Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jednom prilikom je šejhu Aliju el-Tantaviju stiglo pismo od jednog službenika koji mu se žalio da njegova plata nije ni četvrtina plate njegovog kolege, a njegov kolega je slabijeg obrazovanja i inteligencije od njega, pa mu je šejh el-Tantavi odgovorio: ”Prijatelju, ne dozvoli da te savlada očaj i da ti crna mržnja pojede srce, i nipošto ne govori: ‘Šta je s tim i tim?’
Ja sam nekada bio kao i ti. Posmatrao sam kako su oni koji su bili nižeg nivoa obrazovanja od mene i moji bivši studenti zauzeli bolja mjesta i pozicije od mene. I to me je mnogo boljelo. A onda sam rekao svojoj pohlepnoj duši: ‘O dušo, teško tebi! Ko ti je dao garanciju da ćeš vječno biti iznad drugih ljudi?’ I, uz Allahovu pomoć, izliječio sam se od bolesti zavidnosti, pa sam se odmorio i razrahatio.
Nema nikoga na ovome svijetu, a da neće naći nekoga ko je u bilo čemu bolji od njega, kao i onoga ko je u bilo čemu slabiji od njega.
Ako si siromašan, znaj da ima ljudi koji su siromašniji od tebe, a ako si bolestan ili u nevolji, znaj da među ljudima ima onih koji su bolesniji i u većim nevoljama od tebe.
Zašto samo podižeš glavu da vidiš ko je iznad tebe, a ne spuštaš je da vidiš ko je ispod tebe?
Ako znaš nekoga ko je stekao bogatstvo i prestiž koje ti nisi stekao, a on je ispod tebe po znanju, inteligenciji i ponašanju, zašto se ne sjetiš onoga ko je iznad tebe po inteligenciji i obrazovanju, a nije postigao ono što si ti postigao?
Zar odlike koje ti je Allah podario, kao što su razboritost, marljivost, ustrajnost i poštenje, nisu blagodati na kojima trebaš zahvaljivati Allahu?
Zar bi bio zadovoljan da stekneš više novca, a da istovremeno budeš neznalica, ili besposličar, ili lopov i kriminalac?
Nemoj biti tužan ako su ti date sve ove blagodati, makar bio lišen dunjalučkog bogatstva i ugleda, nego žali i tuguj ako si lišen ovih vrlina, makar ti dato bogatstvo Karuna.
Dragi brate, misliš li da je sreća u novcu? Šta je novac ako se njime ne kupuje zadovoljstvo duše, ili čast koja ostaje da se spominje u budućim pokoljenjima, ili dobro djelo čija će nagrada biti od koristi u vječnosti?
Novac je sredstvo, a ako se njime ne traže blagodati ovoga svijeta i sreća na Ahiretu, onda je on samo lijepo oblikovan i ukrašen papir ili sjajni metal.
Poput čovjeka koji je tvrdio da je imao mogućnost da mu dvije dove budu uslišane, pa je molio svog Gospodara da mu učini zlatom sve što njegova ruka dotakne, i dato mu je to. Kad me ju ta dova uslišana, umalo mu srce nije puklo od radosti. Zatim je otišao i dotakao sve do čega je mogao doći i pretvorio ga u zlato. Dok nije ogladnio, a kad je ogladnio uzeo je tanjir da jede, međutim, ono što je bilo u tanjiru postalo je zlato. Bio je žedan, pa je uzeo čašu da se napije vode, ali je i ona pretvorena u zlato. I sjeo je gladan i žedan. Prišla mu je kćerka da ga utješi, ali kad ju je zagrlio ona se pretvorila u zlatni kip.
Tada je uputio Allahu drugu dovu i molio Ga da sve vrati kako je bilo, jer je shvatio da su komad hljeba za gladnog, čaša vode za žednog i kćerka za oca, bolji od cijele zemlje ispunjene zlatom.
Dragi brate, ti sa svojom malom platom – ako je dobro rasporediš i osjećaš se zadovoljno – možeš biti sretniji od onoga koji ima hiljade dolara.
Šta će uraditi s novcem onaj ko mjesečno zarađuje deset, dvadeset ili pedeset hiljada dolara?
Može li čovjek nositi deset odijela odjednom, ili pojesti dvadeset kilograma hljeba za ručak, ili spavati na pet kreveta odjednom?
Osim ako taj silni novac neće potrošiti u luksuz, nemoral i griješenje, a to je nešto što nema granica.” (Iz knjige: Me'an-nas, šejha el-Tantavija)
