Omladina je naš najveći kapital

588

Piše: Hafiz Semir Imamović

Koliko god situacija u našoj državi izgledala depresivno, neobećavajuće, pesimistično, frustrirajuće, ukoliko budemo shvatili da je naš najveći kapital mladi čovjek i njegovi potencijali, i posvetimo se tom kapitalu, bar jedan dio koliko smo posvećeni lijevim i beskorisnim stvarima, imamo šansu spasiti našu državu i njenu budućnost od onoga što joj žele i priželjkivaju njeni neprijatelji.

Zašto Kur’an ističe Ibrahimovu, alejhis-selam, mladost u priči o rušenju kipova? Zašto navodi priču o mladićima koji su se sklonuli u “kehf” – pećinu, kako bi sačuvali svoj iman i moral? Zato što mlad čovjek može podnijeti iskušenja i žrtvu koja sredovječni i stariji ljudi ne mogu. Upravo je mladić, između svih Isaovih havarijjuna – učenika, prihvatio da ga Allah pretvori u njegov lik i da umjesto njega bude ubijen, u zamjenu za njegovo društvo u Džennetu. Prvi korak kojeg treba obavezno napraviti u “spašavanju” i unaprijeđenju ovog kapitala jeste da se omladini ponudi halal alternativa za grijeh koji, malo je ko toga svjestan, najveći neprijatelj mladog čovjeka i koji, najdalekosežnije, uništava njegovu produktivnost.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lijepo je to opisao u hadisu: “Kada čovjek uradi grijeh, na njegovom srcu se utisne cna mrlja, a ako se pokaje mrlje nestaje. Ako nastavi činiti grijehe njegovo srce u potpunosti pocrni i ne može više razlikovati dobro od zla, niti zlo od dobrog.”

Kada se kod mladog čovjeka poremeti percepcija, on je na sve spreman. Srce ti se stegne kada vidiš mladića, nekad i odličnog učenika, kako svoj život, snagu, sposobnost, intelekt uništava odlascima na mjesto grijeha, alkoholom, drogom, duhanom, nargilom, besposličarenjem, i dugim ostancima u čaršiji. Zato je vrlo važno ponuditi mu alternativu, neku novu “pećinu”/sklonište, pribježište, i omugućiti mu da u jednoj mirnoj, pozitivnoj i nadahnutoj atmosferi, izgrađuje svoju pravu pozitivnu ličnost, kako bi sutra bio spreman i sposoban preuzeti odgovornost države, vjere, borbe i razvoja sa “naših” pleća. Ne možemo se pravdati teškom ekonomskom i političkom situacijom, jer je situacija u kojoj smo mi djelovali, a prije nas naši zlatni preci, bila pa gotovo bezizlazna. Sjetimo se samo rahmetli Mehmeda Spahe, koji se kao mladić otisnuo u tuđinu, završio sve moguće nauke, i onda se kao vrlo respektabilan stručnjak i političar vratio u Bosnu i skoro 30 godina borio za interese Bošnjaka muslimana i države Bosne i Hercegovine, u fašističkim uslovima, možda najgorim od postanka države Bosne. Nema šta mu nisu radili, kakve mu prepreke nisu postavljali, kakve klevete na njega nisu iznosili, ali on je ostao dosljedan ideji očuvanja Bosne i Bošnjaka kao naroda u njoj.

Mislim da je dobar put ovo što trenutno Islamska zajednica radi sa “Mrežom mladih”, ali to ne supstituira i ne oslobođa državu, tj. bošnjačku politiku od njihove odgovornosti koja je puno veća od odgovornosti IZ, jer oni su ti koji drže konce države, donose odluke, usvajaju buđete, raspoređuju javna sredstva, i oni su na kraju, izlaskom na izbore, i sjedanjem u političke/državne/zastupničke fotelje sami na sebe preuzeli tu odgovornost.

Ako ništa nek dio svojih enormnih plaća izdvoje za razvoj i rad s mladima, i to će već biti korak naprijed. Ovako, sve dok budu sebi namicali nezaslužene plaće, zapošljavali sebe i svoje, držali dokazane kriminalce u strankama, a onda kukali kako nam omladina odlazi, stvar se neće pomjeriti s mrtve tačke. Ima časnih ljudi koji koriste razne evropske fondove za rad s mladima i njihovo zapošljavanje, ali to su još uvijek samo pojedinci, a ne sistem. “Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate” (En-Nisa, 58).