Piše: Dr. Amir Havshan
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Otvorena borba zapadno-kršćanskih zemalja protiv islama i muslimana nije nikakva novost. Preci Jevreja i kršćana oduvijek su se borili protiv muslimana, posebno u vrijeme krstaških ratova na islamskom istoku. I ne može se govoriti samo o osam krstaških pohoda i ratova protiv islama, kako vole reći mnogi historičari, njihov broj je znatno veći.
Međutim, novost u savremnom zapadno-krstaškom ratu protiv islama je u tome što je on zaogrnut plaštom legitimiteta i legaliteta putem donošenja zakona kojima se osigurava diskreditacija i stalna krivnja muslimana kao takvog ma gdje živio, pripisujući mu terorizam i nasilje, iako je on skoro redovno žrtva, obespravljen i potlačen. Stoga se za njega propisuju posebni zakoni kako bi se dodatno mogao šikanirati i proganjati, a sve to u ime borbe protiv terorizma i ekstremizma i u ime sprovođenja zakona.
Amerika i zapadne zemlje pokušavaju sebe predstaviti kao čuvare i zaštitnike ljudskih prava, i zaštitnike sloboda svih ljudi i građana koji žive u njihovim zemljama, uključujući i muslimane, iako stvarnost, činjenice i zakoni koji su uglavnom nepravedni prema muslimanima, a pristrasni prema Jevrejima i drugim nemuslimanima, dokazuju suprotno od onoga što već desetljećima smatra i tvrdi Zapad.
Sjedinjene Američke Države su, nakon 11. septembra, 2001. godine, otkrile i obznanile svoj rat protiv islama i muslimana, iako su ga do tada pokušavali sakriti i kamuflirati kroz slogane o lažnom humanizmu.Džordž Bush je otvoreno najavio novi krstaški rat protiv islamskog svijeta, pokušavajući tom ratu pribaviti legitimitet kroz zakone koji su još više zategli omču oko vrata američkih muslimana.
Američka hegemonija i rasizam, aktivirali su ”vulkan” terorizma
To obezbjeđivanje legitimnosti rata protiv islama u ime borbe protiv terorizma, nije se zaustavilo na SAD-u, već su taj primjer slijedile i evropsko-kršćanske zemlje uvodeći diskriminirajuće zakone protiv muslimana, kako bi mogle legitimno progoniti muslimane i zatezat omču oko njihovih vjerskih, političkih i ekonomskih sloboda, pa čak i kulturnih, napadajući na njihovu kulturu jela i odijevanja, dok u isto vrijeme, svi nemuslimani uživaju pune slobode i ljudska prava koja su im po međunarodnim konvencijama zagarantovana.
Historija i naša stvarnost pokazele su da su slobode kojima se hvališe zapadni svijet ekskluzivno pravo nemuslimana, a da uzroke terorizma koji vidimo danas u svijetu, treba tražiti u nepravednoj zapadnoj politici prema pravima muslimana i duplim standardima. Takva politika učinila je da se aktiviraju izvori i ”vulkani” terorizma, kojeg je Amerika stvorila vlastitim rukama kroz hegemonističko-apsolutističku praksu i rasizam.
Ne samo da je Zapad donio i usvojio mnoštvo nepravednih zakona protiv muslimana, već je manipulisao amandmanima koji u svojoj suštini garantiraju još veći pritisak na muslimane i njihovu diskriminaciju. Naime, nakon što su zapadno-kršćanske zemlje vidjele da njihovi građani masovnije primaju u islam, nastojali su da što više ocrne islam i da ostvare legitimnost u borbi protiv islama kako bi zaustavili njegovo širenje.
Velika Britanija je prije izvjesnog vremena uvela neke zakone kojima se povećava i pooštrava kontorola nad muslimanima, a sve u ime borbe protiv terorizma. Njen primjer je slijedila Švicarska, koja je, navodno, radi mogućih terorističkih napada na njenoj teritoriji, izdala tzv. ”Memorandum o zakonu koji se odnosi na strane borce”, kojim se ostvaruje legitimno pravo na mogućnost optuživanja za terorizam bilo koje muslimanske organizacije koja u svom vjerskom programu sadrži teme koje se tiču džihada i podsticanja na džihad.
Zatim, uprkos tome što je Nacionalno vijeće imama Australije, uputilo zahtijev australijskoj vladi, koji je potpisalo 250 imama i daija, tražeći da se izvrši revizija zakona o terorizmu i da se izbaci tekst u kojem se tvrdi da proučavanje kur'anskih ajeta o džihadu i njegovim propisima potiče na nasilje, tvrdeći da se tim zakonom krše slobode i muslimani spriječavaju u odbrani svoje domovine, australijska vlada se još uvijek nije obazirala na taj zahtjev.
Primjer spomenutih država slijedi i Austrija koja je raspravljala o nacrtu ”novog zakona o islamu”, koji su mnogi kritikovali, jer nameće mišljenje o muslimanima kao mogućoj prijetnji, ističući da neke od njegovih odredbi krše načelo jednakosti i pravo na slobodno ispovijedanje vjere, kao i slobodno formiranje organizacija i džemata.
Rasprava o tom zakonu, kojim se čini stanovita nepravda prema muslimanima, a koji je austrijska vlada u ovom mjesecu (oktobru) dala na usvajanje, nije se ni stišala, a već su dodate nove stavke koje su prepreka na putu nekim muslimanskim organizacijama u ostvarivanju njihovih prava, poput onih koje se tiču finansiranja, osnivanja udruženja i organizacija, kao i one koje se tiču ispovijedanja vjere.
Nepravda se čini prema muslimanima u ovom nacrtu zakona u članku koji zabranjuje finansiranje iz inostranstva, gdje se zabranjuje islamskim organizacijama i udruženjima primanje novca izvan Austrije, za njihove vjerske aktivnosti, dok se to ne odnosi na nemuslimanske organizacije, što je jasno kršenje načela jednakopravnosti iz austrijskog ustava.
Također, spomenuti nacrt zakona krši slobodu vjeroispovijesti, jer uskračuje pravo osnivanja organizacija, kao i pravo na vjersko podučavanje i prakticiranje vjere, koje je sadržano u konvenciji o ljudskim pravima.
Ovaj zakon nije došao kao posljedica trenutnih zbivanja i novog rata koji Zapad naziva ”rat protiv terorističke organizacije Idiš”, već je on pripremljen u tajnosti još prije tri godine, što potvrđuje namjeru legitimiteta rata protiv islama i muslimana.
Pažljivo proučavanje zakona zapadnih zemalja, koji se odnose na muslimane, dokazuje, bez imalo sumnje, da je taj zakon rasistički i nepravedan i da on predstavlja jasan i otvoren pokušaj iznuđivanja legitimiteta za rat protiv islama, te da ne postoje slični zakoni za Jevreje i druge nemuslimane.
Gdje je tu onda princip jednakopravnosti, koji zapadne zemlje samtraju jednim od svojih najvažnijih principa?!
