Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nema ni jednog čovjeka, bio muško ili žensko, mlad ili star, a da ne želi lijep, siguran i prosperitetan život. Međutim, malo je ljudi koji žive lijepim životom u pravom smislu te riječi, jer lijep život ne znači posjedovati samo materijalno bogatstvo i dobra, posjedovati dunjalučki ugled, biti poznat i popularan u društvu, u šta se svakodnevno možemo uvjeriti na primjerima ljudi koji posjeduju sve ono što bi čovjek mogao poželjeti od dunjaluka, ali većina njih u svojim javnim nastupima i izjavama tvrdi kako nisu sretni i kako na razne načine pokušavaju pobjeći od života.
Allah daje dunjalučke blagodati svima, a smirenost u duši daje samo vjernicima
To nam govori da postoje i druge vrste blagodati koje nisu materijalne, a koje čovjeka čine sretnim i zadovoljnim. Allah je Onaj Koji daje sve blagodati, daje život, zdravlje, pamet, imetak, porodicu, ali On daje i smirenost u srcu i duši, sreću, zadovoljstvo i sigurnost, a to nisu dunjalučke i materijalne blagodati, to su prije ahiretske, odnosno imanske blagodati, kako ih nazivaju islamski učenjaci.
Allah daje dunjačuke blagodati svima, ali smirenost (sekinet) i sreću u grudima daje samo iskrenim vjernicima.
U suri El-Kehf spominje se priča o dvojici ljudi iz Benu Israila, jednom koji je bio vjernik i veliki siromah, a drugom koji je bio nevjernik, pokvarenjak i bogataš. Njihova priča nam zapravo govori da Allah daje dunjaluk i onome koga voli i onome koga ne voli, jer dunjaluk kod Allaha ne vrijedi ni kolik’ krilo komarca. Međutim uputu i vjeru ne daje osim onima koje voli.
Sulejman, a.s., je vladao dunjalukom, ali i Nimrud je također. Kada bi dunjaluk bio mjerilo vrijednosti, ne bi Allah u tom pogledu izjednačio Svoga poslanika Sulejmana, a.s., i nevjernika Nimruda, jednog od najpoznatijih i najvećih silnika i zulumćara u historiji.
Stoga, ako ljudski život posmatramo u kontekstu kur'anskih ajeta koji govore o životu na ovom svijetu i njegovoj svrhi, onda bismo komotno mogli kazati da se cijeli ljudski život odvija između dva ajeta iz sure Ta-ha.
Naime, u 123. ajetu sure Ta-ha, Uzvišeni veli: “Izlazite iz njega svi” – reče On – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.”
A u 124. ajetu iste sure, dolazi: ”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.”
Drugi ajet nam sugerira da čovjek na dunjaluku može biti u stanju zablude i da može biti nesretan, iako ni jedan čovjek ne želi biti nesretan, a uzroci tih stanja su mnogobrojni. Što se tiče zablude, ona pogađa razum, a nesreća i stradalništvo pogađaju dušu.
To znači da onaj ko slijedi uputu od svoga Gospodara, njegov razum neće pogoditi zabluda, niti njegovu dušu nesreća. Nemoguće je da onaj ko slijedi uputu bude u zabludi i da bude nesretan. I ovo se odnosi na pojedinca, porodicu i društvo u cjelini. Dakle, takav ne zna za tugu, brigu, nesreću, tjeskobu, depresiju, zašto? Zato što je on pod Allahovom zaštitom.
Uzvišeni je objavio: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talak, 2.-3.)
Prenosi se od Seida ibn Džubejra, da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ”Ko bude učio Kur'an i slijedio ga, Allah će ga na ovom svijetu uputiti i zaštiti od zablude, a na Sudnjem danu će ga spasiti lošeg završetka i obračuna.”
Značenje kur'anske sintagme ”lijep život”
Govoreći o lijepom životu na dunjaluku, Allah kaže: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)
Neki komentatori Kur'ana kažu da sintagma ”hajatun tajjibun”– ”lijep život” znači halal nafaka, neki kažu da su to dobra djela, neki vele da je to zadovoljstvo, a neki opet da je to slast i užitak u pokornosti Allahu.
Imam Taberi je na strani onih učenjaka koji kažu da ”lijep život” znači zadovoljstvo. On veli: ”Kad je čovjek na ovom svijetu zadovoljan i sa malo dunjalučkih blagodati, onda se on neće umarati radi prolaznog dunjaluka.”
