Piše: dr. Abdul-Vehhab el-Kureši / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svjesnim srcima i čistim dušama učvrstilo se ubjeđenje da je milost ili samilost moralna dužnost, na osnovu onoga što su saznali iz pouzdanih tekstova od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na osnovu njegove naredbe da muslimani slijede njegov primjer.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije se zadovoljio time da njegovi sljedbenici izražavaju divljenje zbog njegove predanosti milosti i njegovog pozivanja na samilost, pa makar oni ostali onakvi kakvi su bili prije njegovog pozivanja u islam, kao što je slučaj sa nekim prethodnim Allahovim poslanicima, poput Isaa, alejhi selam, i velikih reformatora.
Umjesto toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je vidjeti svoje sljedbenike kako praktikuju milost riječima i djelima, i podsticao ih je da je usvoje na različite načine, što nas navodi da kažemo da je jedna od manifestacija Poslanikove milosti prema ljudima i to što ih je naučio milosti i pomogao im da postupaju po njoj, podstičući ih da je praktikuju u svojim svakodnevnim životnim poslovima.
Jedan od mnogobrojnih hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče svoje sljedbenike na samilost, jeste i ovaj: ”Ko ima hrane za dvojicu neka pozove i trećeg, a ko ima hrane za četvoricu, neka im se pridruže peti i šesti”, pa su ashabi pozivali jedni druge na jelo, a one koji bi ostali (koje niko nije pozvao), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je u svoju kući i oni bi večerali sa njim.” (Buharija)
To je divna lekcija o međusobnoj solidarnosti i samilosti, u kojoj je učestvovao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prezentujući je cijelom čovječanstvu. I zamislite da je savremeno čovječanstvo poslušalo ovaj savjet, da li bismo u Izvještaju o razvoju čovječanstva za 2022. godinu pročitali da je više od 850 miliona ljudi, od kojih su trećina djeca predškolskog uzrasta, zarobljeno u strašnom i začaranom krugu pothranjenosti i njenih posljedica?!
Zaista, ovo je stvar koja jasno razlikuje poslaničku misiju ili da'vu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od da've Allahovih poslanika koji su mu prethodili.
Naprimjer, Isa, alejhi selam, je pozivao na samilost i toleranciju, ali nije uspio da izgradi samilosno društvo, i nema boljeg i jasnijeg dokaza za to od toga da je bio izložen mnogobrojnim uvredama i napadima u vlastitoj zajednici. Njegov poziv (osim kod njegovih učenika ili apostola) nije naišao na dobar prijem u društvu u kojem je živio.
Isa, alejhi selam, je pozivao na jednakost i bratstvo, dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za života uspio ostvariti jednakost među vjernicima.
Ovo je jasan pokazatelj razlike između onog koji poziva na moral i uzvišene moralne vrijednosti, ali nije uspio privoliti ljude da ga slijede i onog koji također poziva na moral i čiji je diskurs bio pretvoriti uzvišene moralne vrijednosti u živu stvarnost.
Takođe želimo skrenuti pažnju na još jedno važno pitanje vezano za ova dva časna Allahova poslanika. Naime, Isa, alejhi selam, nije uspio sprovesti ono u šta je pozivao, jer nije imao vlast. Vlast je u njegovo vrijeme bila u rukama Jevreja i Rimljana, a njihov stav prema njemu nije nepoznat ni skriven. Dakle, Isa, alejhi selam, imao je opravdanje, a onda je došao njegov brat po poslanstvu i posljednji Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da ostvari ono što Isa, alejhi selam nije uspio.
Isa, alejhi selam, poznat je po svom pozivu na toleranciju, oprost i strpljivost. Prenešene su njegove riječi dok je propovijedao svojim sljedbenicima: ”Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlom! Nego, ako te neko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onome ko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. A ko te natjera da ideš jednu milju, idi s njim dvije milje. Ko od tebe nešto zatraži, podaj mu! I ne odbij onoga koji hoće da mu pozajmiš.
Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjeg svog, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas progone…”
Da li neka od zapadnih ili istočnih kršćanskih zemalja, bez izuzetka, obraća pažnju na ova učenja, ili razmišlja da jednog dana, makar jednom u njihovoj dugoj historiji, barem jedan dio ovih poruka primjeni u svome životu, posebno sa svojim protivnicima?
Pitanje je upućeno drevnoj i modernoj kršćanskoj historiji podjednako. Jer, kako god narod kojem je poslat Isa, alejhi selam, tj. Jevreji, kao ni Rimljani, nisu prihvatili Isaovo, alejhi selam učenje i poziv na samilost, tako isto ni kršćani (istočni i zapadni), nisu prihvatili Isaov, alejhi selam, princip samilosti, a kamo li da su ga primjenili u životu. Naprotiv, oni su, u ime Isusa i njegovog principa samilosti, počinili najgore zločine kroz svoju historiju.
Naravno, ova Isaova, alejhi selam, učenja niko nema pravo kritikovati, jer ih je obznanio i pozivao u njih u posebnim okolnostima, i ona su, u to vrijeme, uspjela ograničiti moć nepravde i osvete, kao i zlo među Benu Israelćanima, kojima je Isa, alejhi selam, poslat.
Muslimanski mislilac Muhamed Džemil Bayyuhum, veli: ”Kada se moralni haos povećao, prije pojave Isaa, alejhi selam, kao rezultat općeg nereda i korupcije, koja je uključivala podjednako jevrejski i rimski narod, Isa, alejhi selam, došao je kao društveni reformator, a ne zakonodavac, pa je iz tog razloga njegov poziv bio ograničen na poticanje na vrline i upozorenje na poroke, i pozivanje na ljubav i mir.”
Što se tiče Poslanika milosti, sallallahu alejhi ve sellem, on je nastojao posjedovati ono što Isa, alejhi selam, nije mogao dobiti, a to je moć da njome zaštiti ono u šta poziva, i to je ono što nas tjera da kažemo da je snaga koju je posjedovao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i ratovi koje je vodio, bila radi zaštite tevhida i istinskih vrlina. Tako je snaga koju je posjedovao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebljena kao milost i radi milosti o kojoj govorimo.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je postavio temelje i orijentire za stvaranje milosti, nastojeći da širi moralni diskurs, doprinoseći izgradnji zdrave ličnosti i formiranju idealnog društva, a taj diskurs i metodologija znači umjeće kontroliranja hirova i strasti i rad na ostvarivanju pozitivnih vrijednosti, što bi, u praktičnom smislu značilo, uzdržavanje od zla utoliko što se radi o zlu koje je zabranjeno, i činjenje dobra, jer je to dobro koje je naređeno.
Priča o čovjeku koji je ušao u Džennet zbog psa kojeg je napojio i priča o ženi koja je ušla u Džehennem zbog mačke koju je mučila i koja je na kraju uginula, potvrđuju značenje spomenute metodologije.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućivao je svoje sljedbenike na činjenicu da legitimnost cilja ne isključuje legitimnost njegovih sredstava, pa da bi određeno djelo bilo primljeno kod Allaha, nije dovoljno samo da se njime želi i cilja dobro, već ono mora biti u skladu sa Šerijatom i njegovim pravilima, a samilost – koja je u tom okruženju skoro nedostajala – jedan je od najvažnijih zahtjeva Šerijata.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nadmašio je one prije njega i one poslije njega u milosti, i on je to učinio glavnim dijelom svog života i svog poslaničkog poziva. On je milostivi, pravedni, mudri Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je životom na ovom svijetu kupio Ahiret, i on je najbolji uzor čovječanstvu, koji je poslat da usavrši moral kod ljudi i za kojeg je Allah u Kur'anu rekao da je na najvećem stepenu morala.
