Čiji je “korisni idiot” Peđa Kojović?

3027

Peđa Kojović, predsjednik Naše stranke, najglasniji je zagovornik razbijanja probosanske koalicije u trenutku kada se vrši najžešća politička agresija na Bosnu i Hercegovinu od Dejtona. Posljednji je njegov pokušaj razbijanja BH. bloka a sumnjiv je širi i uži kontekst u kojem se to radi.

Sve su snažniji zamasi beogradske i zagrebačke diplomatske inicijative s ciljem razbijanja Bosne i Hercegovine. Beograd svim silama pokušava povezati status Kosova sa statusom RS. Konačni cilj je da se omogući RS ono što je priznato Kosovu. Ključni faktor u tome je zaboravljanje i zatiranje činjenice da je Kosovo bilo žrtva, a Republika Srpska dželat, te da ne može dželat imati isto pravo kao i žrtva. Lažiranje historije i relativizam izjednačavanja strana ima upravo tu funkciju.

Dok izvana traju sve žešći napadi na Bosnu i Hercegovinu, nikada od 1993. nije bila jača srpsko-hrvatska osovina u samoj zemlji. Osovina Dodik-Čović nikada nije bila jača. Na stranu su zgurane sve razlike: zločini koje su Ratko Mladić i VRS nad Hrvatima u BiH, zločini JNA i VRSK u Hrvatskoj. Viši cilj (razbijanje Bosne i Hercegovine) ujedinio je dojučerašnje smrtne neprijatelje.

Treći, ključni element pored osovine Beograd-Zagreb i Dodik-Čović jeste razbijanje Bosne i Hercegovine iznutra. Ni 1992. godina nije bila dovoljna vojna nadmoć JNA, agresija i zauzimanje Predsjedništva BiH mogli su uspjeti samo rušenjem Alije Izetbegovića. Jedini način da se to učini bio je «iznutra» da iz redova Bošnjaka krene inicijativa da se sruše «svi nacionalisti», što bi značilo samo rušenje SDA, jer su HDZ i SDS (danas SNSD) van «dosega», tj. nije ih moguće srušiti iz Sarajeva.

Mnogi glasovi utvrdili su da se danas ponavlja scenarij iz 1992. Cilj je isti: razbiti Bosnu i Hercegovinu. Samo je metoda drugačija. Umjesto vojnog zauzimanja institucija, vrši se pokušaj političkog zauzimanja državnih institucija BiH.

Kao što je odbranjeno 6. maja 1992., Predsjedništvo BiH je odbranjeno 7. oktobra 2019. godine, kada je umjesto željenog scenarija antidržavnih snaga (Čović-Radončić-Dodik) izabrana bosanska većina (Komšić-Džaferović), koja predstavlja kontinuitet ratnog Predsjedništva BiH (Izetbegović-Komšić-Kljuić-Pejanović-Duraković-Ljuić-Mijatović-Ganić).

Međutim, antidržavna koalicija je osvojila druge značajne institucije, kao što su pravosuđe, gdje su Bošnjaci izbačeni sa svih važnijih pozicija.

Funkcija koju Peđa Kojović trenutno ima jednaka je funkciji dijela demontranata 1992, koji su pred sami početak, dok su tenkovi JNA nasrtali na Sarajevo, pokušali smijeniti Aliju Izetbegovića i ratno Predsjedništvo, i pripremiti teren za sigurno preuzimanje institucija od strane agresorskih snaga. Sve se to isto ponavlja, samo političkim sredstvima. BiH nikada nije bilo moguće razbiti izvana, vojnim udarima, već samo iznutra, čega je svjestan i Beograd.

Indikativno je da je Kojovićeva borba protiv temelja države intenzivirana tačno u periodu, kada je u Sarajevo na poziciju ambasadora stigao bivši šef BIA-e Aleksandar Đorđević.

U visokim sigurnosnim i diplomatskim krugovima, sve češće se antidržavna kampanja Peđe Kojovića i «NAŠE STRANKE» dovodi upravo u vezi sa raširenim krugom srbijanskih obavještajaca koje predvodi Đorđević, a među kojima je i Goran Živaljević, operativac BIA-e koji je učestvovao u nemirima u makedonskom Parlamentu, vođenim s ciljem zaustavljanja NATO puta te zemlje.

Ratni član Predsjedništva BiH, Stjepan Kljujić nedavno je otvoreno optužio Našu stranku da je osnovana od strane velikosrpskog KOS-a.

“Jer pogledajte kako je osnovana Naša stranka, što je osnovana samo u Federaciji. Kada pogledate strukturu toga i ko je sve tu, da ne idemo u detalje, onda vam je jasno da to stranka koja treba da paralizira život u Federaciji a nema je u Republici Srpskoj. Kada pogledate kako vuku poteze neki ljudi sve vam je jasno”, rekao je Kljujić.

Na kraju, smatramo da je potrebno postaviti pitanje – da li je antidržavna agenda koju u ovom trenutku provodi Naša stranka samo posljedica Kojovićeve funkcije «korisnog idiota», ili je riječ o izvršenju naloga skrivenih naručitelja?