Begićev tekst u nastavku prenosimo u cijelosti:

– Prema dostupnim informacijama sa kojima smo raspolagali u Demokratskoj fronti, 9. marta ove godine u jednom poznatom restoranu kod Čitluka održan je tajni sastanak između vrha HDZ-a i pojedinih članova CIK-a BiH, na kojem su dogovoreni završni koraci oko nametanja pravila za održavanje izbora u gradu Mostaru, na način na koji bi se Mostar konačno uspostavio kao stolni grad HDZ-a i gospodina Dragana Čovića. Kad imaš stolni (čitaj: glavni) grad, onda je put do dalje podjele zemlje i trećeg entiteta tri puta kraći. Odnos snaga u CIK-u tada je bio 5:2 protiv države BiH.

Plan je bio da se presuda Evropskog suda povodom neodržavanja izbora u gradu Mostaru, gdje je Evropski sud utvrdio da Ustavni sud BiH može da propiše pravila izbora u ovom gradu ukoliko se oko toga ne postigne saglasnost u Parlamentu BiH, iskoristi, to jest zloupotrijebi na način da se pritiskom na Ustavni sud ishodi odluka po kojoj bi se CIK ovlastio da propiše ova pravila – kao tijelo koje je nadležno za provođenje izbora (nažalost, opet se potvrđuje da je u BiH sve moguće, pa i ovakva vrsta svojevrsne političke “gimnastike”!).

Ta pravila sigurno bi bila identična pravilima koja je taj isti CIK propisao za konstituisanje Doma naroda – FBiH, npr. iz Srednjobosanskog kantona u kojem živi oko 150 hiljada Bošnjaka, oko 100 hiljada Hrvata i oko tri hiljade Srba – prema Upustvu CIK-a delegiran je samo jedan delegat Bošnjak, ali zato tri delegata Hrvata, uz jednog delegata iz reda srpskog naroda. Sličan nesrazmjer utvrđen je i u pogledu Hercegovačko-neretvanskog kantona i tako dalje. Na ovaj način, pobjednika izbora i strukturu Gradskog vijeća Mostara ne bi odredili građani, nego CIK izbornim inženjeringom i prekrajanjem izbornih jedinica.

Mi u Demokratskoj fronti smo imali saznanja o ovim planovima (koji su držani u tajnosti – kao početak realizacije prethodno najavljenog famoznog “plana B”) još od novembra prošle godine, te smo vrlo pažljivo radili na sprečavanju realizacije ovog podmuklog političkog plana i osiguranju parlamentarne većine iz oba entiteta koja bi te planove osujetila, te kako bi se sastav CIK-a uskladio sa Zakonom, imajući u vidu da je većini članova ovog tijela odavno istekao mandat, a jedan član je čak ispunio uvjete za penziju, ali su i dalje bili na poziciji zahvaljujući podršci osovine HDZ-SNSD i blokadi institucija.

Tako smo, zajedno sa partnerima, samo dva dana poslije finalnih dogovora HDZ-a i pojedinaca iz CIK-a, 11. marta u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH pokrenuli postupak za donošenje odluke o prestanku mandata i imenovanju novih članova CIK-a, u skladu sa Izbornim zakonom BiH. Čitava saga, i teški pregovori na osiguranju većine u ovom domu trajali su više od tri mjeseca, te je čitav proces okončan na posljednjoj sjednici Zastupničkog doma usvajanjem odluke o prestanku mandata gospodinu Stjepanu Mikiću.

Time je okončana apsolutna politička kontrola osovine Dodik-Čović nad CIK-om koja je trajala čitavu deceniju, a o stepenu te kontrole najbolje govori činjenica da je smijenjeni gospodin Mikić godinama bio šef kabineta gospodina Čovića. Tako smo, u cijelosti poštujući Zakon i pravila procedure, od 5:2 protiv države BiH napravili 5:2 u korist vladavine prava – time i u korist države BiH, dovodeći sastav CIK-a u sklad sa Zakonom. Reakcije gospodina Dodika i pogotovo gospodina Čovića povodom ovoga najbolje govore o značaju ovog projekta za državu BiH u pogledu sprečavanja njene dalje podjele, a kojeg smo uspješno proveli u uvjetima veoma komplikovanih procedura odlučivanja i veoma složenih političkih odnosa.

