Prošlo je 57 godina od podmetanja požara u džamiji Al-Aqsa u Jerusalemu. Od tada do danas Jerusalem se znatno promijenio. Proteklih decenija svjedočili smo mnogim događajima koji su širili izraelsku kontrolu nad Jerusalemom i džamijom Al-Aqsa.

Vatra

Mladi Židov po imenu Michael Dennis William Rohan zapalio je džamiju Al-Aqsa u šest sati ujutro, 21. avgusta 1969. godine. Izraelska policija je na razne načine opstruirala gašenja požara, zbog čega se vatra u džamiji zadržala sve do podne namaza. Na kraju su Palestinci probili punktove koje su uspostavili izraelska vojska i policija i ugasili vatru. Izraelska vlast je poklušala zataškati ovaj zločin tvrdnjom da su za požar krive slabe električne instalacije. Međutim, palestinski inžinjeri su dokazali da se radilo o namjernom paljenju džamije.

Ujedinjeni narodi osudili su ovaj strašni zločin, a Vijeće sigurnosti izdalo je rezoluciju (br. 271) kojom izražava zabrinutost i u kojoj se zahtijeva sprečavanje bilo kakvih mjera koje mijenjaju status Jerusalema.

Tadašnja izraelska premijerka Golda Meir je nakon paljenja džamije rekla: “Kad je Al-Aqsa izgorjela, nisam spavala te noći, mislila sam da će Izrael biti srušen. Ali, kad je osvanulo jutro, shvatila sam da su Arapi u dubokom snu.

Istinu je govorila Golda Meir, Arapi tim dubokiom snom još uvijek spavaju, iako se u Palestini danas događaju još gore stvari.

Izraelski zakoni

Nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, izraelski Knesset donio je Zakon o zaštiti svetih mjesta, službeno određujući zaštitu svetih mjesta i slobodu pristupa za sve religije.

Ovaj zakon uspostavio je pravni okvir i administrativne procedure za izraelske okupacijske vlasti u Istočnom Jerusalemu, čineći pravnu osnovu na kojoj su strane kasnije raspravljale o “statusu quo” na Brdu hrama/Haram al-Šarif.

Godine 1980. Kneset je usvojio zakon kojim se potvrđuje da je “cjeloviti i ujedinjeni” Jerusalem glavni grad Izraela.

Usvajanje ovog zakona smatralo se bitnim unutarnjim ustavnim korakom koji je utjecao na upravu grada.

Na osnovu ovog zakona izraelske okupacijske vlasti nametnule su nove administrativne mjere za pristup i kontrolu nad džamijom Al-Aqsa, a nakon čega su Palestinci izgubili mehanizme da upravljaju svojim vjerskim poslovima.

Kupola na stijeni

11. aprila 1982. izraelski vojnik u vojnoj uniformi upao je na Brdo hrama i otvorio vatru unutar dvorišta Kupole na stijeni, ubivši dvoje ljudi i ranivši druge. Počinitelj je identificiran kao Allan Harry Goodman.

Ovaj napad je izazvao osude širom svijeta. Iste godine jedna jevrejska tajna skupina pokušala je dići u zrak Kupolu na stijeni, ali je taj plan osujećen kada je eksploziv otkriven prije nego što je eksplodirao.

Godine 1984. objavljeno je da je razotkrivena tajna ćelija zračnih snaga izraelske okupacijske vojske koja je planirala iz zraka bombardirati džamiju Al-Aqsa.

Masakr u Al-Aqsi

8. oktobra 1990. godine, kompleks Al-Aqsa džamije svjedočio je krvavim sukobima u kojima je poginulo nekoliko Palestinaca. Ovaj događaj postao je poznat kao “Masakr u Al-Aqsi” ili “Masakr na Crni ponedjeljak.” Incident je izazvao međunarodnu osudu i doveo do usvajanja Rezolucije 672 Vijeća sigurnosti UN-a, koja je pozvala na istragu i daljnje akcije. Incident je označio mračnu epizodu u povijesti napetosti unutar kompleksa.

