Autor: dr. Ahmad Muaffaq Zaidan / Preveo: Abdullah Nasup
Takmičenje Amerikanaca i kurdskih separatista u proglašenju pobjede nad ISIL-om dešava se upored s potpunom šutnjom i ignoriranjem kolektivnog istrebljenja u kampu al-Baghuz, koji je bombardiran fosfornim bombama i zapaljivim materijama od kojih su tijela pobijene djece, žena i staraca pretvorena u pepeo. Nestala je zločinačka banda ISIL, koja je prema Sirijcima i muslimani počinila više zločina od drugih, i zbog kojih je sirijska revolucija skupo platila njihovu avanturu, zločine i služenje neprijateljskim ciljevima.
Sirija ulazi u novu fazu nakon proglašenja poraza ISIL-a, iako se ne može reći da je ta zločinačka organizacija potpuno poražena, s obzirom da imaju mnoštvo skrovišta u kojima se mogu pritajiti i ponovo se pojaviti u formi terorističkih ćelija i udariti bilo gdje. Najvjerovatnije će glavno područje gdje će u budućnosti izvoditi svoje terorističke operacije biti slobodna sirijska teritorija na sjeveru zemlje. Najbolji dokaz za to je nedavni atentat na ministra pravde u vladi spasa u Idlibu.
Znakovito je u ovom slučaju i to da su atentatori u roku od 24 sata pronađeni u svom skrovištu u gradu Binneš, usljed čega su aktivirali eksploziv i raznijeli se, odnoseći sa sobom svoju tajnu. Brzina kojom su pronađeni govori nam da se snage sigurnosti u ovom slobodnom području odlikuju visokim sposobnostima u hvatanju zločinaca, ali i da su zločinci u vrlo teškoj poziciji i da nemaju uslova da se skrivaju duži vremenski period.
Kurdske separatističke snage požurile su da objave spremnost za pregovore sa Asadovim sektaškim režimom, što je režim dočekao zahtjevom da kurdske snage prvo predaju sve teritorije koje kontroliraju pod kontrolu režima, što kurdski separatisti odbijaju da učine prije nego im režim prizna autonomiju.
Ovaj potez kurdskih snaga ukazuje na to da su Amerikanaci saglasni s ostankom Asada na vlasti nakon što sklopi sporazum sa kurdskim separatistima koji su američke mušterije, ili da se radi samo o ispipavanju situacije između dvije strane pred predstojeću fazu, uz, naravno, ispipavanje pulsa Turske koja je najoštećenija zbog postojanja kurdskih separatističkih snaga na njenim granicama i koja već neko vrijeme najavljuje vojnu operaciju na Minbedž.
Ukoliko kurdski separatisti postignu sporazum sa Asadom to bi moglo ugrozito turski projekat. To se može razumjeti u kontekstu američko-cionističke podrške nastavku Asadove vladavine time što je Trump priznao cionistički suverenitet nad Golanskom visoravni.
Na taj način desit će se da je dinastija Asad dva puta iskoristila Golansku visoravan da bi vladala Sirijom.
Prvi put je to učinio Hafet al-Asad koji je izdao i dopustio da cionisti osvoje Golansku visoravan, što je bila cijena za njegov dolazak na vlast u Siriji.
Ovo je potvrđeno u brojnim tajnim dokumentima, do kojih je uspjela doći i objaviti ih televizija Al Jazeera, i svjedočenjima aktera događaja, a jedno od njih je svjedočenje sirijskog oficira Halila Mustafe, jednog od junaka tog važnog perioda u historiji Sirije, koji je bio zapovjednik jedinice na Golanskoj visoravni prije i na dan njenog pada 1967., koji je svoje svjedočenje objavio u knjizi Sukutul-Džulan (Pad Golana).
Drugi put se Golanska visoravan ponovo vraća u fokus dinastije Asad ovih dana u kontekstu definitivne prodaje i odricanja od Golanske visoravni u zamjenu za ostanak dinastije Asad na vlasti.
