Autor: Ajatolah Ebul-Fadl el-Burku'i
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Istinska Božanska vjera mora se temeljiti na nepobitnim dokazima i argumentima, tradicionalnim (Kur'an i Sunnet) i racionalnim (razumskim). Osim toga, tradicionalni tekstovi (hadisi) moraju se dobro proučiti i ispitati kako bismo došli do vjerodostojnih predaja sa kojima je Allah zadovoljan, te kako bismo došli do potrebnih argumenata. Stoga, nije dozvoljeno oslanjati se na nepoznate predaje (hadise), niti na predaje čija je apokrifnost očigledna, kao ni na predaje koje su izmislili pojedinci radi ostvarivanja vlastite koristi.
Allahova vjera, koja je u svojoj biti, bez imalo sumnje, jedna vjera i jedan put, promijenila se i pretvorila u našem vremenu u stotinu pravaca i sljedbenici svakog od tih vjerskih pravaca oslanjaju se na hiljade raznih predaja, filozofija, dokaza i dokumenata koje samo oni prihvataju i smatraju vjerodostojnim. Svaka frakcija je izmislila na stotine dokumenata i predaja kako bi dokazala i potvrdila ispravnost svoga vjerovanja, i onda su sve te apokrifne predaje, koje su u osnovi pojedinačne (ahad) predaje, pretvorili u kategoričke (mutevatir) i neoborive dokaze na koje se pozivaju u dokazivanju ispravnosti svoga vjerovanja, kao što dolazi u ajetu: ”A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda.” (El-Mu'minun, 53.)
Iako je Allah, dž.š., u Kur'anu, muslimanima izričito naredio da se ne razilaze i ne dijele na stranke i frakcije, kao što dolazi u ajetu: ”Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 31.-32.), muslimani su se, i pored toga, podijelili na mnoštvo stranki i frakcija i svaka frakcija je sebi dala određeno ime i ideološku odrednicu sa kojom je zadovoljna i sretna. Zatim, svaka frakcija smatra da je ona jedina na istini, a sve druge u zabludi, i za svoju tvrdnju navodi hiljade dokaza, a nijedna od njih nije spremna proučiti i ispitati dokaze suprotne strane i biti objektivna i pravedna prema drugoj strani. Štaviše, nisu spremni ni razmišljati o tome.
Zbog toga sam smatrao da mora postojati ozbiljno naučno istraživanje po pitanju šiijskog poimanja i vjerovanja u Mehdija, da bi se razjasnilo da li se to vjerovanje, o postojanju 12 imama, temelji na razumskim dokazima ili pak na tradicionalnim dokazima, i da li su tradicionalni dokazi preuzeti iz Allahove Knjige ili ne, te da li se to vjerovanje suprotstavlja razumu i Objavi?
U stvari, u Kur'anu se nalaze ajeti koji jasno ukazuju na ništavnost i neosnovanost ograničavanja imama na broj dvanaest, kao što postoje ajeti koji ukazuju na lažnost tvrdnji o imamu Mehdiju koje iznose neki ljudi. Mi ćemo u ovoj knjizi spomenuti te ajete i objasniti cijenjenim čitaocima dokaze na kojima šiije isnaašerije (duodecimalne šiije ili dvanaestoimamci) temelje svoje vjerovanje o ograničavanju broja imama na dvanaest, a konačni sud ćemo ostaviti razumijevanju samih čitatelja.
Što se pak tiče onih koji su od vjerskog pravca (mezheb) napravili unosnu trgovinu, kao i onih koji ih slijepo i fanatično slijede, ne mislimo da postoji mogućnost za njihovu uputu. Jer, kada bi, naprimjer, neko želio zatvoriti dućan u kojem čovjek prodaje povrće, ili kada bi vlasnik poslovnog prostora htio istjerati trgovca iz tog dućana, ovaj posljednji bi uložio sve što je u njegovoj moći da sačuva dućan i da prostor ne preda njegovom vlasniku. Vjerovatno bi do te mjere branio dućan da bi bio spreman iskopati oči vlasniku poslovnog prostora kako ga ne bi uzeo od njega.
Šta onda mislite o ”dućanu” koji svom vlasniku svake godine donosi milionski prihod, bez imalo zamaranja i ulaganja truda, već sav prihod dobija od donacija koje ljudi daju i koje smatraju dobrim djelom kojim se približavaju Allahu, dž.š.?!
U osnovi, trebamo znati da svaka novotarija i svaka vjerska frakcija, makoliko bila zabludjela, sve dok donosi prihod i dobit njenim vođama i utemeljiteljima, teško ju je iskorijeniti u kratkom vremenskom periodu. Jer, što se više povećava zarada i što više novca pristiže u kasu, povećava se i nastojanje vođa te frakcije i tog vjerovanja da ga šire, i ta zabluda neće nestati dok se ne obustavi njeno finansiranje.
Na primjer, unatoč činjenici da je islam zabranio često posjećivanje turbeta i kaburova, kada su vjerske vođe (u Iranu) vidjeli koliko se novca i drugih dragocjenosti, poput tepiha, serdžada, levhi, dragulja i sl., donira turbetima, proširila se novotarija posjećivanja kaburova, turbeta i raznih svetišta i interes ljudi za takve posjete se iz dan u dan povećavao. Izmišljeno je hiljade lažnih hadisa o važnosti i vrijednosti posjete turbetima i kaburovima i pojavilo se hiljade pomagača i šejhova koji su podržavali i branili izgradnju turbeta i svetišta, pa je posjeta (zijaret ili hodočašće) tim svetištima postalo jedan od najvažnijih ibadeta, a broj posjetitelja i ”hodočasnika” kaburova postao je veći od posjetilaca džamija i hafiza Kur'ana.
Vlasnici ovog dućana – ”dućan svetišta” – izmislili su čudesne (nevjerovatne) nagrade i sevabe za posjetitelje tih svetišta, koji se ne mogu dobiti ni zaraditi od bilo kojeg drugog ibadeta i pored činjenice da ne postoji niti jedan kur'anski ajet koji govori u korist posjete kaburovima i turbetima. Ko želi da se uvjeri u ovaj govor neka pročita moju knjigu El-hurafatul-vafire fi zijaratil-kubur.
Dakle, ne pišem ovu knjigu vlasnicima spomenutih ”dućana”, niti njihovim fanatičnim sljedbenicima, već je pišem ljudima koji vole pravednost i objektivnost i koji tragaju za uputom i istinom.
Na početku, trebamo vidjeti, na temelju razumskih i tradicionalnih dokaza, da li je imamet ograničen brojem, posebno da li je ograničen i određen malim brojem, ili nije? Da li u postojanju i prisutnosti šiijskog Mehdija ima koristi za ljude, ili nema? Naravno, postoje znčajne koristi od toga za vođe vjerskih frakcija i vlasnike ”dućana”, ali nikakve koristi od toga nema za šire narodne mase. Naprotiv, u tome se krije ogromna šteta što ćemo u nastavku i dokazati.
Fusnota:
– El-Burku'i je rođen u iranskom gradu Komu 1329. h.g. (1908. po Isau, a.s.) Njegovo porijeklo seže do Muhammeda ibn Alija ibn Musaa, r.a., devetog šiijskog imama, koji je kod šiija poznat po imenu El-Dževad.
Islamskom naukom počeo se baviti sa dvanaest godina u medresi u Komu. Njegovi profesori, pored ostalih, bili su: Ajatolah šejh Abdul-Kerim el-Hāiri el-Jezdi, Ajatolah Ebul-Hasan el-Isfahani, Muhamed Ali el-Kummi, Mirza Muhamed es-Samrāi, Ajatolah Šah Abadi i drugi šiijski autoriteti.
Bio je Homeinijev poznanik i drug iz studentskih dana.
U mladosti je bio fanatični sljedbenik šiitske doktrine i džaferijskog mezheba, a zatim se, u kasnim četrdesetim, u vrijeme vladavine Šaha u Iranu, vratio izvornom islamskom učenju i tako započeo svoj reformistički put koji je završio odricanjem od šiitske doktrine i vraćanjem u okrilje ehli-sunneta vel-džemata.
