Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Na ovaj dan (23. mart), 625. godine, dogodila se bitka na Uhudu, što odgovara 7. ševvalu, treće godine po Hidžri. Nekoliko dana prije bitke, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sanjao je da mu je vrh sablje slomljen, pa je to protumačio kao smrt nekog od njegovih bliskih rođaka. Tako se i desilo, na Uhudu je kao šehid preselio njegov amidža, Allahov lav, Hamza ibn Abdul-Mutallib. Bitka na Uhudu se davno desila, ali lekicje i pouke iz te bitke ostaće važiti za sva vremena, uključujući i sljedeće:
– Desi se da i istina nekada izgubi bitku, ali je važno da ona na kraju sigurno dobija rat. Stoga, ne smijemo toliko biti zaokpuljeni pobjedom i porazom koliko moramo biti zaokupljeni time da istinski i uvijek budemo uz istinu, a daleko od zablude i laži.
– Nepridržavanje jedne od naredbi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dovelo je do poraza muslimana na Uhudu. Ummet se ne može nadati pobjedi bez poslušnosti Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i slijeđenja njegovog Sunneta.
– Poraz koji te vraća i približava Allahu, bolji je od pobjede zbog koje ćeš se osiliti i osjetiti neovisnim. Slava Onome Koji odgaja Svoje robove kroz iskušenja koja mrze, da bi ih učinio onakvima s kakvima će On biti zadovoljan.
– Ubistvo je ubistvo, ali njegove posljedice nisu jednake: ubijeni vjernici su u Džennetu, a ubijeni nevjernici su u Džehennemu.
– U najtežim trenucima svako pokaže svoje pravo lice. Na dan Uhuda otkrio se munafikluk Abdullaha ibn Selula, ali i iskrenost Enesa ibn Nadra, r.a., koji je ispunio zavjet dat Allahu, pa je Allah tim povodom objavio ajet: ”Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.” (El-Ahzab, 23.)
– Pobjeda i poraz su jedan tren i smjenjuju se, istina nekad doživi poraz da se redovi vjernika ne bi ispunili munaficima, a zatim pobjedi da vjernici ne bi posumnjali u ispravnost puta koji slijede.
– Postavljanje strijelaca na brdo govori nam u kojoj mjeri je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao do prirodnih uzroka i zakonitosti koje je Allah uspostavio. Nije rekao: ”Ja sam Allahov poslanik i meni je u svakom slučaju zagarantovana pobjeda, već se maksimalno pripremio za bitku i onda se potpuno pouzdao u Allaha, dž.š., i Njegovu pomoć i podršku.
– Vođa se ne skriva iza svoje vojske, već ide naprijed. Kad je među ashabima nastala panika na Uhudu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je postojan, svojim kopljem dočekao je Ubej ibn Halefa koji krenuo prema njemu da ga ubije. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pogodio ga je kopljem i kolovođa nevjerstva je ranjen rikao poput bika dok nije mrtav pao na zemlju.
– Najteža i najbolnija stvar na dan Uhuda nije bio silazak strijelaca sa brda, niti ubistvo hazreti Hamze, iako se zbog njegovog ubistva srce kida od bola, već trenutak kada su mušrici ranili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u glavu i slomili mu zub, pa je on, brišući rukom krv sa svog mubarek lica, govorio: ”Kako će uspjeti narod koji je ranio svoga Poslanika?!”
