Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić izazvala je oštre reakcije javnosti nakon skandaloznog govora u sarajevskoj Vijećnici pred trideset zastupnika iz Evropske unije. Tokom službenog obraćanja, zastupnica je iznijela historijski neutemeljene tvrdnje o karakteru rata u Bosni i Hercegovini.
Predsjednica Naše stranka izjavila je pred evropskim zvaničnicima kako razaranje glavnog grada Bosne i Hercegovine nije imalo etnički ili vjerski karakter. Da to nije bio sukob katolika, pravoslavaca i muslimana.
“Sukobi koje smo doživjeli u ovom velikom gradu, u zgradi koja je spaljena do temelja nije etnički, nije vjerski, nije između katolika, pravoslavaca i muslimana, čak nije ni između vjerskih grupa, to je borba za moć, i odbijam vjerovati, jer sam ovdje provela veći dio života, da su ovaj grad i ova država povezani s takvim sukobima” – izjavila je Sabina Ćudić u Vijećnici.
Ćudić je u svom govoru svjesno prešutjela ključne historijske činjenice. Vojska entiteta RS zapalila je zgradu Vijećnice u augustu 1992. godine, uništivši milione knjiga i historijsku građu. Tokom opsade Sarajeva, agresorske snage ubile su 11.541 stanovnika, među kojima je i 1.601 dijete. Granatiranja redova za hljeb i vodu, bolnica, škola i dječijih vrtića, kao i dokazani genocid u Srebrenici, jasno demantuju tezu o pukoj borbi za moć.
Medijski izvještaji i sudske istrage ranije su u vezu sa premještanjem posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka u sekundarne i tercijarne masovne grobnice dovodili i kadar stranke SNSD, uključujući aktuelnog premijera entiteta RS Radovana Viškovića. Rukovodstvo Naše stranke ignorisalo je ove teške optužbe, dok su istovremeno oštro osudili Viškovića zbog mizoginih izjava upućenih zastupnici stranke PDP Tanji Vukomanović u Narodnoj skupštini RS. Dvostruki aršin u režiji NS-a, mizogamija bitnija od genocida u Srebrenici.
Ignorisanje presuda međunarodnih sudova
Kritičari navode da je Naša stranka usvojila revizionistički narativ zvaničnog Beograda o ratu u Bosni i Hercegovini, koji negira agresiju uprkos brojnim presudama Haškog tribunala. Sudski procesi protiv ratnih zločinaca poput Radovana Krstića, Ljubiše Beare i Vujadina Popovića pravosnažno su dokazali da je motiv za genocid u Srebrenici i masovne zločine u Foči, Višegradu, Vlasenici i Brčkom bila radikalna islamofobija i velikodržavni projekti.
Pored snaga iz RS, historijski dokumenti potvrđuju da je i HVO vršio udare na Sarajevo, te da je u jesen 1993. godine dopremio artiljeriju iz Kiseljaka na položaje oko glavnog grada. Žrtve stravičnih zločina, poput ubijene bošnjačke bebe u Biljanima kod Ključa ili hiljada silovanih žena na Grbavici, nisu se borile za vlast, već su sistematski proganjane zbog svoje etničke i vjerske pripadnosti.
Politički analitičari ističu da Naša stranka suštinski ne postoji izvan područja Federacije Bosne i Hercegovine sa bošnjačkom većinom. Stranka nema razvijenu infrastrukturu niti općinske odbore na teritoriji entiteta RS, kao ni u dijelovima zemlje gdje Hrvati čine etničku većinu.
Glavni fokus stranke, u saradnji sa koalicijom Trojka, ostaje isključivo Kanton Sarajevo, čiji godišnji budžet premašuje milijardu KM. Građani Sarajeva će na predstojećim izborima u oktobru imati priliku ocijeniti politiku stranke koju predvode Predrag Kojović, Srđan Mandić, Edin Forto i Sabina Ćudić, te odlučiti da li će povjeriti upravljanje javnim novcem zvaničnicima koji odbijaju imenovati agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu pravim imenom, prenosi Slobodna Bosna.
(Hayat/Saff)
