SAFF

Užasi Faludže: Smrtonosna ostavština rata

Facebook
Twitter
WhatsApp

Nikada nisam vidjela tužnije lice od lica majke koja gleda umiranje svoje novorođene bebe. A u jednoj sedmici sam to vidjela nekoliko puta, dok sam boravila u posjeti u bolnici u Faludži. A najžalosnije je bilo okruglo, smeđe lice žene u roza haljini. Ušla sam u sobu u kojoj je sjedila, onako bez pokreta, napeto gledajući u svoju bebu koja se nalazila u inkubatoru ispred nje. Nije se okrenula da me pogleda, uprkos mojoj čudnoj pojavi: bijela djevojka u prevelikoj abaji i neurednog hidžaba,sa kamerom i notesom. Privlačila sam poglede kroz cijelu bolnicu, ali žena u roza haljini je bila previše zauzeta sa svojom bebom da bi me primjetila.

Njena mala djevojčica borila se za dah. Njen mali stomačić se teško podizao i brzo spuštao. Ona je imala složenu urođenu srčanu manu, kao toliko mnogo beba rođenih ovdje u Faludži, prašnjavom, razrušenom gradu zapadno od Bagdada, u kojem se trenutno dešava dramatičan porast urođenih mana i pobačaja. Žena u roza haljini gledala je sa ogromnom ljubavi svoju bebu, bodreći je, želeći da živi, da udahne još jedan dah. Njene velike smeđe oči nisu bile ljute, više preplavljene emocijama, prepune nevinosti- i pitanja. Vidjela sam bebine oči- gledale su prema Majci, onako nevine.
Spustila sam svoju torbu od kamere na pod i samo ostala stojeći, dijeleći taj sveti, bolni prostor između života i smrti, između ljubavi, žudnje i tuge, i pitanja, toliko mnogo pitanja. Zašto se ovo dešava svakodnevno u porodilištu bolnice u Faludži? Šta je to uzrokovalo višestruko povećanje urođenih mana od 2000. godine? Zašto je došlo do dramatičnog povećanja pobačaja i mrtvorođenih beba? Dan prije ja sam vidjela novorođenče sa krvavom, svježom rupom u leđima- klasični slučaj spina bifida (urođena deformacija kičmenog stuba), još jedna uobičajena stvar u Faludži zajedno sa oštećenjima mozga, kičme, neformiranih udova i zečijih usana.
Drugog dana hodala sam grobljem u Faludži koje je preplavljeno malim, neobilježenim „dječijim“ mezarima, i stajala sam sa Marwan i Baširom, mladim, zdravim bračnim parom, na mezaru njihove bebe Muhammeda, koji je živio samo pet minuta poslije rođenja. On je bio njihova četvrta beba koja je umrla. Neće više pokušavati. Medicinska preporuka od strane ginekologa za žene Faludže je jednostavna: „samo prestanite“. Prestanite zatrudnjiivati zbog toga što je vjerovatno da nećete roditi zdravu bebu. Ove riječi nose strahovite implikacije: grad od oko 300.000 stanovnika sa generacijama mladih žena koje možda nikada neće biti majke; i generacije onih koji neće živjeti, ili će živjeti, ali nikada neće biti zdravi.
Četiri nove studije o zdravstvenoj krizi u Faludži pojavile su se u zadnja tri mjeseca. Studije sugeriraju da beba žene u roza haljini umire od rana iz rata kojeg nikad nije vidjela. Ova epidemija je naslijeđe toksičnog oružja koje je zatrovalo zajednicu nakon žestokih napada američkih snaga 2004. godine. Današnji ratovi su ratovi u gradovima: oni ulaze u naša susjedstva, ulice i kuće. I obilježje modernih oružja znači da današnji ratovi ne prestaju kada utihne oružje.
Nedavna studija objavljena u „Bulletin of Environmental Contamination and Toxicology“ pod nazivom „Kontaminacija metalima i epidemija urođenih mana u iračkim gradovima“ ispituje porast urođenih mana u Faludži i Basri, drugom iračkom gradu u kojem su se vodile žestoke borbe. Studija je otkrila da je u Faludži u periodu 2007-2010. godine više od pola novorođene djece rođeno sa nekom urođenom manom. Prije opsade grada ta brojka je iznosila jedno od deset djece…

Preuzmite BESPLATNO najnoviji broj SAFF-a (broj 332) ovdje

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA