Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pripovijeda se da je jedna žena svaki dan pravila hljeb za svoju porodicu, i svaki dan bi napravila dodatnu pogaču za gladnog prolaznika i stavila bi je na prozor, pa ako neki siromah naiđe da je uzme.
Svaki dan je pored prozora prolazio grbavi siromah i uzimao pogaču. Ali, umjesto da pokaže zahvalnost prema toj ženi i njezinoj porodici, on je uvijek ponavljao ove riječi: ”Zlo koje ponudiš ostaje s tobom, a dobro koje učiniš vratit će ti se!”
Žena je počela da osjeća uznemirenost i nelagodu što ovaj čovjek nije pokazao nikakvu zahvalnost, pa je počela da priča sama sa sobom, govoreći: ”Svaki dan kada ovaj grbavac prođe, ponavlja istu misterioznu rečenicu, a ja ne znam šta to znači?”
Jednog dana žena je odlučila da se otarasi grbavog siromaha. Dodala je malo otrova u pogaču koju je napravila za njega i spremala se staviti je na prozor, ali su joj u tom trenutku ruke zadrhtale. ”Šta ja ovo radim?”, uzviknula je, a zatim je bacila pogaču u vatru da izgori i napravila je drugu pogaču i stavila je na prozor.
Po običaju, grbavac je došao i uzeo pogaču ponavljajući svoje riječi: ”Zlo koje ponudiš ostaje s tobom, a dobro koje učiniš vratit će ti se!”
I otišao je svojim putem, nesvjestan borbe koja se odvijala u glavi i srcu te žene.
Kad god bi pravila hljeb, žena je upućivala dove za svoga sina koji je duže vrijeme bio odsutan od kuće u potrazi za boljim životom. Nije primila nikakvih vijesti o njemu otkako je otišao, ali se nadala njegovom skorom i sretnom povratku.
Uvečer, tog istog dana, neko je pokucao na vrata njezine kuće, a kada je otvorila pred vratima je ugledala svoga sina. Bio je blijed, gladan i umoran, a odjeća mu je bila skoro pocijepana. Pozdravio je i zagrlio majku, koja je bila izvan sebe od sreće i iznenađenja, a zatim je rekao: ”Pravo je čudo da sam sada ovdje s tobom. Kilometrima daleko odavde bio sam umoran, gladan i iscrpljen do te mjere da sam se srušio na cestu, i umro bih da nije naišao jedan grbavac. Molio sam ga da mi dâ bilo kakvu hranu ako ima, a čovjek je bio toliko dobar da mi je dao cijelu pogaču da jedem. I kad mi je davao pogaču rekao je: ‘Ovo je moja svakodnevna hrana, ali ću je danas dati tebi, jer je tebi potrebnija nego meni.”’
Čim je majka čula ove riječi, preblijedila je, a na licu joj se pojavio užasan strah. Naslonila se na vrata i sjetila se otrovane pogače koju je tog jutra bila napravila. Da je nije bacila u vatru, njen sin bi je pojeo i izgubio bi život.
U tom trenutku shvatila je značenje riječi grbavog siromaha: ”Zlo koje ponudiš ostaje s tobom, a dobro koje učiniš vratit će ti se!”
