Onaj ko je nesposoban da gleda u budućnost, on se okreće prošlosti

462

Piše: dr. Selman el-Avde

Koliko puta smo čuli sportskog komentatora kako pravi usporedbu između dvojice fudbalera, naprimjer, između Ronalda i Mesija? Ili nekog drugog ko uspoređuje dvije televizijske kuće, poput Al-Jazeere i Al-Arabiye, ili dvije velike kompanije kao što su Apple i Microsoft, ili nekoga ko pravi usporedbu između dva društvena sistema – kapitalizma i socijalizma, ili, pak, između Amerike i Rusije, i sl.

Usporedba pobuđuje takmičarski duh i raspaljuje plamen borbe za prestižom i vođstvom između kompanija i društvenih mreža. Jedna kompanija ili društvena mreža u stanju je srušiti drugu kroz pokretanje naprednijih karakteristika i aplikacija, poput onoga što je, naprimjer, učinio Instagram sa Snabchatom.

Allahu pripada najuzvišeniji primjer! Kada muezin izgovori ”Allahu ekber!” – ”Allah je najveći!”, tu nema mjesta usporedbi, jer Allahu nema niko ravan ni sličan, i On je iznad toga da Ga ljudska osjetila mogu pojmiti, ili da se može uspoređivati sa stvorenjima.

Sve drugo, mimo Allaha, podložno je usporedbi, čak i Allahovi poslanici, na šta aludira ajet: Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge.” (El-Bekara, 253.), i meleki, kao što dolazi u ajetu: ‘Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1.)  Ljudi prave usporedbe u svim područjima života: političkom, naučnom, sportskom, društvenom, i dr.

Uglavnom, u objašnjavanju nečijih karakteristika, prednosti, nadmoći, ili pak nedostataka, pribjegavamo uspoređivanju sa nekim ili nečim drugim. Jezici su bogati terminima i nazivima za uspoređivanje koje nazivamo preferencija (favoriziranje), pa kažemo: ovo je dobro, a ovo je bolje, a ovo je apsolutno najbolje.

Kod poraza i neuspjeha, također, ljudi pribjegavaju usporedbi kako bi dokazali, iako su doživjeli neuspjeh, da su bolji od onih najgorih i najslabijih,  u smislu da priznaju da su nisko rangirani, ali još uvijek nisu dostigli i dotakli dno, što neće moći izbjeći ako nastave ići tim putem.

Kada su se arapske zemlje našle pri dnu na svjetskoj ljestvici razvoja i obrazovanja, one su bile ponosne što su još uvijek na popisu. Za razliku od onih koji imaju uzvišene težnje i visoke ambicije i koji ponosno i hrabro dižu glavu prema onima koji su iznad njih, kako bi potvrdili da su pred njima i dalje lijepi snovi na čije ostvarenje čekaju i visoki stepeni koje žele dostići.

Da li postoji stepen savršenstva kod čovjeka? Ne, takav stepen ne postoji u ovom dunjalučkom životu. Kada bi postojao onda bi se zaustavilo promišljanje, napredak i razvoj, i čovjek bi počeo naglo padati i nazadovati. U Kur'anu dolazi: ”I vi ćete, sigurno, na sve teže i teže prilike nailaziti!” (El-Inšikak, 19.) Zatim: ”Onome između vas koji želi napredovati ili onome koji želi nazadovati!” (El-Muddessir, 37.)

U ljudskoj prirodi i ljudskom životu nema postojanosti i konstantnosti, već je ljudski život u znaku stalnog kretanja, pa ili je to kretanje u znaku uspona i napretka, ili u znaku nazatka i pada. Obučavanje i uvježbavanje na polju afirmativne i precizne usporedbe osvjetljava nam i otkriva skrivene aspekte, mnogobrojne tajne i značenja, koje nismo u stanju vidjeti osim putem raznovrsnih metoda i postavljanja pitanja o onome što nas okružuje.

Ova vrsta uspoređivanja u potpunosti se razlikuje od negativnog uspoređivanja koje se koristi za obmanjivanje i zabluđivanje drugih ljudi, a ponekad i za samoobmanjivanje i poticanje na činjenje grijeha, na šta aludira ajet: Kada oni rekoše: ‘Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas.”’ (Jusuf, 8.) Ili pak potiče na inertnost i pasivnost, te ostajanje u istom stanju pod izgovorom da se ne može ništa bolje učiniti. Nekada ćemo od usporedbi napraviti ljestve kojima se penjemo stepen po stepen, ili se, pak, spuštamo (padamo) stepen po stepen.

Ako proučavamo današnju stvarnost, u političkom i moralnom pogledu, shvatit ćemo opasnost uspoređivanja koje nas uvjerava da smo mi najbolji u svemu, jer ono ubija naše snove, težnje i ambicije prizivajući slavnu prošlost ummeta. No, poznato je da onaj ko je nesposoban da gleda u budućnost, on se okreće prošlosti.

U isto vrijeme shvatit ćemo da nam uspoređivanje omogućava da spoznamo ono što je moguće (ostvarivo) i da težimo da ga dostignemo, umjesto da lutamo i da se gubimo u idealizmima koji ne postoje osim u našoj mašti.

Čovjek treba da se uspoređuje sa drugima, ne da dokaže svoju superiornost u odnosu na njih, već da upozna sve aspekte i strane svoje snage i svojih sposobnosti, i da otkrije svoje nedostatke, te da zna da ne može biti neutralan u slučaju u kojem je on jedna od strana.

Može, također, vršiti uspoređivanje sâm sa sobom da bi znao u kom pravcu se kreće i ide: da li ide stazom uspona ili stazom padova.

Postoje poređenja i usporedbe sa kojima kljukamo našu djecu zajedno sa mlijekom kojim ih hranimo, sve dok ne zamrze navođenje primjera i sve ono što je vezano za preferenciju, u smislu: taj i taj je bolji od tebe.

Ponekad moramo ”plivati” visoko na valovima mašte u tom ogromnom prostoru u kojem se uništavaju i nestaju svi pokušaji preferencije i postaju bezvrijedni.

Fantazija i mašta su dar sa neba onda kada ti postanu tijesni prozori zemaljskog uspoređivanja.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić