Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Spominje se da je čovjek pokušavao pročitati novine, ali mu njegov sinčić nije prestajao dosađivati, tako da nije bio u stanju da se skoncentriše na čitanje. Kada mu je ponestalo strpljivosti sa sinom, iskinuo je list iz novina na kojem je bila karta svijeta i izrezao ga na komadiće poput slagalice, a zatim ga dao svome sinu i zamolio ga da od tih komadića ponovo pokuša sastaviti kartu svijeta. Mislio je da na taj način zaposli svoga sina kako bi što više vremena proveo u bezuspješnom slaganju dijelova karte svijeta, ali nije prošlo ni pola sata a njegov sinčić je ponovo sastavio kartu svijeta. Otac je do te mjere bio zapanjen onim što je uradio njegov sin da ga je pitao da li možda majka sa njim održava posebne časove geografije kada on nije kod kuće, pa mu je sinčić odgovorio: ”Ne, oče, već je na poleđini karte svijeta bila slika čovjeka, i kad sam sastavio i spojio sve dijelove čovjeka, na taj način sam ponovo sastavio i kartu svijeta.”
Bez obzira na istinitost ove priče, ona u sebi krije mnoštvo pouka, a jedna od njih je i ta da, ako želimo izgraditi svijet, najprije moramo graditi čovjeka.
Nisam protiv visokih građevina, kula i nebodera, niti mi smeta natjecanje u izgradnji takvih građevina, osim ako to nije na račun čovjeka. Jer, ulaganje u ljudske resurse je ono što vrijedi i traje, a ulaganje u stvari i predmete, obično nije dugog vijeka. I ne samo to, već će ulaganje u stvari, predmete, građevine, umjesto u čovjeka, učiniti da one budu izložene prijetnji rušenja i nestanka zbog nekvalificiranih ljudi koji ne znaju voditi brigu o tim stvarima.
Parkovi, ceste, zgrade, univerziteti, bolnice, škole, sve te stvari crpe svoju vrijednost i učinkovitost iz kulture osobe koja ih koristi. Na primjer, sve korpe za smeće na svijetu neće natjerati čovjeka da baca papir i ostalo smeće u njih, osim ako u njega prije toga nije usađena ljubav prema čistoći.
To je aksiom na koji je islam upozorio na samom početku. Kvalitativni pomak koji je islam napravio sa Arapima za samo nekoliko godina, načinjen je upravo zahvaljujući tome što islam stavlja naglasak na izgradnju čovjeka, a onda, naravno, čovjek je taj koji će graditi građevine i izgrađivati bolji svijet.
U početku, islam se nije bavio izgradnjom puteva, bolnica i sl., već su ljudi kojima je islam vratio njihov pravi lik i ulogu, napravili puteve i izgradili neponovljivu civilizaciju kakva je, naprimjer, bila ona u islamskom Endelusu. I ono što važi kao primjer za države, važi i za kuće i porodice.
Najgora investicija u koju roditelji mogu ulagati jeste ulaganje u stvari na račun svoje djece, odnosno na račun čovjeka, jer čovjek je trajniji od stvari. I ne samo to, već ni jedna stvar ne može ostati i opstati bez čovjeka koji zna njezinu vrijednost.
