Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pisac protiv ropstva Frederick Douglass rođen je kao rob u Marylandu 1818. U svojoj čuvenoj knjizi Moje ropstvo i moja sloboda, napisao je: ”Ropstvo je sistem izgrađen na stvaranju dubokih nivoa straha.”
Douglass je uvijek išao nasuprot talasa. Sam je naučio čitati i pisati, uprkos riziku od teške kazne. Kada su ga bičevali kao kaznu za buntovničko ponašanje, pobjegao je u sjeverne američke države. Sa dvadeset godina bez novca i bilo kakvih veza. Ali ubrzo je postao vođa pokreta protiv ropstva. Putuje po sjevernim državama govoreći masama o štetama i nepravdi ropstva.
Protivnici ropstva htjeli su da ostane u krugu svojih predavanja, da ponavlja iste priče iznova i iznova, ali on je želio više od toga za sebe, pa se ponovo pobunio i osnovao svoje novine u kojima je pisao protiv ropstva, što je bilo neviđeno ponašanje od bivšeg roba. Novine su postigle ogroman uspjeh.
Ponekad se mora otići korak dalje. Jer jedan korak, koji se čini kao jedino moguć, često ne vodi do željenih rezultata. Douglass je imao dvije stvari pred sobom: da svaki put izdrži torturu bičevanja, ili da pobjegne, pa je izabrao bijeg. Vidio je da je nepoznato, koje uključuje slobodu i avanturu, bolje od ropstva zasnovanog na sigurnosti uz potpunu pokornost.
Uostalom, ropstvo je ropstvo, i nema drugog imena, ma koliko dugo bilo uže kojim je čovjek vezan. Čovjek je ili slobodan ili rob, nema ništa treće.
Život je uglavnom samo za one koji su odlučni i hrabri, za one koji mogu da se suprotstave, i za one koji odbijaju da imaju lanac oko vrata, makar bio i zlatni. Međutim, to je mudra odlučnost i drskost, inače će postati nepromišljenost. To je odlučnost koja proizilazi iz uzvišenih vrijednosti i principa, u suprotnom, stvar je osuđena na propast.
Bilal ibn Rebbah je ovjekovječen u historiji, jer se pobunio protiv sistema ropstva uspostavljenog u predislamskom dobu. ”Rob pripada svom gospodaru”, tako njihov zakon kaže.
On nema pravo da bira vjeru, mišljenje, pa čak ni emociju osim onoga što gospodar zapovijeda.
Što se Bilala tiče, on je imao potpuno drugačiji stav o tome. Njegov najuzvišeniji dan na ljestvici slobode bio je dan kada su ga vezanog bacili na vreli pijesak i stavili mu kamen na grudi. Formalno je bio vezan, ali je suštinski bio na slobodi. On je svojim primjerom i postupkom uzdrmao čitav ropski sistem.
Sa'd ibn Ebi Vekas je ovjekovječen u historiji, jer je zauzeo drugačiji stav od onoga koji je Mekka poznavala. Tačnije, od onoga što su svi Arapi poznavali.
Vjera je važnija od porodice! Ovo je bilo geslo njegove revolucije. I kada se njegova majka zaklela da će stajati na suncu, i da neće ništa ni jesti ni piti dok on ne napusti islam, on joj je rekao: ”Draga majko, kada bi imala stotinu duša, i jednu za drugom ispuštala, ja ne bih napustio ovu vjeru.”
Suhejb Er-Rumi je ovjekovječen u historiji, jer je promijenio mjerila i definiciju bogatstva. ”Bogatstvo je blizanac duše”, tako kažu Arapi. Međutim, kada se Suhejb Er-Rumi zaputio u Medinu kao muhadžir, Kurejšije su ga sustigle i pokušale ga vratiti. Kada ga nisu mogli ubjediti da se vrati, rekli su mu: ”Kako je to moguće, došao si nam (u Mekku) bez igdje ičega, a sada hoćeš da nas napustiš sa svojim ogromnim bogatstvom.”
Suhejb im je istog trenutka pokazao gdje se nalazi njegov novac (zlato i srebro), i Kurejšije su uzele njegovo bogatstvo, a Suhejb je otišao tamo gdje je bio voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U Medini ga je dočekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa osmijehom na licu. Naime, melek Džibril ga je obavijestio o tome šta se dogodilo između Suhejba i Kurejšija, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uspjela ti je trgovina, Ebu Jahja!”
U svakoj eri, čovječanstvo nastavlja stvarati nove oblike i kalupe ropstva i stavljati ljude u njih. Samo oni koji uspiju izaći iz ovih ”kalupa” postaju istinski slobodni. Ropstvo više nema samo oblik okova i lanaca, već ima mnogo drugih oblika i kalupa.
Ropstvo u savremnom dobu je u konceptima i sistemima koji liče na veliku mašinu, a države i pojedinci u njoj su u obliku malih djelova koji pokreću ovu mašinu. Svi misle da su slobodni, jer su ubijeđeni da, ko nema mjesta u ovoj mašini, on je nezaposlen i bezvrijedan. Dok u stvarnosti mi nismo ništa drugo do mali šarafi, u većim komadima, sastavljeni u veliku mašinu koja predstavlja globalni sistem koji danas preovladava.
