Čini se da je, ipak, SDA najbolja stranka. Do ovog zaključka se ne dolazi prostim vrednovanjem njihovog rada, jer tada se vidi dosta propusta i mjesta za poboljšanjem. Drugom metodom mjerenja, kada se sagleda kako djeluju drugi politički takmaci u bh. političkoj agori, posebno oni čiji je političko-ekonomsko-društveni program sabijen u jednoj rečenici „mi smo protiv SDA“, tek tada se ukažu kapaciteti, demokratičnost i probosanski duh SDA.
Posljednji koji su, a da nisu ni svjesni toga, komplimentirali SDA, su akademik Rusmir Mahmutćehajić i načelnik Općine Stari Grad Sarajevo Ibrahim Hadžibajrić. Umjesto da za političku trku ponude konkretne ideje, pa čak i negativistički pristupe kritikujući stvarne propuste vlasti, dobili smo od njih opća mjesta defetizma – nešto što nije iznad stavova brucoša koje iznose na kafama, a koji su umislili da indeks na njihovom stolu znači da su intelektualci – ali i velikosrpske izjave.
Gostujući u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića – koji, sigurno, nije bez razloga i za džaba studio premjestio u općinsku salu i snishodljivo se postavljao prema pomenutom dvojcu, kao što nije besplatno ugostio i pravdao Svetlanu Cenić netom nakon što ju je Fahrudin Radončić predložio za predsjednicu Nadzornog odbora BH Telecoma – Mahmutćehajić je ustvrdio ono što su govorili mnogi intelektualci – velikosrpski. Akademik je, u nejasnom izlaganju, gdje je bilo teško i nadprosječnom gledatelju prepoznati neku kvalitetnu poruku i dokućiti značajnu misao, rekao da se politički razišao od Alije Izetbegovića jer je ovaj htio praviti „muslimaniju“.
Izlišno je trošiti vrijeme i opovrgavati ovakve gluposti jer u državi koju je uspostavio i vodio Izetbegović ne postoji nijedna srušena crkva ili masovna grobnica za nemuslimane, a nikada nije zabilježena muslimanska molitva povodom otvaranja neke osnovne škole, bilo koje tvornice, početka rada ijedne državne institucije, a što bi se moralo naći u argumentaciji akademika kao potvrda njegove teze i opravdanja koje je nudio Karadžić, Plavšićka, Koljević, Milošević i Batko sa Grbavice.
Umjesto opovrgavanja Mahmutćehajićevih laži koje su mnogo puta do sada, a nedavno i u haškoj presudi Ratku Mladiću doživjele doživotni debakl, jer ih nisu mogli potvrditi ni ešaloni pravnika i „svjedoka“, krucijalno pitanje je kako političari sa ove strane entitetske linije mogu sebi dopuštati ove suicidne izjave, a sve radi zadovoljenja vlastitog ega i/ili političkih ambicija. Zašto idu Karadžićevim i Radončićevim stopama kada znaju kako su obojica prošli? Izmišljanje radikalizma kod Bošnjaka loš je put i ubijanje nade da možemo dobiti kvalitetan politički korektiv u BiH. Ko ih savjetuje da iznose ovakve teze i prave ove providne medijske performanse rizikujući da budu pitani koliko je sve to plaćeno, najvjerovatnije općinskim budžetom?
Organizator ovog TV šoua, sa elementima Grand parade, dodatno je ponizio gledatelje jer je sve organizovano na Dan državnosti BiH. Valjda je novoj političkoj opciji izmišljanje radikalizma jedina uzdanica jer, kao što smo čuli, ništa drugo nemaju ponuditi. Svjesni su i oni i znaju da građani neće glasati retroaktivno, za aktivnosti stare 23 godine (1994.) i zbog deložiranje kafane kao najistaknutijeg rezultata političkog djelovanja.
