Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je: ”Allah ima najljepša imena, zato Ga njima zovite!” (El-A'raf, 180.) Ovaj kur'anski poziv otvara pred čovjekom vrata spoznaje Gospodara svjetova i upućuje ga na jedan od najuzvišenijih puteva približavanja Njemu: da Ga doziva Njegovim lijepim imenima, svjestan njihovih značenja, veličine Njegovih svojstava i vlastite ovisnosti o Njegovoj milosti. U ovom tekstu bit će riječi o Allahovom lijepom imenu El-Vehhab (الوهَّاب) – Onaj Koji neizmjerno daruje, čije značenje obuhvata neprestano, obilno i velikodušno darivanje, lišeno svake potrebe za nadoknadom i svakog interesa.

Nijedno stvorenje ne može biti neovisno o Njegovoj dobroti ni koliko traje treptaj oka, jer sve što posjeduje, sve čemu se nada i sve čemu teži ostaje unutar Njegove volje, a ostvarenje svake nade i svakog dobra u konačnici ovisi o Njegovoj milosti i darivanju.

Nerijetko se ovo Allahovo ime razumijeva kao sinonim za Plemenitog Opskrbitelja. Međutim, dublje promišljanje kur'anskih ajeta u kojima se ovo ime spominje otkriva pred nama neslućene horizonte razumijevanja Allahovog davanja, vlasti, znanja, milosti i potomstva, pa i samog ljudskog postojanja.

U središtu takvog promišljanja otvaraju se pitanja od iznimnog značaja: Kakva je razlika između onoga što čovjek stekne vlastitim trudom i onoga što mu bude darovano? I zašto se Allahovo ime El-Vehhab u Kur'anu pojavljuje upravo u kontekstima ljudske nemoći, onda kada raspoloživi uzroci zakažu, a granice ljudskih mogućnosti postanu očigledne?

Odgovori na ova pitanja otkrivaju unutrašnju povezanost ajeta u kojima se Allahovo darivanje predstavlja kao izraz apsolutne moći, neograničene milosti i suverene volje Uzvišenog Allaha.

Jedna od najupečatljivijih kur'anskih poveznica koja ukazuje na veličanstvenu spregu između Allahove moći i Njegovog darivanja jesu riječi Uzvišenog: ”Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Onoga Koji mnogo daruje?” (Sad, 9.)

Posebnu pažnju privlači činjenica da su u ovom ajetu jedno uz drugo navedena Allahova imena El-Aziz – Silni i El-Vehhab – Onaj Koji neizmjerno daruje. Njihova povezanost upućuje na zaključak da darivanje podrazumijeva moć i sposobnost, jer onaj ko je nemoćan ne može darivati.

Onaj Koji daruje ono što nadilazi ljudsku maštu

Ipak, dublji smisao ovog Allahovog imena postaje još očigledniji u kazivanju o Sulejmanu, alejhis-selam, u istoj ovoj suri. Naime, Sulejman, alejhis-selam, upućuje dovu u kojoj moli Uzvišenog Allaha da mu podari vlast kakvu niko poslije njega neće imati, obraćajući Mu se upravo imenom El-Vehhab: “Gospodaru moj” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!” (Sad, 35.)

Ovdje se jasnije otkriva nit koja povezuje ove ajete. El-Vehhab je zapravo Onaj Koji ti daruje ono što nadilazi tvoju maštu, bilo putem uzroka kojima si pribjegao ili na način koji nadilazi mogućnosti uobičajenih zemaljskih uzroka.

Sulejman, alejhis-selam, nije tražio od Allaha samo povećanje opskrbe, već je molio za nešto što nadilazi uobičajeno, za vlast nad vjetrom i šejtanima. Ključ ove naizgled nedostižne molbe bilo je Allahovo ime El-Vehhab.

Ova nit vodi dalje, prema kur'anskim kazivanjima o vjerovjesnicima i njihovim porodicama, otkrivajući da su čak i najdragocjenije ljudske veze, poput veze između oca i sina ili brata i brata, darovi Uzvišenog Allaha, u kojima čovjek, uprkos svim svojim nastojanjima, nema konačnu riječ.

U tom kontekstu posebno se izdvaja Ibrahim, alejhis-selam, koji u dubokoj starosti izgovara riječi pune zahvalnosti Allahu: ”Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka! Gospodar moj, zaista, prima molbe.” (Ibrahim, 39.)

Posebnu pažnju privlače riječi ”u starosti”, jer u sebi nose poruku o prirodi Allahovog darivanja. Naime, kada se ugasila mladalačka snaga i presušili uobičajeni uzroci, El-Vehhab je pokazao da Njegovo darivanje ne ograničavaju godine niti ga sputavaju biološke zakonitosti.

Ista slika ponavlja se i u kazivanju o Zekerijjau, alejhis-selam, čija je životna situacija, prema uobičajenim ljudskim mjerilima, ostavljala malo nade u ostvarenje želje za potomstvom. On je već bio zašao u duboku starost, a njegova supruga nije mogla rađati. Međutim, Uzvišeni Allah uslišao je njegovu dovu, podario mu sina Jahjaa i njegovu suprugu učinio sposobnom da rodi, shodno ajetu: ”I odazvasmo mu se, i izliječismo mu ženu.” (El-Enbija, 90.)

