavljuju.
Da bismo što bolje razumjeli značenje destrukcije i njezine negativne posljedice, u nastavku ćemo navesti nekoliko oblika destrukcije koji se lahko mogu pronaći i prepoznati i u našem narodu.
Oblici samodestrukcije
– Pretjerivanje u kritici bilo koga ko se ističe u javnom životu ili ko se prihvati velike odgovornosti, i pored malo vlastitog rada i postignuća od strane onih koji su skloni kritizirati sve i svašta.
– Vjerovanje u svaku glasinu koja sa sobom nosi značenje izdaje, smutnje i korupcije bez ikakve provjere.
– Idealizam i postavljanje nemogućih uvjeta i kvaliteta za svakog rukovodioca javnih poslova. – Isticanje negativnih strana kod drugih, a skrivanje i zamagljivanje pozitivnosti.
– Davanje uvijek prednosti lošem mišljenju i nepovjerenju nad dobrim mišljenjem, povjerenjem i opreznim donošenjem presude.
– Osnova kod drugih (kod političkih i drugih oponenata) je da su loši i korumpirani dok se ne dokaže suprotno.
– Muslimani danas žele vođe poput hazreti Ebu Bekra i Omera, a hiljade svjetlosnih godina su daleko od osobina i kvaliteta ashaba kojima su halife bili Ebu Bekr i Omer, kao što su daleko i od osobina prvih dviju generacije nakon ashaba.
– Muslimani danas vole stranaštvo (sektaštvo) i raduju se međusobnim podjelama i neslaganjima.
– Zavidnost i stalno preispitivanje (sumnjičenje) kvalifikacija drugih, njihovih manira i morala.
Što se tiče negativnih posljedica samodestrukcije njih je teško i nabrojati, a mi ćemo spomenuti jednu koja nam se čini vrlo štetnom i pogubnom kako po pojedinca, tako i po cijeli narod.
Naime, rezultat svih spomenutih i nespomenutih oblika samodestrukcije je i strah časnih, poštenih, pravednih, sposobnih i uglednih ljudi da preuzmu bilo kakvu odgovornu funkciju i poziciju bojeći se gubitka ugleda, te prepuštanje vođstva i odgovornih funkcija onima koji nemaju drugih težnji i briga osim gomilanja bogatstva i borbe za vlast i prestiž, čime se stanje jednog naroda još više usložnjava, a krize, neizvjesnost i agonija produžavaju u nedogled.