Objašnjavajući kur'ansku sintagmu ”lijep život”, Ibnul Kajjim el-Dževzijje,rekao je: ”Hajatun tajjibun je iman u srcu, jer ako iman nastani srce, on će se odraziti i na vanjštinu, odnosno na ostale organe. To je život onih koji čeznu za Allahovom blizinom i ne postoji bolji i ljepši život od toga. Pod ”lijepim životom” ne misli se na dunjalučke blagodati kao što su dobra i ukusna hrana, piće, odjeća, žene, u kojima učestvuju i vjernici i nevjernici, dobri i pokvarenjaci. Naprotiv, često se desi da nevjernici imaju više tih blagodati od vjernika, i to mnogostruko više. Lijep život je onaj koji je posvećen Allahu i traženju Njegovog zadovoljstva. Niko nema ljepšeg života od onoga ko je spoznao Allaha, ko se Njemu pokorava, ko Njega voli, ko se u Njega pouzdaje, niti ima većeg užitka osim džennetskog užitka.”
Neki pobožnjaci su govorili: ”Nekada doživim takve trenutke u kojima kažem: ako su stanovnici Dženneta u ovakvom užitku, onda zaista uživaju.”
U nastavku svog komentara i objašnjenja sintagme ”lijep život”, Ibnul-Kajjim, veli: ”Lijep život nikako ne isključuje iskušenja i belaje u životu vjernika. Naprotiv! Ako malo bolje razmisliš o iskušenjima i nedaćama sa kojima je Allah iskušao Svoje odabrane robove, vidjet ćeš da su oni upravo preko tih iskušenja dostigli najviše stepene i deredže, i ne bi mogli dosegnuti te stepene osim preko mostova iskušenja i nedaća. Po svojoj vanjštini to su bila iskušenja i nedaće, a njihova unutrašnjost je prava milost i blagodat.
Razmisli o iskušenju Adema, a.s., i šta mu je to iskušenje donijelo od upute, mogućnosti tevbe i pokajanja i odabranosti kod Allaha. Zatim razmisli o iskušenjima Nuha, a.s., i o njegovom saburu na tim iskušenjima, tako da je na kraju Allah uslišao njegovu dovu i zbog njega potopio cijelu Zemlju, i učinio je da nakon potopa kompletan ljudski rod bude od njegovog potomstva. Allah ga je učinio jednim od pet najodabranijih ljudi i poslanika koji su hodali Zemljom. Allah je naredio Svom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., da bude strpljiv kao što je bio strpljiv Nuh, a.s., i spomenuo ga je u Kur'anu kao zahvalnog roba (Innehu kane abden šekura).
Zatim razmisli o Ibrahimu, a.s., i njegovim iskušenjima i strpljivosti u ime Allaha, te kako ga je Allah nagradio preko tih iskušenja, pomogao je njegovu vjeru, uzeo ga za prijatelja, podario mu mnogobrojno potomstvo iako je do starosti bio bez poroda, podario mu berićet u porodici i učinio njegove potomke poslanicima, a posebno ga je nagradio time što je jedan od njegovih potomaka i posljednji poslanik, Muhammed, s.a.v.s.
A zatim, razmisli o iskušenjima Muhammeda, s.a.v.s., koja nije imao ni jedan poslanik niti ijedan čovjek prije njega. Od proganjanja, ubijanja njegovih najboljih ashaba pred njegovim očima, od svih vrsta spletki od strane nevjernika, riječju i djelom, potvorama i lažima na njega, pa ga je Allah nagradio zbog njegove strpljivosti na iskušenjima spominjući njegove ime uz Svoje Uzvišeno ime, učinio ga najboljim čovjekom i poslanikom i omogućio mu zauzimanje za grješnike na Sudnjem danu. To znači da su mu sva ta iskušenja i strpljivost na iskušenjima samo povećali stepene i deredže kod Allaha.”
Ibn Tejmijje je govorio: ”Zatvorenik je onaj čije srce je zatvoreno od Allaha, a zarobljenik je onaj koga je strast zarobila.”
Lijep život obuhvata dunjaluk, berzeh i Ahiret
Na dunjaluku lijep život je u znaku tevfika koji u jezičkom smislu znači uspjeh, sretan ishod, ali u šerijatskom smislu tevfik znači pomoć od Allaha da u datom trenutku otkriješ istinu, da posljedice tvoga djela budu sretne i dobre za tebe. Suprotno tevfiku je hizlan – neuspjeh, poraz, razočarenje, bespomoćnost, – to je situacija u kojoj se čovjek osjeća bespomoćno i nema rješenja za određeni problem, ne vidi izlaz, ne razlikuje istinu od neistine, dobro od zla.
