Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je Duško Kornjača državljanin Srbije čije izručenje traži BiH i prozapadna opozicija i da se radi o uglednom ljekaru.
– Po kom zakonu tražite od mene da hapsim Srbe? Vama (DOS) je posao bio da šaljete srpsko meso u kesama. Ja neću, a nemam ni pravo ni po jednom zakonu Republike Srbije – rekao je Vučić.
– Ali ovi poslušni pričaju takve priče kako bi se dodvorili velikim silama, pa kažu, “Vučić štiti ratne zločince”. Ne štitim, već poštujem neke principe. Ja više neću da slušam teorije kako Srbija ima najviše ratnih zločinaca. Ja je neću, neću takvu teoriju i ne možete mi ništa. Ne možete me natjerati da vam vjerujem i slušam. Kada pobijedite na izborima, tada ću vas poslušati. Kažite ljudima javno kakva je vaša politika, a ne po ambasadama jedno, a ljudima drugo – rekao je Vučić.
Ratni zločinac živi slobodno
Duško Kornjača, ratni komandant općine Čajniče za kojim je u BiH raspisana potjernica zbog progona nesrpskog stanovništva, godinama živi i radi u Novom Sadu.
Optužnica tereti optuženog Duška Kornjaču da je u period od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče.
Tokom 1992. godine, dok je bio predsjednik Kriznog štaba općine Čajniče, u Lovačkom domu u Mostini ubijeno je više od 40 civila. Sud BiH 2015. godine potvrdio je optužnicu protiv njega, u kojoj se tereti da je bio učesnik udruženog zločinačkog poduhvata.
Za zločine na Mostini osuđeni su Milorad Živković i Dušanov rođeni brat Milun Kornjača.
U zloglasnom logoru „Lovački dom“ u Mostini kod Čajniča, prije 25 godina mučeni su i maltretirani, a potom ubijeni civili bošnjačke nacionalnosti, njih 42 iz Čajniča i okolnih mjesta s područja ove opštine.
Novinarka TV Novi Sad Milijana Baletić obrela se u Čajniču i pored tijela ubijenih Bošnjaka logoraša, 11. maja 1992. u Lovačkom domu u Mostini snimila intervjuu sa Duškom Kornjačom. Dok su se u kadru vidjela mrtva tijela ubijenih Bošnjaka, Milijana je ovako počela svoj izvještaj: “Noću su Zelene beretke napale ovaj zatvor sa ciljem da izvuku one koji im trebaju, a one koji su odslužili svoje, zverski su likvidirali.“
A šta je, po vašem mišljenju, bio glavni motiv da se pobiju ovi ljudi?”, pita Milijana doktora Kornjaču. Sa bradom do pojasa, oponašajući Dražu Mihailovića, Kornjača se drži dogovorenog scenarija: “Vjerujem da su u njima prepoznali one koji su sarađivali s njima, pa su donijeli odluku, da oni ne bi ispričali o njihovom ponašanju, da ih uklone sa lica zemlje.” Ta laž je proturana kao gebelsovska istina, možda je to i prvi snimak u kojem je započela nepresušna strategija u kojoj Srbi svoje zločine pripisuju žrtvi. Po kojoj je žrtva ubila sebe. Postoje indicije da je novinarka Baletić bila prisutna u Mostini i u vrijeme egzekucije čajničkih Bošnjaka.
Od oko 170 civila ubijenih tokom agresije na području opštine Čajniče, još se traga za oko 30. Članovi porodica žrtava ubijenih Bošnjaka u Čajniču ne kriju da su izgubili povjerenje u Sud Bosne i Hercegovine.
