Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista čovjek izgovori riječ sa kojom je Allah zadovoljan, ne pridajući joj značaj, pa mu Allah njome poveća deredže u Džennetu.” (dio hadisa koji bilježi imam Buharija)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava nas u ovom hadisu da nekada vjernik izgovori neku riječ bez prethodnog razmišljanja i ”vaganja” njezine težine, ali i pored toga izgovori čistu i lijepu riječ, jer svaka posuda miriše na ono što je u njoj, tako da iz ružičnjaka ne možete osjetiti osim ugodni miris najljepših ruža.
Inače, srce oživljeno i ispunjeno imanom kuša svaku riječ prije nego što je jezik izgovori, pa ako je to slatka i lijepa riječ, ono zna da će njen okus na Ahiretu biti još slađi i ljepši, i pusti jeziku da je izgovori. A ako je gorka, vjerničko srce zna da će njezina gorčina na Ahiretu biti još veća, pa je prešuti.
Vjernička srca su poput čiste i pitke vode, koja gasi žeđ i čisti sve oko sebe. Takva srca posjedovali su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i islamski učenjaci i pobožnjaci, poput velikog alima i pobožnjaka iz Basre, Abdullaha ibn ‘Avna (u. 768.), za kojeg je Haridže ibn Musa rekao: ”Družio sam se sa Abdullahom ibn ‘Avnom dvadeset i četiri godine, i ne znam da je, u tom periodu, počinio i jedan grijeh koji su meleki mogli zapisati.”
Koliko god ga šejtan navodio na grijeh, zajedno sa svojom mnogobrojnom vojskom i svim svojim trikovima, nije uspio u tome.
Bikar ibn Muhammed, rekao je: ”Ibn ‘Avn se nije srdio, a kada bi ga neki čovjek rasrdio, govorio je: ‘Allah te blagoslovio.”’
Sličan njemu bio je i Fudajl ibn ‘Ijad koji je na sebi svojstven način i svojim uvjerljivim stilom podučavao muslimanske generacije lijepom i slatkom govoru koji je bio mehlem za duše.
Govorio je: ”Tvoja dobra djela od tvog neprijatelja su veća i mnogobrojnija nego od tvog prijatelja.” Upitan: ”A kako to?”, odgovorio je: ”Što se tiče tvog prijatelja, kad budeš spomenut pred njim, on rekne: ‘Allah mu se smilovao!’ A kada budeš spomenut pred tvojim neprijateljem, on te vrijeđa i ogovara danju i noću, i tako jadnik sva svoja dobra djela poklanja tebi.
Stoga, ako se pred tobom neko spomene (ko ti nije drag), nipošto ne govori: ‘Allah ga uništio!’ Već reci: ‘Allah ga uputio i popravio njegovo stanje!’, i Allah će te nagraditi zbog tvoje dove. Jer ko god kaže drugom čovjeku: ‘Allah ga uništio!’, dao je šejtanu ono što je tražio, jer šejtan se uvijek vrti oko propasti i uništenja ljudi.”
Istinu je rekao onaj ko je takve ljudske veličine opisao riječima: ”Ima ljudi koji su poput jedinstvenog i originalnog primjerka rukopisa, može biti nepotpun ili okrnjen, ili je ulje dodirnulo njegove rubove i pokvarilo ih, ali on i takav posjeduje neopisivu vrijednost, jer je raritet.”
Zato ne čudi što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio iskrenog i bogobojaznog vjernika sa pčelom, rekavši: ”Vjernik je poput pčele, ona jede samo ono što je lijepo i dobro, daje lijepo i dobro, a kada sleti na cvijet ne polomi ga.” (Ahmed)
Komentirajući ovaj hadis, Ibnul-Esir, rekao je: ”Njihova sličnost ogleda se u sljedećem: pronicljivost pčele, njena inteligencija, minimalna šteta, njena ogromna korist, njeno zadovoljstvo, njena noćna aktivnost, njeno oslobađanje od nečistoće, njen odabir lijepe i čiste hrane, to što ne jede od tuđe zarade i njena poslušnost njenom vladaru.” (Ahmed Tekijuddin el-Makrizi, Resailu el-Makrizi, str. 316.)
Iskreni i bogobojazni vjernik je komad čistog zlata koji ne sadrži ni jednu jedinu nečistoću ili atom nečeg drugog osim zlata, tako da kod njega nema laži, pretvaranja i zlobe, nema kameleonskog mijenjanja boje i prevrtljivosti, već stabilnost, dosljednost, postojanost i potpuna čistoća.
