Piše: A.H. Alamek
Udruženje „Prosvjetitelj” je 16. novembra (subota), 2013. u džamiji u Konjević Polju organizovalo tribinu pod nazivom „Društveni aktivizam i društvena odgovornost sa aspekta islama i patriotizma”. Gost predavač bio je profesor Abdussamed Nasuf Bušatlić, a u džamiji se okupilo više od dvije stotine vjernika iz cijelog Podrinja, ali i drugih dijelova BiH. Profesor Bušatlić je vrlo nadahnuta govorio o društvenom aktivizmu sa aspekta islama, objasnivši da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio poznat po toj osobini i da je bio simbol društvenog aktivizma i prije islama. Upravo je zbog tog njegovog svojstva, njegova supruga Hatidža r.a., nakon što je dobio prvu objavu i prepao se za sebe, smatrala da ne treba da se boji, jer on zaslužuje Allahovu podršku i pomoć. Poslanik a.s. je prije Objave bio iskreni pomagač svojoj zajednici, posjećivao je rodbinu i brinuo se o njoj, pomagao je nemoćne i siromašne, radio da bi za život zaradio, razmišljao kako da unaprijedi međuljudske odnose u zajednici, bio iskren i na njega su se drugi mogli oslonuti. Objašnjavajući važnost društvenog aktivizma za Bošnjake ovog vremena, profesor Bušatlić je često citirao ajete i hadise koji nam naređuju društveni aktivizam i doprinos zajednici kroz našu žrtvu. Između ostaloga, spomenuo je i hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ”Allahu su najdraži oni ljudi koji su najkorisniji, najdraže djelo Allahu je unijeti radost u srce muslimana, ili otklonuti od njega neku nevolju, ili mu pomoći da vrati dug, ili ga nahraniti. Ja više volim otići sa svojim bratom muslimanom da mu pomognem u riješavanju neke njegove potrebe, nego boraviti mjesec dana u itikafu. Ko ode da pomogne bratu muslimanu u izvršavanju neke njegove potrebe, Allah će mu korake učiniti postojanim onoga Dana kada će se mnoga noga poskliznuti.” Zatim je naveo primjere društvenog aktivizma ashaba, poput Ebu Bekra r.a., Omera r.a., Esme r.a., Ummu Haram bint Milhan i mnogih drugih. Na kraju svoga predavanja, profesor Bušatlić je kazao da iskreni muslimani i muslimanke ne poznaju riječi ”nemoguće je” i ”ne može se”, i da nikada ne padaju u očaj, jer se istinski pouzdavaju u Allaha, a onaj ko se u Allaha pouzda, kada ga iskušenja i brige skole, ne kaže: ”Gospodaru moj, ja imam velike brige!”, već kaže: ”Brigo moja, ja imam Velikog i Milostivog Gospodara!” Zatim je dodao da mi moramo visoko podići zastavu islamskog jedinstva i džemata i da se nipošto ne smijemo dijeliti, jer bez islamskog jedinstva i društvenog aktivizma, džematskog djelovanja i solidarnosti, nema nam opstanka na ovim prostorima.
Nakon obraćanja uvaženog profesora Bušatlića, riječ je uzeo Salko Zildžić, bivši šampion svijeta u kik-boksu. Salko je prevalio daleki put iz Ljubljane do Konjević Polja gdje je branio državne boje kao trener još jednog Podrinjca, Mesuda Selimovića, poznatog kik-boksera. On nam je kroz svoju priču dočarao stanje u našem narodu koje je vladalo u doba bivše države, ali je svojom pričom dotaknuo i stvarnost koju živimo. Nakon obraćanja naše dvojice predavača klanjali smo jaciju namaz, a oni najaktivniji ostali su da se druže i poslije jacije namaza da se, kao predstavnici i aktivisti različitih udurženja, što bolje informišu i upoznaju sa stanjem bošnjačke djece iz Konjević Polja, koja se još uvijek mrznu na sarajevskom betonu ispred OHR-a, bezuspješno čekajući pravdu i ostvarivanje svojih osnovnih prava od onih koji su gluhi na njihove zahtjeve iako su im usta puna ljudskih prava i sloboda. Međunarodna zajednica je po kozna koji put pokazala svoje pravo lice, ali mi bošnjaci nikako da shvatimo da nam nikakav međunarodni faktor neće riješiti naše probleme ako mi sami ne budemo spremni da ih riješimo.
Pored udruženja „Prosvjetitelj” u Konjević Polju bili su prisutni i predstavnici udruženja: „Selsebil” Živinice, „Svjetlo” Sarajevo, „Demus” Sarajevo i „Oaza” Tuzla.
