Piše: Muhamed Ikanović
„O vjernici, mnogo Allaha spominjite“(Ahzab, 41)
Jedna arapska poslovica kaže: “Ko nešto zavoli često ga i spominje”. Musliman i muslimanka najveću ljubav iskazuju prema svome Gospodaru i to u tolikoj mjeri da Mu daju prednost nad sobom, svojim prohtjevima i željama. A nakon ljubavi prema Allahu dolazi ljubav prema Njegovom Poslaniku, što saznajemo iz slučaja Omera, radijallahu anhu, kada ga Poslanik sallallahu alejhi we sellem, uči da njegov iman nije upotpunjen dok mu Poslanik ne bude draži od samog sebe.
Kaže Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta: “Allah naređuje vjernicima da Ga puno veličaju jer je On taj koji im je podario mnogo blagodati.
Veličanje Allaha je od najodabranijih djela
Prenosi se od Ebu Derda´a da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: ”Da li želite da vas obavijestim o najodabranijim i najboljim djelima koja su na najvišim stepenima i koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra i bolja za vas od susreta s neprijateljem s kojim ćete se boriti pa ce vas sabljama sjeći i vi njih?” Rekoše: “Koja su to djela Allahov poslaniče?” Reče: “Zikrullah (veličanje Allaha)”. (Tirmizi, Ibn Madže)
“Spominjite me i Ja ću vas spominjati”.(El-Bekare, 152)
“Ko me spomene u sebi spomenut ću ga u sebi, a ko me spomene u društvu Ja ću ga spomenuti u odabranijem društvu od onog u kojem me je on spomenuo”.(Ibn Ebi Šejbe)
Svakom muslimanu i muslimanki se pruža velika prilika da podignu svoj stepen kod Allaha, subhanehu we teala, i da se njihova imena spominju kod meleka. Da bismo to postigli ne traži se veliki trud. Dokaz ovih riječi je navedeni ajet i hadisi-kudsi koji to jasno pojašnjavaju.
Mnogi bi ljudi bili presretni da za njihovo ime zna ili ga spominje neki od velikana, poput predsjednika, kralja ili nekiog milionera, a još bi bili zadovoljniji da se to ime spomene u nekom uglednom društvu. Prilika za tu počast pruža se svima nama. Veličajući Allaha, subhanehu we teala, ne samo da imamo nagradu na ahiretu nego i nas Gospodar nebesa i zemlje spomene u društvu časnih meleka. Zašto onda propuštati ovaj fadilet i vrijeme provoditi u beskorisnim pričama a još gore od toga u gibetu i slično.
Zamislimo sebe na stepenu da nas Gospodar spominje i da meleke obavještava o nama i obavještava ih o svome zadovoljstvu prema nama. Zar može biti veća počast za vjernika na ovome svijetu? Zar nam to nije cilj – Allahovo zadovoljstvo ?
Ustrajnost u zikiru
Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, oporučio je jednom od ashaba da ustraje na tome da njegov jezik bude uvijek vlažan od veličanja Allaha, subhanehu we teala. Islamski učenjaci kažu da se hadisom želi reći da čovjek što više nastoji veličati Allaha, subhanehu we teala, i da Ga se sjeća svakodnevno. Možda se teško navići na neprestan zikr, ali svako treba nastojati da ustraje na nekim zikrovima koji su došli sunnetom Allahova poslanika, sallallahu alejhi we sellem.
“Najdraža su Allahu djela ona na kojima čovjek ustraje” (muttefekun alejhi)
Ustrajnost u dobrim djelima ima veliki značaj i čini djelo čovjeka vrednijim kod Allah makar bilo i malo. Također, navikavanje na činjenje dobrih djela treba biti postepeno kako bi ostala ustrajnost na tome i kako nam ne bi postalo teško ili, ne dao Allah, dosadilo.
Ko nije u stanju klanjati noćni namaz u stanju je zikriti
Prenosi Ibn Abbas da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme: «Ko nije u stanju da klanja noću i teško mu je udjeljivati imetak (škrtosti radi) i kukavica je da bi džihad vodio neka mnogo čini zikr».(Et-Taberij, El-Bezzar)
Ovaj i slični hadisi daju vjerniku nade i snage da upotpuni svoje manjkavosti u nekim ibadetima i da vrata hajra nisu za njega zatvorena. Vidi se milost Uzvišenog Allah, subhanehu we teala, Koji se smilova ovom ummetu pa i onima koji se nalaze u slabom imanskom stanju omogući da koliko-toliko nadoknade propušteno dobro nečim što je lakše.
Zato, osvježimo svoje jezike veličanjem Gospodara, nahranimo gladne duše, i ispunimo prazninu duše onim što će je učiniti zadovoljnom i smirenom.
