Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ljudi su navikli da pojam ibadeta (robovanja Allahu) svode isključivo na namaz, post, zekat i hadž. Međutim, kur'ansko poimanje ibadeta daleko je šire. Ono obuhvata svako djelo i svaku riječ koju Allah voli i kojom je zadovoljan, bilo da se radi o vanjskim ili unutarnjim djelima.

Ibadet, dakle, nije samo ono što čovjek čini kada stane na namaz. Ibadet je i način na koji govori, način na koji odgaja svoju porodicu, način na koji podnosi iskušenja, način na koji čuva povjerenje, način na koji se odnosi prema ljudima.

Uostalom, ibadet je cilj zbog kojeg je Allah stvorio čovjeka: “Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi robuju.” (Ez-Zarijat, 56.) To znači da robovanje Allahu obuhvata cijeli život.

Među oblicima robovanja Allahu postoji i jedan ibadet o kojem se rijetko govori. To je ibadet murāgame – ibadet prkosa i dostojanstvenog suprotstavljanja neprijateljima islama, odnosno svako djelo kojim vjernik, pokoravajući se Allahu, osujećuje njihove planove i izaziva njihovu srdžbu zbog svoje postojanosti u vjeri.

Ibnul-Kajjim je o tome rekao: “Allah voli da Njegov štićenik (evlija) prkosi Svome neprijatelju i da ga srdi. Izazivanje srdžbe kod nevjernika cilj je koji Uzvišeni voli i želi, i ono predstavlja dio potpunosti robovanja Njemu.”

To znači da sve dok traje sukob između istine i laži, dobra i zla, Upute i zablude, islama i njegovih neprijatelja, te dok postoje sredstva kojima se taj sukob vodi, jedno od tih sredstava jeste izazivanje srdžbe sljedbenika neistine i suprotstavljanje njihovim planovima.

Baš kao što musliman prkosi šejtanu kada ustane na namaz, iako šejtan želi da ga od njega odvrati; ili kada posti radi Allaha, premda šejtan želi da prekine post, isto tako musliman svojim riječima i djelima može prkositi šejtanima među ljudima. Ako su ta djela učinjena radi Allaha, ona predstavljaju ibadet.

Murāgam – prostor slobode u kojem se ruši moć tlačitelja

Kur'an na više mjesta govori o ovom vidu ibadeta – prkosa i suprotstavljanja nevjernicima. Uzvišeni kaže: ”Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta (muragamen kesireten), uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa’, 100.)

To znači da će musliman koji je bio prisiljen napustiti Mekku zbog zuluma, progona, mučenja i prisile na nevjerstvo pronaći mjesto na kojem će moći poniziti svoje tlačitelje, stati im nasuprot i odatle započeti borbu protiv njih. A ako umre na putu hidžre, Allah mu je već zajamčio nagradu.

Murāgam je, dakle, prostor slobode u kojem se ruši moć tlačitelja. Musliman hidžrom nije samo pobjegao od Kurejšija, nego je njihovu silu učinio bespomoćnom. Drugim riječima, murāgam je mjesto na kojem neprijatelj gubi vlast nad tobom, a ti ponovo zadobijaš svoju slobodu, dostojanstvo i snagu.

Ako je u vrijeme prvih muslimana hidžra bila oblik murāgame – prkosa neprijateljima i izlaska ispod njihove vlasti – onda u nekim okolnostima našeg vremena murāgama može biti upravo ostanak u svojoj zemlji. Ostati onda kada dušmani žele da odeš. Sačuvati svoj dom onda kada žele da ga napustiš. Sačuvati svoj identitet onda kada žele da ga izbrišu. A kada te silom protjeraju, murāgama postaje povratak na vlastito ognjište, obnova porušene kuće i ponovno puštanje korijena u zemlji iz koje su te nastojali zauvijek izbrisati. To su najbolje pokazali Bošnjaci koji su se, nakon što su ih srpski i hrvatski zločinački projekti nastojali protjerati s njihovih stoljetnih ognjišta, vratili u svoje domove, svjesni da njihov povratak nije bio samo obnova kuća, nego i poraz projekta etničkog čišćenja.

Isto razumijevanje murāgame danas pokazuju i muslimani Gaze, koji, uprkos razaranju, ubijanju i pokušajima prisilnog raseljavanja, ostaju na svojoj zemlji, svjesni da je i njihov ostanak oblik otpora i pobjede nad planovima cionističkih zločinaca koji žele da ih protjeraju iz njihove domovine.

Uzvišeni kaže: ”Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti – Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro.”  (Et-Tevba, 120.)

Allah je, dakle, svako djelo kojim musliman izazove srdžbu neprijatelja islama nazvao dobrim djelom za koje slijedi nagrada i koje kod Allaha neće biti izgubljeno.

Ehadun, Ehad! – prkosni glas vjere koju je nemoguće slomiti

Historija je prepuna primjera u kojima su muslimani svojim stavovima prkosili Allahovim neprijateljima, smatrajući to vidom približavanja Allahu.