Najmanje 17 Palestinaca je ubijeno, a desetine je ranjeno tokom protesta unutar džamije.

Tunel Buraq zid

U septembru 1996. godine, izraelske vlasti su u blizini Starog grada otvorile novi izlaz iz tunela koji povezuje Zid plača. Ovaj potez izraelskih vlasti izazvao je krvave sukobe koji su trajali više dana. U ovim sukobima ubijeno je najmanje 80 Palestinaca.

Sharon juriša

Upad Ariela Sharona, tadašnjeg vođe izraelske opozicije, u dvorišta Al-Aqse izazvao je eskalaciju koja je bila povod za izbijanje Druge intifade ili Al-Aqsa intifade.

Intifada je trajala od 28. septembra 2000., pa do 8. februara 2005., kada je na summitu u Sharm El-Sheikhu dogovoreno primirje.

Intifada je odnijela hiljade palestinskih života i prouzrokovala velika razaranja.

Judeizacija Al-Aqse i Jerusalema

Posljednjih deset godina Izrael je potpuno promijenio stanje na terenu. Položaj Palestinaca u Jerusalemu nikada nije bio gori, a situacija u i oko Al-Aqse je sve gora i napetija. Nakon oktobra 2023. godine, Izrael je nametnuo brutalne mjere koje mijenjaju status Al-Aqse. Danas se događaju stvari koje su ranije bile nezamislive.

Izrael etnički čisti Jerusalem i masovno naseljava Jevreje. Ako se ovako nastavi, uskoro u Jerusalemu više neće biti Palestinaca. Naravno to je uvod u rušenje Al-Aqse.
Islamski svijet okreće glavu od onoga što radi Izrael u Jerusalemu i Al-Aqsi.

Proteklih 12 mjeseci svjedočili smo nezapamćenom broju napada jevrejskih doseljenika na džamiju Al-Aqsa. U prvoj polovici ove godine u kompleks džamije Al-Aqsa upalo je preko 25.000 doseljenika. Jerusalem International Foundation zabilježio je ulazak oko 524.912 Jevreja pod krinkom turizma.

Samo u maju 2026. oko 9.934 doseljenika upalo je u dvorišta Al-Aqse.

Paralelno s masovnim upadima jevrejskih doseljenika, izraelske okupacijske vlasti primjenjuju razne administrativne i terenske mjere koje imaju za posljedicu progon palestinskog stanovništva iz Jerusalema.

Do maja 2026., plan “E1” (naseljenički projekat kojim Izrael želi odvojiti sjever Zapadne obale od njenog juga) prešao je iz faze najave u stvarnu provedbu na terenu, budući da su okupacijske vlasti identificirale lokacije klasificirane kao “crvene tačke” koje su uključivale hitne naredbe za rušenje palestinskih objekata, uz područja koja su podlijegala vojnim naredbama o preuzimanju posjeda u pripremi za uspostavu infrastrukture naselja i obilaznih cesta koje povezuju naselje Maale Adumim s okupiranim Jeruzalemom.

Ta aktivnost je bila popraćena paralelnim planovima naseljavanja unutar istočnog Jerusalema. U martu 2026. godine Jerusalemska guvernerija upozorila je na plan “Susjedstvo Shami”, koji se smatrao naprednim alatom za reinženjering prisutnosti beduina istočno od grada.

U julu 2026., izraelska općina odobrila je ono što je opisano kao najveći plan naseljavanja te vrste unutar postojeće palestinske četvrti u Istočnom Jerusalemu, s procjenama koje pokazuju da će primiti približno dvije hiljade doseljenika, uz još jedan plan za izgradnju stotina jedinica između sela Umm Lisun i Jabal Mukaber.

Izrael je iskoristio rat u Gazi za potpunu dominaciju nad Jerusalemom i Al-Aksom. Džamija Al-Aksa je u opasnoj fazi, jevrejski ekstremisti sve su odlučniji i sve su bliže pokušaju rušenja Al-Akse. Dok se to događa muslimani spavau dubokim snom. Golda Meir bi bila šokirana kada bi vidjela da muslimani i nakon 57 godina spavaju dubokim snom.