Osim toga, ovaj višemjesečni proces imao je još jedan benefit, naime pod svjetlo reflektora su izašli svi oni iz federalnog dijela BiH koji su svojom tobožnjom suzdržanošću, a neki i vrlo glasnim negodovanjem i tobožnjom “brigom” za političku neutralnost CIK-a zapravo štitili pozicije gospodina Čovića i Dodika u ovoj instituciji. Pri tome, tim “borcima” za depolitizaciju CIK-a uopće nije smetao šef kabineta gospodina Čovića na poziciji člana ovog tijela i drugi članovi usko povezani sa gospodom Čovićem i Dodikom, kojima je odavno istekao mandat, a koji su i dalje vršili funkciju članova CIK-a pod zaštitom osovine HDZ-SNSD…

Trenutno se vrši strašan politički pritisak na Sud BiH i Ustavni sud da se ove smjene i imenovanja ospore, pa je u tu svrhu i prijetnja gospodina Dodika i Čovića da će blokirati održavanje izbora uskraćivanjem finansijskih sredstava, ali i izjave nedvojbeno političke prirode povodom CIK-a pa čak i prijetnje državne tužiteljice u kontekstu Suda BiH i sl., što nikako ne priliči funkciji koju obnaša. U posljednje vrijeme postalo je pravilo da se nosioci najviših pravosudnih funkcija (pod nedvojbenom kontrolom HDZ-a) potpuno neprimjereno oglašavaju, čak i prijete protivnicima politike HDZ-a – tj. protivnicima daljnjih podjela zemlje, “trećeg” entiteta i Mostara kao “stolnog grada”, te otvoreno i agresivno vode političku kampanju upuštajući se čak u javno komentarisanje političkih odnosa u zemlji (što nikako ne priliči funkcijama koje obavljaju!) – a što su pitanja kojima će se morati posvetiti dužna pažnja u vremenu koje je pred nama!

Ono što je, međutim, bitno je to da su predmetne odluke donesene u potpunosti u skladu sa Izbornim zakonom, te da su u cijelosti u skladu i sa dosadašnjom sudskom praksom, pa svi oni koji govore o njihovoj nelegalnosti ili nelegitimnosti zapravo ne govore istinu ili žele prikazati (iz sitnosopstveničkih politikantskih razloga) da je riječ o uobičajenoj borbi za pozicije, a ima i onih koji iz duboke pozadine u Federaciji BiH rade u korist interesa osovine Dodik-Čović – što je već viđena intencija nekih stranaka iz Federacije BiH. Ustvari, ovo je bila još jedna teška bitka za državu BiH i vladavinu prava, imajući u vidu i to da je smijenjenim osobama, između ostalog, odavno istekao mandat, ali da je imenovanje novih članova bilo blokirano godinama upravo od strane SNSD-a i HDZ-a, čime su ove stranke kršeći zakon produžavale njihov ostanak na funkciji u CIK-u do provođenja projekta “Mostar – stolni grad Dragana Čovića”.

Pod takvim okolnostima, u skladu sa članom 2.5 stav 6 Izbornog zakona Zastupnički dom ima pravo i obavezu da imenuje nove članove, ali za to je trebalo osigurati većinu, uključujući propisani broj glasova iz oba entiteta, što je prilično komplikovan i mukotrpan posao koji je, na sreću po državu BiH i vladavinu prava, uspješno okončan. Time je osigurano oslobađanje od desetogodišnjeg čeličnog stiska gospode Dodika i Čovića jedne veoma važne institucije, preko koje je trebalo osigurati provođenja naprijed navedenog političkog projekta, daljih podjela i segregacije. Dakle, drugarice i drugovi, političari, analitičari i ostali, neki važni poslovi državnih zastupnika ne vide se na TV ekranima, niti u statistikama, u zastupničkim inicijativama i pitanjima koja stanu u jednu rečenicu – naprimjer koliko je ko u institucijama potrošio toalet papira, tonera ili deterdženta za wc školjke i sl., niti mogu biti dio statistike izražene u brojevima. O nekima potezima i odlukama najbolje će se suditi sa vremenske i historijske distance… A što se tiče zastupničkih pitanja – najavljujem pitanje oko nezakonitog i porodičnog zapošljavanja u MUP-u TK i drugim institucijama na nivou TK za vrijeme mandata bivše vlade. Do kraja mandata, na svakoj sjednici ću da potenciram, između ostalog, i ovo pitanje. Dok nadležne institucije ne reaguju! Idemo dalje!