Možda je najveličanstveniji primjer u historiji islama Bilal ibn Rebah, radijallahu anhu. Dok su ga Ebu Džehl i Umejje ibn Halef nemilosrdno mučili, sve dok mu koža nije ispucala od vreline pustinjskog pijeska i udaraca biča, on je samo ponavljao: “Ehadun, Ehad!” – “Jedan je Allah!”

Te riječi bile su poput bodeža u srcu Umejje ibn Halefa. On je mislio da kažnjava Bilala, a zapravo je Bilal svojim “Ehadun, Ehad!” kažnjavao njegovu oholost. Jer tiranin najviše pati onda kada shvati da čovjek kojeg muči više nije pod njegovom kontrolom. Oni su željeli slomiti njegovu vjeru, a on je svakim izgovorenim “Ehadun, Ehad!” dokazivao da su uspjeli samo iscrpiti njegovo tijelo, ali ne i pokoriti njegovo srce. Zato je kasnije govorio: “Da sam znao riječ koja bi vas još više rasrdila, izgovorio bih je.”

Dan kada je Mekka vidjela snagu onih koje je protjerala

Prilikom oslobođenja Mekke dogodio se prizor koji na veličanstven način oslikava snagu murāgame u islamu.

Naime, Abbas, amidža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doveo je Ebu Sufjana na mjesto kojim su, jedna za drugom, prolazile muslimanske jedinice. Svako pleme prolazilo je pod svojom zastavom, u savršenom redu i disciplini.

Nakon prolaska svake jedinice Ebu Sufjan bi upitao: ”Ko su ovi?”

Abbas bi odgovorio: ”To je pleme Sulejm.”

Ebu Sufjan bi samo rekao: ”Šta ja imam sa Sulejmom?”

Zatim je prošla druga jedinica.

”To je pleme Muzejna”, odgovorio je Abbas.

”Šta ja imam s Muzejnom?”, uzvratio je Ebu Sufjan.

Tako je bilo sa svakom jedinicom koja je prolazila, sve dok se nije pojavila čuvena Zelena brigada. Njeni borci bili su potpuno prekriveni oklopima, tako da su im se ispod kaciga vidjele samo oči, a u njihovim redovima nalazio se i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Zapanjen prizorom koji je bio pred njim, Ebu Sufjan je upitao: ”Ko su ovi, o Abbase?”

Abbas je odgovorio: ”To su muhadžiri i ensarije, a među njima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”

Tada je Ebu Sufjan shvatio ono što je možda najteže priznati čovjeku koji je godinama ratovao protiv istine: da se historija promijenila. Da ono protiv čega se borio više nije slaba skupina prognanika. Da je Allah uzdigao one koje su ljudi pokušali poniziti.

Tada je rekao: “Protiv ovakve vojske niko nema nikakve šanse.”

Vrativši se svom narodu, povikao je: “O Kurejšije! Muhammed vam dolazi sa silom kojoj se ne možete suprotstaviti!” Bio je to trenutak psihološkog sloma prije samog ulaska muslimana u Mekku.

Protiv beznađa – nadom, protiv odustajanja – ustrajnošću na istini

Budući da živimo u ovom vremenu, u jednoj od etapa neprestanog sukoba i nadmetanja između istine i laži, između islama i njegovih neprijatelja, i budući da neprijatelji islama danas raspolažu većom vojnom, ekonomskom i naučnom moći, kao i snažnijim političkim i medijskim utjecajem nego što ga trenutno imaju muslimani, oni među muslimanima šire uvjerenje da se takvo stanje nikada neće promijeniti, da će nadmoć zauvijek ostati na njihovoj strani i da nama ne preostaje ništa drugo osim da nastojimo učiniti podnošljivijim vlastito stanje potčinjenosti njima.

Njihov je cilj da nas zarobe u beznađu, malodušnosti i bezizlaznosti; da nas uvjere kako je nemoguće promijeniti postojeće okolnosti, kako je nemoguć preporod ummeta i kako se nikada više ne možemo vratiti na stepen zajednice za koju je Allah rekao da je najbolji ummet koji se pojavio među ljudima.

Upravo tu počinje naša zadaća da oživimo gotovo zaboravljeni ibadet – ibadet prkosa i dostojanstvenog suprostavljanja neprijateljima islama. Oni šire beznađe, a mi ćemo im odgovoriti nadom.

Oni pozivaju na malodušnost i odustajanje, a mi ćemo odgovoriti odlučnošću, dostojanstvom i ustrajnošću, čvrsto uvjereni da nakon svake teškoće dolazi olakšanje i da budućnost pripada Allahovoj vjeri i ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Njihovim planovima suprotstavit ćemo se ponosom na islam, jer je upravo islam izvor našeg dostojanstva, naše časti, naše snage i naše konačne pobjede.