SAFF

Terapija smisla

Facebook
Twitter
WhatsApp
selmanalawdah

Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ovo je priča koja zaslužuje da se pročita. Ona govori o koncentracionom logoru Auschwitz u Poljskoj, koji je izgrađen od strane nacista u toku njihove okupacije Poljske. U Auschwitzu je, prema nekim historičarima, ubijeno najmanje milion i sto hiljada ljudi na najsvirepiji način. Jedan od onih koji su, u tom trenutku, bili odgovorni za logor, rekao je: ”Ubistvo tolikog broja ljudi pomoglo nam je da uštedimo milion tegli džema.”

Dr. Viktoru Emilu Franklu smanjila se želja za spas, nakon gubitka porodice i svega onoga što je posjedovao. Osjećao je da su uništene sve njegove vrijednosti dok je trpio glad, hladnoću, nagost i okrutne uvjete života. Svakog trenutka očekivao je da čuje svoje ime i da ga izvedu na pogubljenje. On nije imao ništa drugo izgubiti osim svog nesretnog života.

Međutim, tanka nit, koja ga je držala i u najtežim trenucima, bila je razlog njegovog spašavanja i njegovog puštanja iz logora. I ne samo to, već ga je ovjekovječila kao teoretičara u oblasti psihoanalize i psihoterapije. On je predvodnik ”Bečke škole psihoanalize” i u svijetu je poznat po svojoj knjizi – bestseleru Čovjek u potrazi za smislom, u kojoj je bilježio svoja iskustva iz koncentracionog logora što ga je dovelo do iznimno važnog otkrića, a to je pronalaženje smisla u svakom životnom stanju i situaciji makako ona bila teška i brutalna.

U svojoj knjizi, on je, između ostaloga, govorio i o logorašu koji je bio potpuno iscrpljen i slab i kojem su dali sapun u ruku da pomisli da ide u kupatilo, a zapravo je išao u plinsku komoru gdje se završavala njegova ljudskost, da bi postala pepeo koji vjetar raznese.

Zatim je govorio o načelima terapije koju je nazivao ”terapija smisla”. Naime, kada čovjek ima neki cilj zbog kojeg živi, onda je u stanju da se odupre pritiscima i mučenjima bez obzira na njihovu okrutnost.

Taj cilj mogu biti osjećanja prema porodici, čežnja za ljubavlju i suprugom, za povezanošću sa određenom skupinom (džematom), za prijateljima, darivanje, pomaganje drugima, sjećanja, snovi, zamišljanje ljepše budućnosti… Ponekad uskraćivanje u bilo kojem obliku dovodi do osjećaja ljepote i dvostrukog užitka.

Dr. Frankl je govorio: ”Oduzimanje, prilikom mog hapšenja, rukopisa moje knjige koja je već bila spremna za štampanje i moja želja za ponovnim pisanjem, pomogli su mi da preživim usred užasa koncentracionog logora.”

Rukovodio se, također, Nietzscheovom mudrošću: ”Ko ima razlog zbog kojeg živi, on se, uglavnom, može nositi sa svim životnim nedaćama i iskušenjima.”

Dr. Frankl je zatim govorio o uzdizanju ljudske ličnosti i sreći, naglašavajući da sreća sama po sebi nije cilj za kojim čovjek traga, već je ona posljedica ostvarivanja i ispunjenja željenoga cilja.

Šta je to što je Adema, a.s., zaokupljalo u vezi besmrtnosti?

To nije samo povećanje broja dana i noći, jer čovjek stari, umara se, slabi njegova snaga, život mu postaje težak i onda sa nestrpljenjem očekuje smrt.

Besmrtnost koju je želio Adem, a.s., daleko je od toga. Besmrtnost za kojom je on žudio je besmrtnost utjecaja, trajnost (kontinuitet) izgradnje i davanja, proširivanje iskustva, razmišljanje i uzimanje pouke iz protoka vremena, i većinu tih stvari on je postigao u stvarnosti.

Šta je to što je Adema, a.s., zaokupljalo u pogledu vlasti koja ne prestaje, ako nije dobar i koristan trag i utjecaj, pravda, lijepo ponašanje prema podanicima, uspravan hod i ustrajnost na pravom putu bez skretanja, devijacija, zuluma i slijeđenja strasti.

Adem, a.s., nije bio samo ilovača, pa da mu vrhunac težnje bude samo zemlja. On je bio satkan i od uzvišene duhovne komponente koja je ilovači, od koje je stvoren, dala novu vrijednost i drugačiji smisao, tako da je on živio na Zemlji, a njegove težnje bile su usmjerene prema nebu.

Iz ličnog iskustva znamo da se u duhovnoj dubini, munadžatima i razgovorima sa Allahom u skrušenim molitvama, te u osjećaju Njegove prisutnosti, blizine i zaštite, krije najuzvišnije značenje i najveći smisao života. Duhovna punina je vrijednost koja je neophodna za mentalno zdravlje, dugovječnost, uspjeh i otpornost.

Satiranje tvoje volje od strane drugih ljudi ne otklanja mogućnost da zauzmeš vlastiti stav u svakoj prilici. Tvoj izbor puta i načina na koji ćeš reagirati na postupke drugih prema tebi je ono što je ostalo od tvoje slobode. To je ta duhovna sloboda koja dolazi do izražaja i u najtežim okolnostima, onda kada duša dođe do grla. Doduše, to može mali broj ljudi, ali oni utječu na druge ljude i njihov život je inspiracija mnogima. Najvažnije čovjekove bitke dešavaju se u sekundama koje dijele ono što drugi čine protiv tebe i tvoje reakcije prema njima.

Ovdje dolazi do izražaja vrijednost čovjeka

Čovjek se odlikuje po tome što od sebe može načiniti pozornicu za istraživanje, meditaciju, proučavanje i eksperimentiranje. Čovjek je jedino biće koje može dokučiti smisao života i postojanja, koje može razumjeti smrt i nestajanje, kao i tajne besmrtnosti.

Vrijednost i veličina čovjeka je u spoznaji njegove ograničenosti i nesposobnosti i ispravnog postavljanja prema tome, na šta aludira hadis: ”Uzmi od svoga zdravlja za svoju bolest i od svoga života za svoju smrt.” (Buharija)

Ljudski osjećaji nisu čisto instinkti kao kod životinja, već su to prefinjeni i suptilni osjećaji. Strah od Allaha i osjećaj kajanja kada se učini grijeh, strah i briga za druge ljude koji su obespravljeni, potlačeni i izloženi patnjama i mučenju, to je sublimacija ljudskosti i ljudskog ponašanja i odnosa prema životu.

Ljubav kod čovjeka nije životinjski instinkt i potreba za udovoljanjem samo seksualnog nagona, već je to uzvišeni i suptilni duhovni osjećaj. Strpljivost i sposobnost da se prilagodi različitim uvjetima i promjenama, brzo i konstantno učenje, osobine su kojima je Allah odlikovao prvog čovjeka i njegove potomke.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA