Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Muavija ibnul-Hakem es-Sullemi, radijallahu anhu, bio je nov u islamu, pa je došao u Poslanikovu džamiju i klanjao namaz za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Dok su klanjali neko je kihnuo, pa je Muavija ibn Hakem rekao: ”Jerhamukellah!” – ”Allah ti se smilovao!” Prisutni su uputili oštre poglede prema njemu, čudeći se njegovom postupku, pa je on rekao: ”Teško meni, zbog čega gledate u mene?” Oni su počeli udarati rukama po svojim stegnima, pokušavajući ga na taj način ušutkati. Muavija veli: ”Ja sam shvatio šta žele, pa sam ušutio. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao namaz – oca i majku bih za njega žrtvovao – nisam vidio boljeg učitelja od njega. Tako mi Allaha, on me nije prekorio, niti me je udario, niti uvrijedio, nego je rekao: ”Zaista u namazu nije dozvoljeno ništa od ljudskog govora. Namaz je tesbih, tekbir i učenje Kur'ana.” (Muslim)
Koliko god istina bila na tvojoj strani i tvoji argumenti bili uvjerljivi, metoda je na prvom mjestu, jer grubi stil rastjeruje ljude čak i ako je sadržaj govora ispravan i istinit. Sirova i gruba metoda gradi zid između tebe i ljudi, tako da više uopće ne žele da razmišljaju o tvojoj ideji. To je činjenica koju potvrđuje Kur'an. Zar Uzvišeni Allah nije rekao Svom plemenitom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.” (Ali Imran, 159.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je sa najispravnijom idejom u povijesti čovječanstva, a to je monoteizam (tevhid), i najistinitijim sadržajem, a to je islam, i najplemenitijim zadatkom, a to je prenošenje Allahove poslanice, no, unatoč tome, njegov Gospodar mu govori da sve ovo ne bi bilo postignuto (ne bi uspio u svome zadatku) da nije bilo njegove samilosti, blagosti i saosjećajnosti njegovog srca.
Koliko god da je tvoja ideja ispravna, ona ne može biti ispravnija od ideje tevhida sa kojom je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i koliko god da je njezin sadržaj istinit, ne može biti istinitiji od islama, i koliko god tvoja namjera bila plemenita, ne može biti plemenitija od prenošenja Božanske poslanice, ali je i pored svega toga metoda bila prije sadržaja.
Savjet ne može biti neovisan od ljubaznosti i blagosti, a ako se od njega odvoji, onda on postaje ruganje i ismijavanje, a nikako savjet.
Kakav je to savjet ako onome koji ostavlja namaz kažeš da je nevjernik, da će trpiti kaznu u kaburu i ući u Džehennem?!
Kakav je to savjet ako otkrivenoj muslimanki kažeš: ”Zašto si dozvolila sebi da budeš tako jeftina i da tvoju ljepotu gleda ko hoće?” To nije savjet, to je izrugivanje i ponižavanje.
Kakav je to savjet ako onome koji ne posti kažeš: ”Ti si poput životinje, brineš samo o svom stomaku. Da si čovjek ostavio bi jelo i piće u toku ramazana u ime svoga Gospodara!?”
Da, mi moramo naređivati dobro i odvraćati od zla, moramo ljude pozivati i objašnjavati im istinu, ali moramo također pozivati Allahu na način kako će Allah biti zadovoljan.
U vrijeme abasijskog halife Ebu Dža'fera el-Mensura, neki kršćani u Šamu podigli su pobunu protiv halife, pa je halifa El-Mensur htio uništiti sve kršćanske crkve u Šamu. Čuo je za to imam El-Evza'i, pa mu je rekao: ”Vođo pravovjernih, ne srdi se radi Allaha, putem onoga što izaziva Allahovu srdžbu.” Tj., rušenje crkava je zulum i nepravda prema kršćanima Šama, i ne možeš na taj način pokazivati svoju srdžbu u ime Allaha, jer i ljutnja u ime Allaha ima svoja pravila.
