Pročitajte ispovijest Hamasovih komandosa koji su proveli 21 dan zatrpani u tunelu i vratili se živi

12088

Sa istjerivanjem i posljednjeg cionističkog vojnika iz Gaze nakon neuspjeha i vojnog poraza cionista, ne prestaju priče o junaštvu i kerametima (čudima) mudžahida, a koje dolaze sa prve vatrene linije gdje su se mudžahidi u direktnom okršaju sukobili sa okupatorskim cionističkim snagama i njihovim elitnim vojnim jedinicama duž cijelog Pojasa Gaze.
U redakciju stranice ”El-Kassam” ovaj put je stigla priča o kerametima koje je Allah dao svojim odabranim robovima, mudžahidima, u zemlji koju Allah voli, u odabranom mjesecu na blagoslovljenom tlu u borbi na Allahovom putu.
Desilo se to u toku sukoba u južnom dijelu Gaze u mjestu Gavafir početkom cionističke ofanzive na Gazu. Tada je 29 mudžahida iz brigade Izuddin Kasam prošlo kroz tunel do poprišta bitke i napali su neprijatelja odakle se nije ni nadao.
Jedan od tih mudžahida priča nam šta se dogodilo tom prilikom, i sasvim smireno pokušava dočarati i opisati Allahovu pomoć koju je osjetio on i njegovi saborci u dugim danima provedenim pod zemljom.
Mudžahid A.S., priča: ”Naš zadatak bio je da opkolimo okupatorske snage koje su prodirale u dubinu naše teritorije i da se suprostavimo njihovoj mehanizaciji i vojsci svim mogućim sredstvima, kao što je zadatak jedne skupine mudžahida bio pripremanje tunela koje će koristiti naše specijalne jedinice. Mi smo se spremili i zauzeli svoje pozicije i prije kopnenog napada od strane Izraela.”

84430_large
Zatim nastavlja: ”Na početku kopnenih operacija mi smo se sukobili sa neprijateljskim snagama i naši borci su, uz Allahovu pomoć, izveli nekoliko smjelih akcija. Prva od tih akcija bila je uništenje neprijateljskog tenka i buldožera, a zatim su se nizale akcije mudžahida shodno njihovim sposobnostima, a u skladu sa planom koji su pripremila naša braća na komandnom mjestu.”
On je zatim podsjetio na jednu od najistaknutijih akcija, kada su dva mudžahida, kasnije šehidi, pod imenima el-Ega i Fadi Ebu Avde, krenuli sa improviziranim eksplozivnim napravama ( iz vojne industrije ”Al-Kassam”) i u šehidskoj akciji uništili neprijateljski tenk i buldožer.

Mudžahid je nastavio svoju priču, rekavši: ”Kada je neprijatelj ušao u područje El-Karare, taj ulazak je popraćen bombardiranjem nekih tunela, a također je to mjesto gađano raketama F16, što je dovelo do zatrpavanja izlaza iz jednog tunela (iskopan na dubini od 25 metara pod zemljom), tako da smo drugog dana već bili odsječeni od naše komande i komandnog mjesta.”
Komandant tog pravca, priča: ”Od trenutka prekida komunkacije mi smo sve ove mudžahide smatrali nestalim. Mi više nismo znali šta se s njima dešava zbog žestokih neprijateljskih napada i naših pokušaja da ih zaustavimo. Znali smo da ono hrane i vode što su imali sa sobom nije dovoljno za sve to vrijeme koje su proveli pod zemljom, i po našim ljudskim mjerilima, nemoguće je bilo da ostanu živi.”
Zatim nastavlja: ”Nakon prekida vatre, spasilački timovi i civilna zaštita počeli su otkopavati izlaz iz tunela kako bi izvukli zatrpane mudžahide. Međutim, iznenađenje koje nas je zateklo i pogodilo ko grom iz vedra neba, bilo je pomješano našom zapanjenošću i zahvalom Allahu, jer se upravo tu pokazala Allahova svemoć, kada su 23 mudžahida nakon toliko vremena provedenog pod zemljom, izašli živi i zdravi iz tunela.”
Jedan od mudžahida koji se vratio živ i zdrav (R.S.), priča: ”Allah nam je olakšao u utrobi zemlje time što se u tunelu pojavila voda (koja se inače pojavljuje na tim mjestima tek negdje na dubini od 90 m) u koju smo mi stavljali komad naše odjeće i onda smo pili tu vodu koja je natopila odjeću, a ono datula što smo imali podijelili smo tako da je svakom od nas po jednom danu zapalo po pola datule i pola čašice vode.”
Komandir tog pravca, završio je svoj govor riječima: ”U tome je jasan dokaz nama i cijelom ummetu da i, ako nas cijeli svijet ostavi, Allah je sa nama, On nas neće ostaviti i On će nas sigurno pomoći.”