Dok Sjedinjene Američke Države svakodnevno izvode žestoke napade na Iran, Teheran uzvraća na te napade tako što bombarduje vojnu i civilnu infrastrukturu širom arapskih zaljevskih država i Jordana, istovremeno izbjegavajući da napadne američku mornaricu raspoređenu blizu njegove obale i na Izrael.

Analitičari kažu da je Iran izabrao ovakvu strategiju radi pritiska na američkog predsjednika Donalda Trumpa bez proširenja opsega rata.

Dok je Washington pogađao željezničke stanice, energetska postrojenja, telekomunikacijske mreže i infrastrukturu pitke vode u Iranu, Iranska revolucionarna garda (IRCG) odgovorila je napadima na civilne zračne luke te vodovodne i energetske stanice u Kuvajtu i Bahreinu.

Vojni analitičari smatraju da u ovoj strategiji postoji logika.

Napadi na američku mornaricu „izazvali bi razoran američki odgovor”, kaže bivši libanski brigadni general i vojni analitičar Elias Hanna. „Drugi razlog je da je ciljanje mornaričkih snaga vojno teško jer su zaštićene i imaju sofisticirane sisteme protivzračne odbrane.”

Ali zašto Teheran onda napada susjedne arapske zemlje?

Atifeh Taghiani, profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Teheranu, tvrdi da SAD koristi zaljevske zemlje, posebno Kuvajt, za gađanje iranske civilne infrastrukture.

Tokom prvog kruga američko-izraelskog rata protiv Irana u martu i aprilu, iranski dužnosnici opravdavali su napade na zaljevske države tvrdeći da su američke operacije pokrenute iz vojnih baza na njihovom teritoriju. Oni nastavljaju iznositi isti argument i danas, iako je ovaj narativ produbio otuđenje između Teherana i njegovih susjeda, posebno jer su zaljevske države više puta insistirale na tome da neće dopustiti da se njihovi teritoriji koriste za pokretanje napada na Iran.

Profesorica Taghiani kaže da međunarodno pravo daje Iranu pravo na odmazdu protiv bilo koje zemlje sa čijeg se teritorija pokreću napadi, naglašavajući da američki ratni brodovi namjerno ciljaju iransku civilnu infrastrukturu jer Washington „želi produbiti neprijateljstvo među zemljama regije i pokušava otežati Irancima da odgovore.”

Nerealna „propaganda”

Abdullah al-Shayji, profesor političkih nauka na Univerzitet u Kuvajtu, odbacio je primjedbe iranske akademkinje kao recikliranu iransku „propagandu”, tvrdeći da tvrdnje kako se američki napadi pokreću iz zaljevskih država „više nisu prihvatljive niti realne jer svi udari potječu s dva američka nosača aviona George W Bush i Abraham Lincoln, koji nisu udaljeni više od 150km [93 milje] od iranske obale.”

Prema al-Shayjiju, zaljevske države dogovorile su se sa SAD-om da će američke snage stacionirane u Zaljevu ostati isključivo u odbrambene svrhe i obavijestile su Teheran da se njihov teritorij neće koristiti za pokretanje napada na Iran. Dodao je da Iranci „nisu predočili nikakve dokaze” koji bi potkrijepili njihove tvrdnje.

Al-Shayji je rekao da Iran zna da se krstareći projektili i projektili Tomahawk lansiraju s američkih nosača aviona, ali se boji posljedica ako ubije makar i jednog američkog pripadnika službe u napadu na te brodove.

Umjesto toga, rekao je, Tehran nastavlja s onim što je opisao kao neuspješnu strategiju ciljanja država Zaljeva u nadi da će one pritisnuti Washington da okonča rat. To je, tvrdi profesor Al-Shayji, malo vjerojatno jer se Trump „nije savjetovao s državama Zaljeva prije pokretanja ovog rata i nije poštovao ono što je bilo dogovoreno”.

Nastavak iranskih napada na postrojenja za desalinizaciju vode tokom vrhunca ljeta u zemlji kao što je Kuvajt, čije stanovništvo uveliko ovisi o desaliniziranoj vodi, ne samo da krši međunarodno pravo, već odražava i namjeran pokušaj da se oteža život civilima, rekao je al-Shayji. Napomenuo je da je Kuvajt među državama Zaljeva koje se najviše protive normalizaciji s Israelom, a ipak je podnio najveći teret iranskih napada.

Al-Shayji upozorava da je Iran napustio racionalnu političku kalkulaciju i da slijedi smjer koji ga dodatno izolira dok nagriza ono što je ostalo od njegovog kredibiliteta. Istovremeno, tvrdio je da bi države Zaljeva trebale razviti novi regionalni sigurnosni okvir nakon što je trenutni rat razotkrio ograničenja oslanjanja na zaštitu US.

Uvlačenje regije u rat

Abdullah Bandar al-Otaibi, docent na Odjelu za međunarodne poslove na Univerzitetu Katar, složio se s procjenom profesora al-Shayjija. Rekao je da ni Amerika ni Iran ne žele rat punih razmjera i da su obje strane selektivne u izboru ciljeva.

Al-Otaibi se također složio da je Iran izbjegao napade na pomorska sredstva SAD iz straha od „otvaranja vrata pakla”, umjesto toga oslanja se na strategiju pritiska na Washington preko Zaljeva unatoč njezinoj ograničenoj učinkovitosti.

Selektivno ciljanje

Profesor Al-Otaibi je također upozorio da Iran izbjegava da napada američke avione za dopunu goriva koji operiraju iz zračne luke Ben Gurion u Izraelu, odnosno Iran ne gađa aerodrom Ben Gurion u Izraelu jer se boji širenja sukoba. Umjesto napada na američku mornaricu i baze u Izraelu, Iran napada države Zaljeva u nastojanju da umiri domaće javno mnijenje, posebno zato što vjeruje da te zemlje vjerojatno neće ući u rat.

Profesor Al-Otaibi upozorava da bi situacija mogla eskalirati ako bilo koji iranski napad prouzroči značajne civilne žrtve u nekoj državi Zaljeva, ukazujući na odlučnost Tehrana da nametne ono što je opisao kao jednostranu jednačinu odvraćanja.