Interes Izraela u sirijskom ratu

498

Autor: Nazir Magally

Način na koji se izraelska vlada odnosi prema sirijskoj krizi iznenađuje čak i Izraelce. Benjamin Netanyahu ima novu strategiju koju konstantno plasira Vladimiru Putinu i Donaldu Trumpu bilo direktno bilo preko njihovih saradnika. Netanyahu želi ozakoniti okupaciju Golanske visoravni, ali i da sporazum o okončanju sirijskog rata garantira Izraelu demilitariziranu tampon zonu na ostatku Golanske visoravni. Ovi zahtjevi su pomalo iznenađujući, naročito ako se uzme u obzir da je Netanyahu sa Asadovim ocem, posredstvom američko-židovskog milijardera Ronalda Laudera, devedesetih godina vodio vrlo konstruktivne pregovore koji su odmakli prilično daleko. Netanyahu je tada izrazio spremnost da Asadu vrati kompletno okupirano područje Golanske visoravni tražeći zauzvrat sporazum o trajnom miru i normalizaciji odnosa. Pregovori su propali zbog neslaganja oko nekoliko kilometara granice. Iz istih razloga su propadali i svi ostali pregovori između porodice Asad i različitih izraelskih vlada (Yitzhak Rabin, 1992-1995; Ehud Barak, 1999-2001; Ariel Sharon, 2002-2004; Ehud Olmert, 2005-2009).

Od spornih 66 km2 do kompletne Golanske visoravni

Od 1949. god., Izrael je insistirao na tome da zadrži suverenitet nad teritorijem oko kojeg ne postoji razrješeno pitanje razgraničenja oko Tiberijadskog (Galilejsko) jezera, izvora rijeke Jordan i područja zvanog Al-Himmah. No, osamdesetih godina, kada je sirijska vojska okupirala Liban, Menahem Begin, tadašnji izraelski premijer, odlučio je da svojoj zemlji pripoji dio Sirije, zauzvrat, prepuštajući Siriji kontrolu nad Libanom. Izraelski parlament je 14. decembra. 1981.  godine, izglasao zakon o stavljanju Golanske visoravni pod izraelski suverenitet. Iz karti koje su precizirale koja su to tačno područja na koja se odnosi zakon vidljivo je da je Izrael prisvojio 1.200 km2, uključujući i sporna 66 km2. Izraelske vlade nastoje to područje što više naseliti židovskim doseljenicima. Trenutno se na njemu nalazi 20 doseljeničkih kolonija s ukupno 25.000 stanovnika, a gradi se i veliki zaštitni zid na dijelu gdje Izrael želi postaviti granicu.

Razumijevanje sa Moskvom

Nije tajna da je Izrael od početka rata u Siriji neutralan, a da je želio, mogao je vojno intervenirati i srušiti Asadov režim. Međutim, prema izraelskim izvorima, posrtignut je dogovor sa Moskvom da Izrael ne nanosi štetu ruskim interesima u Siriji i da svoje akcije koordiniraju sa Rusima, a zauzvrat će Moskva kroz mirovno rješenje o Siriji osigurati izlazak Irana iz Sirije.

Boaz Bismuth, izraelski politički analitičar, 24. marta ove godine, u autorskom tekstu kaže: „Izraelska javnost navikla je da naša zvanična politika prema svim međunarodnim faktorima ima dva lica. Međutim, kada je u pitanju Rusija, stvari su drugačije. Izrael je za Ruse samo još jedan pijun na šahovoskoj ploči u partiji koju igraju na Bliskom istoku. I, nije nužno njihov pijun. Rusi, u principu, nemaju nikakvih osjećanja: ni prema Asadu, ni prema Irancima,  ni prema Kurdima Sirije koje nastoje pridobiti, ni prema Erdoganu kojeg su jučer snažno gušili, a danas ga tapšu po ramenu. Zato Izrael bez problema može izvoditi vazdušne napade u Siriji, sve dok to direktno ne ugrožava ruske interese. Rusko upozorenje Izraelu nakon izraelskog nenajavljenog bombardiranja područja oko Palmire na kojem su se nalazile i ruske snage, bilo je nužno zato da Rusija u očima svjetske javnosti ne bi izgledala bespomoćnom pred Izraelom. Izrael je izbjegao zaoštravanje s Rusima, jer žele da zadrže dobre odnose sa Moskvom koja je veoma snažan faktor u sirijskoj krizi.“ Bismuth, nadalje, piše: “Pravi problem izraelskom nastojanju da aneksira Golansku visoravan predstavlja koordinacija između SAD-a, Rusije i Turske, o sirijskoj budućnosti i nemogućnost postizanja dogovora o podjeli utjecaja u budućoj Siriji. Sa izraelskog stanovišta, Netanyahu nije uspio iskoristiti kontakte sa Putinom za dobijanje podrške izraelskim namjerama u vezi Golanske visoravni. Putin nema nikakvog razloga da našteti svojim saveznicima u Siriji.”

Američki stav

U istom članku Boaz Bismuth, vidno razočaran američkim odnosom prema izraelskim namjerama u vezi Golanske visoravni, kaže: „Ni komunikacija izraelske vlade za administracijom Donalda Trumpa do sada nije urodila plodom. Američki stav sada zavisi od predsjednika koji izlazi iz jednog skandala da bi ušao u drugi. Činjenica je, pak, da su Izraelci veoma pomogli Trumpu da pokaže mišiće tamo gdje njegov prethodnik nije smio, ali sada se izraelska vojska ponaša kao da su plaćenici Sjedinjenih Država.“

Bismuth, potom, preporučuje postizanje razumijevanja sa Asadom da bi rat u Siriji potrajao što je više moguće: „Da bi se ostvarila namjera pripajanja Golanska visoravan neophodno je da rat u Siriji potraje što duže kako bi Sirija bila maksimalno iscrpljena, ali to se može potići s manje brutalnosti. Naprimjer, sa Bešarom Asadom treba usaglasiti crvenu liniju, kao što je to učinio Yitzhak Rabin sa njegovim ocem.“

Šta Izrael očekuje u Siriji

Postavlja se pitanje pitanje šta Izrael očeku je u Siriji. Politički krugovi u Tel Avivu potvrđuju da je Netanyahu nastojao i od Moskve i od Washigtona dobiti saglasnost za aneksiranje Golanske visoravni i podršku u uspostavljanju tampon zone unutar Sirije u kojoj ne bi bilo dozvoljeno prisustvo vojnih kapaciteta Asadove vojske i saveznika. Tampon zona bi trebala biti rasprostranjena duž cijele izraelsko-sirijske granice, ali i duž sirijsko-jordanske granice. Ovaj zahtjev izraelska strana objašnjava uvjerenjem da će Iran i njegove milicije ostati u Siriji i nakon postizanja mirovnog rješenja, a Izrael ih ne želi u blizini svoje granice. Sirijsko-jordanska granica je predmet izraelskog interesovanja jer se Izrael boji da bi šiijska osovina mogla iskoristiti Jordan za ugrožavanje Izraela.

Zbog svega toga Izrael je zainteresiran da budući mirovni sporazum u Siriji uključuje demilitarizirane tampon zone duž cijele sirijske granice sa Izraelom i Jordanom.

Netanyahu do sad nije iznio detalje te ideje: kako bi trebala izgledati tampon zona, ko bi vršio nadzor, i dr. Ono što je za njega bitno jest da to bude teritorij unutar sirijskih granica.

Prevod: Abdullah Nasup