Ustavni sud BiH je odbio kao neutemeljenu apelaciju Fahrudina Radončića izjavljenu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S 1 2 K 020433 16 Kv 4 od 2. veljače 2016. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 020433 16 Krn 13 od 27. siječnja 2016. godine kojim je apelantu određen pritvor, koji, prema ovom rješenju, može trajati najdulje mjesec dana od dana lišavanja slobode, i to do 25. veljače 2016. godine, iz razloga propisanih člankom 132. stavak 1. toč. b) i c) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine.
Apelant u apelaciji koju je podnio protiv rješenja, pored ostalih navoda, ističe povredu prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i članka 5. st. 3. i 4. Europske konvencije, kao i povredu prava iz članka 5. stavak 3. Europske konvencije u svezi sa povredom prava na neovisan i nepristran sud iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na pretpostavku nevinosti iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije. Apelant ističe i povredu prava na nepristran i neovisan sud, kao i pretpostavke apelantove nevinosti, jer su nakon lišavanja slobode Bakira Dautbašića i Bilsene Šahman, a što je objavljeno u medijima, Sud BiH i Tužiteljstvo BiH izdali zajedničko priopćenje za javnost, čime je, kako apelant smatra, došlo do povrede apelantovoga prava da o njemu odlučuje neovisan i nepristran sud. Prema apelantovome mišljenju, Sud BiH se svrstao na jednu od strana u postupku etc.
Odlučujući o apelaciji, Ustavni sud BiH je zaključio da nema povrede prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije i članka 5. st. 2, 3. i 4. Europske konvencije kada je Sud BiH utvrdio postojanje utemeljene sumnje i kada je o svom zaključku o postojanju utemeljene sumnje dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje, te kada je Sud BiH, odlučujući o tome postoji li poseban pritvorski razlog iz članka 132. stavak 1. toč. b) i c) ZKP dao konkretno obrazloženje, a ti razlozi su relevantni i dostatni da opravdaju određivanje pritvora apelantu u početnoj fazi postupka, te kad su ispoštovane i ostale garancije iz članka 5. st. 2. i 4. Europske konvencije, jer je apelant upoznat sa razlozima lišavanja slobode i činjenično-pravnom kvalifikacijom radnji koje mu stavlja na teret postupajući tužitelj, kao i kada je imao mogućnost izjaviti priziv na osporeno rješenje o određivanju pritvora.
Također, Ustavni sud BiH je zaključio da nije povrijeđeno apelantovo pravo na povredu pretpostavke nevinosti iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije kada iz danog priopćenja za javnost ne proizlazi prejudiciranje apelantove krivnje, pa čak niti činjenica da se priopćenje odnosi na apelantov predmet.