Spomenuta kur'anska nit ne završava se na daru potomstva. Ona se nastavlja u drugom, jednako značajnom vidu Allahovog darivanja, otkrivajući da Njegova dobrota obuhvata i ljudske veze koje čovjeku pružaju snagu, sigurnost i podršku na putu dobra.

Ovu dimenziju Allahovog darivanja posebno osvjetljavaju riječi Uzvišenog Allaha o Musau, alejhis-selam: ”I darovali smo mu, iz milosti Naše, njegova brata Haruna kao vjerovjesnika.” (Merjem, 53.)

U ovom ajetu otkriva se jedna suptilna, ali duboka istina o Allahovom darivanju: čak je i brat koji čovjeku pruža oslonac, s njim dijeli teret odgovornosti i pomaže mu da ostane postojan pred životnim iskušenjima dar Uzvišenog Allaha.

Iskreni prijatelji su Allahov dar

Iz takvog razumijevanja proizlazi i drugačiji pogled na prijatelje i iskrene saputnike. Oni više nisu samo ljudi koji su se, stjecajem životnih okolnosti, našli na istom putu, već darovi koje El-Vehhab, iz Svoje milosti, podaruje čovjeku. Imati nekoga ko te razumije i pomaže ti da činiš dobro u ovome svijetu punom otuđenosti jedan je od načina na koje se Allahovo ime El-Vehhab očituje u našem životu.

Posebno je znakovita dova onih koji su duboko pronikli u znanje i koji, uprkos svojoj spoznaji, ostaju svjesni vlastite ovisnosti o Allahovoj milosti.

Na početku sure Ali Imran prenose se njihove riječi: ”Gospodaru naš, ne dopusti da naša srca skrenu nakon što si nam na Pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost! Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje.” (Ali Imran, 8.)

Zašto se u ovoj dovi postojanost na Pravom putu i Allahova milost traže spominjanjem Njegovog imena El-Vehhab?

Zato što je uputa najveći dar koji se ne može kupiti, a ljudska srca su u Allahovoj ruci i On ih okreće kako hoće. Postojanost na Pravom putu ne dugujemo vlastitoj dovitljivosti niti svojim sposobnostima, nego Allahovom darivanju koje ne prestaje.

Zatim nas ova nit vodi do sure Eš-Šura, u kojoj Uzvišeni Allah iznosi opće pravilo o darivanju potomstva: ”On daruje žensku djecu kome hoće, a kome hoće mušku.” (Eš-Šura, 49.)

Upotreba glagola ”daruje” oduzima čovjeku privid potpune kontrole i podsjeća ga na njegovu apsolutnu ovisnost o Allahu. Ako si otac ili majka, ono što vam je povjereno nije vaše vlasništvo nad kojim imate neograničenu vlast. Djeca su dar koji vam je privremeno povjeren, a taj dar zahtijeva zahvalnost, a ne hvalisanje i oholost.

Promišljanje kur'anskih ajeta o Allahovom imenu El-Vehhab mijenja čovjekov pogled na svijet, na blagodati kojima je okružen i na vlastito mjesto u poretku postojanja. Pred njim se otkriva istina da je El-Vehhab Onaj Koji Svojom dobrotom daruje i prije nego što bude zamoljen, Koji daje bez naknade i obasipa blagodatima ne očekujući korist.

Uzvišen je On! Daruje čak i onome ko od Njega ne traži, pa kako da izgubi nadu u Njegovu milost onaj ko Mu se obrati iskrenom dovom, svjestan svoje nemoći i veličine Onoga od Koga traži?!

Kako da izgubimo nadu kada je Gospodar svih uzroka El-Vehhab, Onaj Koji je Zekerijjau, alejhis-selam, u poznim godinama podario sina Jahjaa? I kako da se uzoholimo zbog svoga znanja ili imetka kada nam Allah u kazivanju o Karunu i drugima pokazuje da sve što čovjek posjeduje, u konačnici, predstavlja blagodat i dar od Njega?

Takva spoznaja uči nas da se Allahu obraćamo svjesni svoje potrebe za Njim, a ne oslanjajući se na vlastita djela kao da ona sama po sebi obavezuju Gospodara svjetova da nam podari Svoju milost. El-Vehhab nam daruje ne zato što smo svojim postupcima zaslužili sve što imamo, nego zato što je On Plemeniti Darovatelj, čije se riznice ne iscrpljuju davanjem.

Prema tome, spoznaja Allahovog imena El-Vehhab ne poučava čovjeka samo tome kako da moli i traži od Allaha, nego i tome kako da živi s onim što mu je darovano. Uči ga kako da ostane ponizan, kako da ono što posjeduje doživljava kao dar, a ne kao nešto što mu po pravu pripada, te kako da razumije da Allahovi darovi, ako ne poprave onoga kome su darovani, mogu postati iskušenje za njega, umjesto da budu blagodat.

Zato, kada te život pritisne, kada ti se putevi zatvore i kada ti se učini da izlaza nema, znaj da su vrata El-Vehhaba uvijek otvorena. A kada ti podari ono za čim si čeznuo, ili te obraduje onim čemu se nisi ni nadao, tada su vrata zahvalnosti ona koja čuvaju dar da se ne pretvori u grubost i oholost. A ako ti se put zamagli i ne budeš znao kojim putem krenuti, najprije moli Allaha za milost, jer upravo je Njegova milost dar koji te može izbaviti.