Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ljubav – to je Bilal ibn Rebbah, r.a., koji je prestao učiti ezan nakon preseljenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na Ahiret;
Ljubav – to je Bilal ibn Rebbah, r.a., koji je napustio Medinu, jer nije više želio u njoj živjeti nakon preseljenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na Ahiret;
Ljubav – to je Bilal ibn Rebbah, r.a., koji dugo vremena nije posjećivao Poslanikov, s.a.v.s., kabur, pa je sanjao Poslanika, s.a.v.s., kako mu govori: ”Čemu tolika odsutnost i udaljenost, Bilale?” Bilal se probudio i dugo je plakao, i nakon toga je odredio sebi vrijeme za posjete Poslanikovom, s.a.v.s., kaburu;
Ljubav – to je Bilal ibn Rebbah, r.a., koji je jedanput noću posjetio Medinu, pa su ga Hasan, r.a. i Husein, r.a. zamolili da prouči ezan za sabah-namaz. Kada je Bilal zaučio ezan, cijela Medina se tresla od plača ashaba koji su ga slušali, i Medina više nikada nije doživjela takav dan.
Ljubav – to je Bilal ibn Rebbah, r.a., kojeg je halifa Omer, r.a., kad je posjetio muslimansku vojsku u Šamu, zamolio da prouči ezan za namaz, pa kada je Bilal došao do riječi: ”Ešhedu enne Muhammeden resulullah!”, zastao je i zagrcnuo se od plača. Bilal je rasplako cijelu muslimansku vojsku, a najviše je plakao halifa Omer ibnul-Hattab, r.a.
Ljubav – to je Bilal ibn Rebbah, r.a., koji je na samrti, dok su ljudi oko njega plakali, govorio: ”Sutra je susret sa voljenima, sa Muhammedom, s.a.v.s., i ashabima.”