Ljudima je potreban tevfik u svakom trenutku, a ne samo kada su pred nekom velikom dilemom, pred problemom za koji nemaju rješenje, a pogotovo je potreban tevfik u vremenu fitne i smutnje u kojem mi živimo. Jer, u ovom vremenu je mnoštvo onih koji ljudima nude svoje puteve, ideje, stavove i mišljenja kao jedinu istinu i jedino ispravan put, pa je ljudima teško raspoznati istinu od zablude koju neko, umotanu u stotine oblandi, nudi ljudima kao istinu. A kad prođe smutnja i fitna, onda svi vide istinu, jer smutnja ostavlja teške posljedice i pustoš iza sebe.
U predaji dolazi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio dovu: ”Allahu moj, pokaži mi istinu istinom i omogući mi da je slijedim, i pokaži mi zabludu zabludom i omogući mi da budem daleko od nje.”
Lijep život (hajatun tajjibun) u berzahu znači Allahovu zaštitu od kaburskog azaba i osjećaj stalnog užitka do Sudnjega dana.
A na Ahiretu ”hajatun tajjib” znači ulazak u Džennet i uživanje u njegovim blagodatima, Allahovu zaštitu od strahota Sudnjega dana i obračuna, te ukazivanje počasti vjernicima gledanjem u Allahovo lice.
Ovo je obećanje Stvoritelja i Gospodara svih svjetova, a kod Allaha je lakše da propadne sav dunjaluk i cijeli kosmos, od toga da On ne ispuni Svoje obećanje vjernicima. To je zakonitost koja se ne mijenja. I kad čovjek vidi da se nešto što je pročitao u Kur'anu ne ostvaruje, nek sâm sebe krivi.
Allah je cijeli kosmos potčinio čovjeku, to je blagodat i počast čovjeku, i ako čovjek vjeruje i zahvaljuje, on je ispunio cilj svoga postojanja i bez sumnje će živjeti lijepim i sretnim životom na dunjaluku i na Ahiretu.
Ako čovjek sâm kao pojedinac primjenjuje Allahove upute i sprovodi ih u životu, onda će ubrati plodove na pojedinačnom nivou, a ako taj program u praksu sprovede ummet, onda svi ubiru plodove.
Na osnovu rečenog bolje razumijemo hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem je opisao stanje vjernika i njegove stalne sreće, rekavši: ”Čudna je stvar vjernika, njemu je uvijek dobro. Takvo stanje nije ni kod koga osim kod vjernika. Kad je u izobilju, on zahvaljuje Allahu i bude mu dobro, a ako ga snađe kakva nevolja, on se strpi u ime Allaha i opet mu bude dobro.” (Muslim)
Dakle, samo je istinskim vjernicima uvijek dobro, oni su istinski sretni i zadovoljni i smireni, a nikako se ne može reći da su istinski sretni i da su uspjeli oni koji su se nauživali dunjalučkih blagodati. Već se istinski uspjeh veže za one koji su uspjeli ispuniti svoju duhovnu prazninu, a nju ne može ispuniti novac, žene, auta, vlast i ugled i dunjalučka slava.
Zašto? Zato što čovjek nije stvoren za ovaj svijet, već ga je Allah stvorio za Ahiret, podario mu blagodati preko kojih će spoznati suštinu života, spoznati Allaha i pripremiti se za vječni život.
Uputa čovjeku daje ponos, uzdiže ga na visoke stepene, on hoda uspravno, zna svoj cilj i sretan je zbog tog cilja. Onaj ko je uspostavio čvrstu vezu sa Allahom kako da bude ponižen, kako da se boji, kako da bude nesretan, kako da tuguje, kako da se razočara, to je nemoguće, iskreni vjernik osjeća takvu sreću da jednostavno smatra da nema niko sretniji od njega.
Vlasnik istinske sreće nema potrebe za imetkom da bi bio sretan. Što je jača veza sa Allahom, veći je rahatluk u duši, veća je smirenost, samopouzdanje i optimizam.
Životni put i rukopis vjernika je u znaku trajne sreće, koja ne prestaje, a smrt je samo tačka koja je dio te sreće, pa se nakon nje nastavlja novi red koji seže u vječnost do Dženneta i njegovih užitaka.
