Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Tokom svoje duge historije džamije su u islamskoj civilizaciji imale veliku i nezamjenjivu ulogu. Tako je bilo i u islamskoj državi Endelus. Jedna od najvažnijih građevina u Endelusu svakako je Velika džamija u Kordovi. Ova džamija se nalazi na kamenitom mjestu jugozapadno od grada, u blizini drevnog arapskog mosta na rijeci Guadalkvivir – Vadulkebir, okružena uskim putevima sa svoje četiri strane.
U historiji islamske umjetnosti ova džamija zauzima mjesto slično onom koje ima velika emevijska džamija u Damasku i to je, kako je opisuju historičari, ”prvi trenutak susreta Zapada sa islamom, i to je jedno od najvećih svjetskih remek-djela.”
Džamija u Kordovi sastoji se od harema, dvorišta i munare a ukupna njezina površina je 24.300 kvadratnih metara. Zgrada džamije sliči na tvrđavu sa zidovima i kulama. Zidovi džamije zatvaraju prostor od 214 sa 150 metara, od čega je trećina veliko dvorište sa stablima naranči. Velika dvorana je šuma arkada široka devetnaest raspona.
Munara je dostizala visinu od 23,5 metara. Porušena je i smatrana je za jedno od svjetskih čuda. A što se tiče džamijskog harema, on se sastoji od niza stupova kojih je u vrijeme arapske vladavine Endelusom bilo između 1.013 i 1.290. Do danas je ostalo samo 856 stupova koji su napravljeni od alabastera, mramora, jaspisa a ukrašeni su kapitelima ili krunama korištenim iz antičkih građevina.
Što se tiče plafona i zidova džamije, na njima su ispisani ili uklesani ajeti iz Kur’ana i ukrašeni uramljenim motivima ili ukrasnim levhama od mozaika ili emajliranog stakla, od kojih su neke bile optočene srebrom i zlatom. Džamija je bila osvijetljena sa dvije stotine lustera sa sedam hiljada mirisnih uljanica.
U sali ili dvorani ispred mihraba nalaze se zupčasti ukrašeni lukovi i polulukovi kombinirani na jedinstven i, reklo bi se, neponovoljiv način. Mihrab Velike džamije u Kordovi je očaravajuće remek-djelo. To je pozlaćena sedmostrana udubina, ukrašena mozaicima u glaziranom emajlu, ukrašena komadima mramora i zlatnim gravurama na plavoj i grimiznoj podlozi. Na vrhu mihraba nalazi se niz gracioznih stupova i ukrašenih lukova. Na mihrabu kordovske džamije je sedam prozora koji simboliziraju sedam nebesa.
A što se tiče njenog minbera, on se smatra najljepšim minberom na svijetu jer se sastoji od 37.000 komada slonovače i rijetkih mirisnih vrsta drveta kao što su ebanovina, agar i sandalovina, a sve su ukrašene draguljima. Ekseri koji pričvršćuju minber su od srebra i zlata.
Naš poznati putopisac Zuko Džumhur, očaran ljepotom Velike džamije u Kordovi, u svojim Hodoljubljima je zapisao: ”Svojim vlastitim očima juče sam se i po treći put uvjerio da je Abdur-Rahmanova džamija u Kordovi među najvećim neimarskim djelima darovitih ljudskih ruku, i da ovaj stari hram meni kao probisvijetu, piscu i živopiscu ostaje skoro bez premca svojom ljepotom, veličinom, bogatstvom bezbrojnih šarenih adiđara, bogatog nakita i svakojakih ukrasa.”
Izgradnja džamije u Kordovi u njenom konačnom obliku trajala je oko dva stoljeća. Radovi na njenoj izgradnji počeli su 785. godine (169.godine po Hidžri) tokom vladavine Abdur-Rahmana ed-Dahila, koji je naredio da mu se donesu stubovi i mermer iz Narbonne, Sevilje i Konstantinopolja.
Abdur-Rahman ed-Dahil je umro prije završetka džamije, a naslijedio ga je njegov sin Hišam koji ju je završio i sagradio njenu prvu munaru. Za vrijeme vladavine Abdur-Rahmana II (Ibn Hakema) broj krila je povećan na dva iz pravca kible, a Abdur-Rahman el-Nasir je u vrijeme svoje vladavine obnovio fasadu džamije u Kordovi i srušio njenu staru munaru.
On je napravio novu, veću munaru, 951. godine (340. godine po Hidžri). Ova munara je kvadratna fasada i ima četrnaest prozora sa lukovima i sadrži dvoje stepenice, jedne za penjanje na munaru, a druge za silazak, a na vrhu su tri ”jabuke” – ogromne kugle, dvije od zlata i treća od srebra. I ako bi sunčeve zrake pale na njih, očarale bi pogled svojim sjajem.
El-Hakem el-Mustensir ibn el-Nasir znatno je povećao broj krila i sagradio treći mihrab sa raskošnom kupolom ukrašenom divnim mozaicima. On je doveo iz Konstantinopolja stručnjaka za izradu mozaika. El-Hakem je izgradio novi minber sa kupolom u bizantijskom stilu i uz džamiju je sagradio kuću za dobrotvorne svrhe i drugu za vaize i džamijske radnike, i to je bila posljednja faza proširenja u njegovo vrijeme.
A Hadžib el-Mensur je u vrijeme svoje vladavine sagradio džamiju uz zidove postojeće džamije od sjevera prema jugu, vodeći računa o simetriji i usklađenosti sa starom, prvom građevinom. Temeljni dizajn nove zgrade izgleda kao prekrasan četverougao sa visokim stropnim trijemom, podijeljen na dva približno jednaka dijela. Sjeverni dio je dvorište džamije, a južni dio je harem ili dvorana za obavljanje namaza. Izgradnja je završena 987. godine (377. godine po Hidžri).
Velika džamija u Kordovi nije bila samo mesdžid za obavljanje namaza, već i veoma važan intelektualni centar jer je sadržavala školu i ogromnu biblioteku od oko 400.000 rukopisa ukoričenih u dekorativnu kordovsku kožu koji su bili na dohvat ruke svim tragaocima za znanjem.
Sve nam to govori da je islamska civilizacija u Endelusu bila svetionik nauke, a Endelus je bio prava destinacija za one koji su željeli da uče i stječu znanje u sjeni mračnog doba u Evropi.
(Iz knjige: Endelus – uspomena i opomena)
Nastaviće se