El-Burku'i je na početku podržavao dr. Muhameda Musaddeka u njegovoj revoluciji, ali kada je vidio da je doktrinarno-vjersko odstupanje iranskog naroda od izvornog islamskog učenja toliko veliko da se ne može popraviti političkim putem, on je napustio Muhameda Musaddeka i posvetio se korjenitoj vjerskoj reformi iranskog naroda.
Poput mnogih drugih islamskih reformatora, i El-Burku'i je, od strane šahovog, a kasnije i Homeinijevog režima, pretrpio mučenja, proganjanje, atentat i zatvor u kojem je i umro.
Naime, pošto je bio veoma aktivan u iznošenju zabluda i devijacija isnaašerijskog šiizma (vjerovanje u 12 nepogrješivih imama), šiijski kler iz Koma, tužio ga je Šahu, lažno ga predstavivši kao Židova koji je neprijatelj ehli-bejta i koji hoće da uništi vjeru. Na suđenju je šejh el-Burku'i oslobođen optužbi. Nažalost, nakon Homeinijeve revolucije, na šejha el-Burku'ija najprije je izvršen atentat dok je klanjao namaz u svojoj kući, u kojem je teško ranjen, a nakon oporavka, osuđen je na trideset godina zatvora, te je 1992. godine i umro u tamnici u koju ga je bacio njegov kolega iz studentskih dana, Homeini.
Napisao je niz kapitalnih djela u kojima je upozorio na pogubnost sektaštva, te na potrebu vraćanja Kur'anu i Sunnetu i njihovom temeljitom izučavanju.
Broj njegovih knjiga, studija i članaka na tu temu premašuje cifru od sto pedeset, od kojih su, osim navedene knjige, najpoznatije: Kesru es-sanem (Razbijanje kipa) i Nakdul-murādžeāt (Kritički osvrt na čuveni šiijski pamflet: El-Murādžeāt). Osim toga, on je na perzijski jezik preveo Ibn Tejmijino djelo Minhadžus-sunne, kao i djelo imama Ez-Zehebija: Minhadžul-i'tidal.
Šiitski klerici i vjerski autoriteti koji su odbacili šiitsku doktrinu
Dvadeseto stoljeće (od samog početka) svjedok je pojave značajnog broja reformatora među istaknutim šiijskim učenjacima i klericima u Iranu. Svi oni su pozivali samokritičnosti i preispitivanju akaida (temelja vjerovanja) i naslijeđene šiijske prakse, te odbacivanju novotarija i zabludjelih učenja te vjerovanja koja su utemeljena na izmišljotinama i narodnim legendama, a ne na Objavi. Oni su bili zagovornici vjerske reforme utemeljene na čistom i nepatvorenom poslaničkom naslijeđu i vraćanja na stazu Kur'ana i Sunneta na kojoj nas je ostavio posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., i kojom su hodile prve, odabrane generacije muslimana.
Tako su šiitsku doktrinu, u spomenutom periodu, pored ostalih, odbacili poznati šiitski klerici i vjerski autoriteti: Esedullah el-Harkani, Ajatolah Šariat Hasan es-Sengeldži, Ahmed el-Kasravi, Sejjid Mustafa Tabatabai, Ismail Al Ishak el-Huve'ini, Ajatolah Muhamed Bakir ed-Deredžaj, Hajdar Ali al-Kalemendari el-Kummi, Abdul-Vehab Ferid el-Tunkabuni, El-Hadž Jusuf Šu'ār et-Tibrizi, i drugi. Mnogi od njih napisali su veliki broj knjiga, studija i članaka kao odgovor na zabludjelu šiijsku doktrinu i kao poziv iranskom narodu da se vrati u okrilje ehli-sunneta vel-džemata.
Među spomenutom šiijskom vjerskom elitom koja je odbacila šiijsko učenje bio je i Ajatolah Ebul-Fadl ibn Rida el-Burkui’ el-Kummi, čije ćemo dijelove knjige: Tahkikun ilmijjun fi ehadisi el-Mehdijji (Naučna verifikacija hadisa o imamu Mehdiju), zbog njene važnosti u raskrinkavanju zabludjele šiijske dogme o imametu, u narednom periodu prevoditi i objavljivati na našem portalu.
