Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U nekim historijskim izvorima spominje se da je sultan Sulejman postavio uslove za imama u džamiji. Naime, da bi neko mogao da se kandidira za imama u džamiji morao je ispunjavati sljedeće uvjete:
– da dobro poznaje arapski, turski, perzijski i latinski jezik;
– da se studiozno bavi proučavanjem i razumijevanjem časnog Kur'ana, Tevrata i Indžila (Starog i Novog zavjeta);
– da je vrstan poznavalac islamskog prava (fikh), Poslanikove, s.a.v.s., sire i historije islama;
– da poznaje matematiku i druge prirodne nauke;
– da je vješt u jahanju konja;
– da je vješt u rukovanju sabljom zbog učešća u džihadu;
– da je lijepog izgleda;
– da ima lijep glas;
– i prije i poslije svega, da bude istinski primjer i uzor drugim muslimanima, jer oni se ugledaju u svoga imama.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Primjer učenjaka koji druge ljude podučava dobru, a sebe zaboravlja je kao primjer svijeće koja drugima svijetli, a sama sagorijeva.” (Et-Taberani, Mu'džemul-kebir, II/178, hadis br. 1681.)
Prenosi se da je Alija, r.a., rekao: ”Ko bude imenovan za imama neka počne podučavati sebe prije nego druge ljude, neka odgaja druge svojim ponašanjem prije nego što ih bude odgajao jezikom. Odgajatelj vlastite duše zaslužuje više poštovanja od onoga ko odgaja druge ljude.”
Osman ibn Affan, r.a., govorio je: ”Vi imate daleko veću potrebu za imamom (vođom) praktičarem negoli za imamom teoretičarem.”
Imam Šafija je rekao: ”Ko ljudima vazi svojim djelom, on se može smatrati upućivačem.”
