Živimo u vremenu u kojem se musliman boji muslimana

1086

Piše: Mr. Elvis Deumić

Živimo u vremenu u kojem se musliman boji muslimana; gdje musliman žudi za tim da mu brat musliman bude gladan, i u želji da osjeća strah, od čovjeka.
Živimo vrijeme gdje se kidaju rodbinske veze, zabranjuje namaz i ibadet Uzvišenom Allahu u Njegovoj prvoj kući na zemlji ( Al Aksa, op.pri.).
Živimo u zemanu u kojem tražimo pomoć nemuslimana, onu dunjalučku pomoć samo kako ne bismo pocrkali, jer nam brat musliman to uskraćuje.
Živimo u nadi i dovi da nas brat musliman nazove i pomogne u našim dunjalučkim, životnim, tjelesnim potrebama jela i pića. Jer musliman je jedno tijelo i jedan duh, bez obzira na porijeklo, naciju, rasu, jezik – svi smo ummet, svi oni koji padnu Allahu na sedždu.

Zajednica

Vjernik dođe u džamiju obaviti namaz u džematu želeći pritom sresti i svoju braću, poselamiti ih, upitati da li imaju kakvu potrebu, ili ukazati na to da je njemu samom potrebna kakva pomoć, ili pomoć drugima. To je pobratimstvo kroz pet dnevnih namaza.
Džuma namaz sedmično pozove više ljudi kako bi se nakon namaza susreli i izmijenili pozdrave, poslovna iskustva, potrebe. A onda dva bajrama godišnje zovnu u džamiju ljude iz čitave države, i iz drugih zemalja, da dođu domu svome, sretnu sve ljude i upitaju i zažele svako dobro.

Potom se postom kroz mjesec ramazan muslimani sjete onih koji nemaju ni kruha ni vode, a zekatom im pomognu. A onda na hadž, čitav svijet pohrli u Jednu Kuću, Bejtullah, zajednički stati jedni uz druge. To je snaga islama.
„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“

Bratstvo

Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, prvi korak koji je napravio jeste da je pobratimio muhadžire i ensarije.
„Vjernici su samo braća.“

A takvo zajedništvo i pobratimstvo se ogledalo u tome da su dijelili svako dobro među sobom, pa makar nekad to bilo potrebno i njima samima.
„U grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.“

Raspad zajednice i bratstva

Od prvog trenutka objave ‘la ilahe illallah, Muhammedu-r-resulullah’ – neprijatelji islama su saznali jačinu vjere tevhida. A to je bilo zajedništvo, džemat, i bratstvo. I od tada su krenule spletke kako zavaditi muslimane međusobno, jer boriti se protiv takvih vjernika muslimana nije davalo plodove. Bilo je potrebno podmetnuti fitne i zavaditi muslimane unutar njih samih.
Jedne prilike je neki Muhadžir udario u šali jednog ensariju koji se rasrdio i počeo je zazivati svoje pleme u pomoć, a na to je i muhadžir počeo pozivati svoje njemu u pomoć. To je čuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i zabranio takve radnje koje pozivaju u neznaboštvo i džahilijet. Međutim od tog trenutka munafici su počeli iskorištavati slabije muslimane i huškati jedne protiv drugih.

Vrste čovjekovog srca

Čovjekovo srce može biti zdravo, bolesno ili mrtvo.
Zdravo čovjekovo srce jeste ono koje je puno imana, traži dobro, a otklanja loše; to je ono srce koje se boji Allahove kazne i teži Božjem rahmetu i magfiretu.
„Samo će onaj koji Allahu srca čista (zdrava) dođe spašen biti.“

Bolesno srce je ono koje se pretvara da je u imanu, pa kad je s vjernicima, s njima se druži, a kad ostane samo ili s munaficima i nevjernicima, onda se udruži s njima protiv muslimana. Bolesno srce je puno zavisti, ponosa, egoizma, ono je preplavljeno sumnjom i strastima, i svime onime čime bi se uzdiglo nad drugima na dunjaluku.
„Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.“

Mrtvo srce jeste ono koje služi čovjeku da odživi svoj zemaljski život do određenog vremena, ali u stvari i uistinu ono je mrtvo, jer obožava druge stvari, ljude, životinje. Ono na kraju ne može spoznati ni sreću dunjaluka, a na ahiretu je čeka samo propast.
„Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!“

„Oni govore: “Naša su srca okorjela.” A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.“

Cilj

Zajednički cilj svakog muslimana jeste Allahovo zadovoljstvo, i smiraj u džennetskim baštama u kojima srca i duše neće strepiti, nego uživati.
Musliman ima Jednog Boga, jednu Knjigu, i jednog, zadnjeg, Poslanika kojeg slijedi. Ako se ove tri stvari ostave sa strane, a počne s nekim drugim polazištima, onda ni kraj neće biti uspješan.
Ko iskreno potvrdi: „Zadovoljan sam da mi je Allah Bog, i islam vjera, i Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik, bit će naređeno da se uvede u džennet.“