Hatib: Abdulvaris Ribo
Vlast i imetak su oduvijek bili izazovi za čovjeka, jer mu donose moć i privilegije na ovome svijetu, a to je ono za čim ljudska duša čezne i žudi. Ako čovjek u sebi nema uspostavljen sistem samokontrole (vjera i bogobojaznost), vlast i imetak ga čine obijesnim i oholim, a kada postane ohol i obijestan sve granice zla i nasilja prelazi. Čovjek je prije svega Allahovo stvorenje, Božiji rob i dio njegove prirode je da bude poslušan i pokoran svome Gospodaru i Stvoritelju. Uzvišeni Allah je čovjeku postavio granice u okviru kojih se treba kretati i djelovati kao Njegov rob i te granice nikako ne smije prelaziti. Ako ih pak pređe, tada se pobunio i suprotstavio svome Stvoritelju i Gospodaru. Čovjek se suprotstavlja svome Stvoritelju onda kada ga obuzme oholost i obijest, a to najčešće biva zbog vlasti i imetka koji mu daju osjećaj moći i neovisnosti. U stanju nepokornosti i neposlušnosti prema Stvoritelju, čovjek izlazi iz svoga prirodnog stanja.
Na ovaj način možemo razumjeti i objasniti ponašanje moćnika, bogataša i vlastodržaca, njihovu oholost i obijest, i njihov odnos prema vlasti, imetku i običnim ljudima.
Zbog vlasti se ubija, zbog nje se gine
Jedan od najboljih primjera oholosti i obijesti vladara je primjer faraona koji nam spominje Časni Kur'an. Uzvišeni Allah je rekao: „Mi ćemo ti kazivati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju. Faraon se na zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista, je smutljivac bio. A Mi želimo da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo.”(El-Kasas, 3-5.)
Koliko ga je vlast učinila obijesnim i oholim govori nam i sljedeći ajet: „I faraon obzani narodu svome: „O narode moj,-reče on-„zar meni ne pripada vlast u Egiptu i ove rijeke koje ispod mene teku, shvaćate li? I zar ja nisam bolji od ovoga bijednika koji jedva umije da govori? Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?” I on zavede svoj narod, pa mu se pokori; oni su doista bili narod griješni.”(Ez-Zuhruf, 51-54.)
Naš poznati pisac Meša Selimović u svojoj knjizi „Tvrđava” lijepo je opisao vlast i vlastodržce.
„Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična.”
Faraona ima u svakom vremenu. Vlast je neodoljivi izazov, primamljivi dar i malo je onih koji su vlasti odolili. Za mnoge vladare vlast je poput živog blata, što je više u njoj, sve mu se teže izvući i spasiti, pa završe kao što je završio i faraon, simbol oholog i osiljenog vladara.
Uzvišeni Allah nas obaviještava kako je završio ovaj oholi vladar i kaže: „I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i njegovi vojnici, progoneći ih ni krive ni dužne. A on, kad se poče daviti, uzviknu: „Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam. Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?”” (Junus, 90-91.)
Vlast čovjeka izbezumi, učini slijepim i gluhim. Vlastodržci ne vide da srljaju i sigurno idu ka svojoj propasti. U svome predivnom opisu vlastodržaca Meša Selimović, također, kaže: „Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast za Boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a niko to i na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.”
Uzvišeni Allah je o faraonu i njegovom stradanju rekao: „Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe”,-ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.”(Junus, 92.)
Moć i prokletstvo novca
Mnogi ljudi misle da je u novcu smisao ljudske sreće. Svi žude za novcem i u njem u traže moć i sigurnost. S novcem biva poštovan ko je nedostojan poštovanja, biva tražen ko je nedostojan traženja, biva slavljen ko je nedostojan slave. Takva je snaga novca.
Uzvišeni Allah nam u Kur'anu navodi primjer onoga koga je novac osilio i na kraju uništio. Uzvišeni u suri El-Kasas navodi nam kazivanje o Karunu, moćniku kojeg je imetak učinio obijesnim i bio uzrokom njegove propasti. „Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. „Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!”-govorili su mu ljudi iz naroda njegova. I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (El-Kasas, 76-77.)
Kakav je bio odgovor ovog bogataša, kojeg je imetak silnim učinio? Zaboravio je da mu je to sve Mudri i Sveznajući Stvrotelj podario. Ali tako to biva sa onima koji su zasljepljeni svojim imetkom. Karun je na to rekao: „Ovo što imama stekao sam znanjem svojim.”-govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili.” (El-Kasas, 78.) Kao i prije, tako i danas u našem okruženju imamo slične primjere oholih i silnih bogataša, koji vjeruju da će zbog svoga imetka vječni postati i zauvijek moćni biti. Tako je mislio i Karun, ali Allaha nasilnike i nezahvalnike neće na pravi put izvesti, nego će ih bolnom kaznom još na ovome svijetu kazniti. Da vidmo kako je završio. Uzvišeni Allah kaže: „I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.”(El-Kasas, 81.)
U ovim kur'anskim kazivanjima je pouka za one sve one koji razmišljaju, da vide kako imetak i novac mogu biti uzrokom naše propasti na oba svijeta. Nažalost, većina ljudi svu sreću života i smisao svoga življenja vide u imetku. Malo je onih koji su Allahovom uputom spoznali suštinu i svrhu imetka na ovome svijetu i koji se shodno njihovoj spoznaji prema njemu i odnose. Oni su svjesni Allahovih riječi: „Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a ono što je kod Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?” (El-Kasas, 60.)
Danas je u islamskom svijetu mnoštvo bogataša koji su zasljepljeni svojim imetkom, pa se nadmeću u njegovom trošenju i gradnji velikih građevina. Takvih ima i na istoku i na zapadu i ovdje kod nas, a na njih je ukazao i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao da je jedan od predaznaka Sudnjeg dana, „kada vidiš gole, bose i siromašne pastire kako se nadmeću u izgradnji velikih građevina.” Nažalost, ovakvi su danas moćni, oni su uzori siromašnom svijetu, ljudi ih slijede i za njima se povode. Takvi su bili i Karunovi savremenici, koji su željeli da imaju ono što ima i Karun, vjerujući da je u tome prava sreća i smisao života. Međutim, kada su vidjeli i doživjeli njegovu propast rekli su: „da nam Allah nije Svoju milost ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikada neće uspjeti.”
Zato uzmimo pouku iz ovih prelijepih i poučnih kur'anskih kazivanja. Ne dozvolimo da nas prevari moć vlasti i novca i da nas učini obijesnim i nezahvalnim. Ono što se dešava oko nas, u našoj sredini i u cijelom svijetu, posmatrajmo kroz przmu islama i Kur'ana. Ne slijedimo i ne povodimo se za oholim bogatašima i moćnim vlastodršcima, da ne bi završili sa njima onako kao što je završio Karun i oni koji su ga slijedili. Molimo Allaha za milost i spas na oba svijeta, da sačuva mislimane zla pokvarenih i oholih vladara i obijesnih bogataša, da ih spasi zla smutnji, razdora i zablude, i da ih sačuva spletki koje im pletu njihovi dušmani. Amin, ja Rabbel-‘alemin.