Ono što je posebno važno naglasiti jeste to da su na ovom skupu bili prisutni glavni imami Podrinja. Nećemo nimalo pogriješiti ako kažemo da su oni istinski bošnjački heroji i mudžahidi, jer su zajedno sa svojim porodicama došli na prvu borbenu liniju da brane naše svetinje i da rade na afirmaciji islamskih vrijednosti. Glavni imam Srebrenice Damir ef. Peštalić zahvalio se svima koji su došli, jer time su pokazali da misle na Podrinje. Damir ef. Peštalić nas je obavjestio da u Srebrenici djeca nemaju slične probleme kao ona u Konjević Polju jer su ga ranije zajednički uspješno riješili, a na njegov govor se nadovezao predsjednik Medžlisa IZ Srebrenica, Alija Tabaković. Tabaković je istako da, pošto vlasti manjeg bh.entiteta nisu mogle napraviti u Srebrenici ono što su učinile u Konjević Polju, sada na drugačiji, perfidniji način pokušavaju da negativno utiču na svijest tamošnjih Bošnjaka tako što po školama raspisuju konkurse za literarne i likovne radove kojima veličaju likove i djela svojih svetaca i junaka. To isto rade i u drugim školama gdje su bošnjačka djeca većina, tražeći od bošnjačkih mališana da veličaju srpske ”heroje” koji su bili inspiratori genocida nad Bošnjacima. Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bratunac, Admir ef.Velić, također se zahvalio na podršci i prenio najnovije informacije u vezi aktuelnih problema u školi Konjević Polje. On je sa žaljenjem istakao kako neki roditelji nisu razumjeli situaciju i kako su im lični interesi daleko ispred interesa zajednice. Napomenuo je još i da Medžlis IZ Bratunac nije pokretač ovih dešavanja, nego da je to isključivo rad roditelja čijem je strpljenju došao kraj.
Skupu se obratio i imam Medžlisa IZ Zvornik, Haris ef. Mustajbašić koji je sa svojom porodicom, suprugom i dvoje maloljetne djece, došao da živi i obavlja časnu imamsku dužnost u Zvorniku. On se posebno zahvali na podršci koju je dobio od ostalih džemata, a posebno od predstavnika Udruženja ”Prosvjetitelj”, naglasivši da se on uistinu lijepo osjeća u Podrinju među svojom braćom i džemtlijama i da je ponosan što radi kao imam upravo na tom području. Osim spomenutih, na skupu je bio prisutan i istaknuti imam i povratnik u Jošanicu kod Zvornika, Osman ef. Halilović, koji je rekao da je ovo skupina na koju treba da se ugledaju mnoge druge.
Obrativši se skupu u svojstvu domaćina, osnivač „Prosvjetitelja”, Mehdin Jakubović, je, na sebi svojstven način, koji odiše optimizmom i željom za pozitivnom akcijom, ali i dozom zabrinutošću, još jednom skrenuo pažnju na genocid koji je srpski agresor počinio na području Podrinja, poručivši i Bošnjacima, ali i našim dušmanima, da, i pored teškog stanja, Podrinje nije mjesto iznemoglih staraca koji samo čekaju meleka smrti. Podrinje je ponovo puno života, puno omladine (samo u Konjević polju ima oko stotinu i tridesetero djece) i u Podrinju se u djelo sprovode mnogi životno važni projekti. Mehdin je još jednom spomenuo svima poznatu istinu da se Sarajevo, Zenica, Tuzla, Travnik, odnosno Bosna i Hercegovina, brane u Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku i Vlasenici.
”Mi smo u ime Allaha došli u Konjević Polje da podržimo ovaj hairli društveni aktivizam. Mnogi su ostali u svojim toplim domovima zavaljeni u udobne sećije gledajući kojekakve serije i utakmice i misleći kako će se neko drugi boriti za njihova prava, dok neprijatelj užurbano radi da bi nas nadvladao”, kazao je mehdin Jakubović.
Na skupu je konstatirano još i to da je nedavno završeni popis stanovništva, pored svih problema, bio jako uspješan za Bošnjake, jer su konačno shvatili šta su i ko su. Shvatili su da niko neće njihove probleme rješavati i da moraju ustati na noge. Za sada je to cilj koji je ostvaren, Bošnjaci moraju znati da nije dovoljno samo ustati na noge, nego da kada se ustane, mora se i hodati, a Bogami nekad i trčati da bi se neki drugi važniji cilj dotakao.
Na kraju je naš gost predavač Abdussamed Nasuf Bušatlić uzeo završnu riječ, naglasivši da Bošnjaci muslimani moraju mesdžidu vratiti njegovu pravu ulogu. U džematu mora biti živo kao u košnici gdje vlada maksimalni aktivizam, red i disciplina. Profesor je poentirao poučnom pričom u kojoj se spominje slučaj muslimana koji je krenuo da traži i zaradi svoju nafaku. Na tom putu on je vidio čudan prizor. Vidio je slabu i bolesnu pticu koja je ležala u svome gnijezdu, a druga ptica joj je donosila hranu. On je iz toga shvatio da ne treba da se brine za nafaku, jer, kad je Allah dao nafaku bolesnoj ptici preko zdrave ptice koja joj je donosila hranu, daće i njemu. Vratio se kući, pa ga je njegov šejh, čudeći se što ga vidi, upitao što se vratio, a kada mu je rekao razlog povratka kući, šejh mu je kazao: ”Zar ćeš se zadovoljiti time da budeš poput bolesne ptice kojoj drugi donose hranu i zar ti nije bolje i sevapnije da budeš ptica koja radi i drugima koristi i pomaže?!”
{AG}srebrenica{/AG}
