Piše: Mahir Ibrahim Dža'van / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., prolazio putem sa svojim ashabima (tj. sa vojskom), a na putu je bilo dijete, pa se njegova majka pobojala da joj neko ne zgazi dijete i potrčala je da ga uzme, uzvikujući: ”Moj sinčić, moj sinčić!” Na to su ashabi rekli: ”Allahov Poslaniče, ova nikada ne bi svog sinčića bacila u vatru.” Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Tako mi Allaha, ni Allah Svoga miljenika nikada neće baciti u vatru.” (Sahihul-džami’)
Čovječe, kako da te Allah kazni kada je zadužio meleke da mole oprost za tebe? Kako da te ostavi kada te je odlikovao iznad svih drugih stvorenja, kako da te ostavi kada se ponosi tobom pred melecima, raduje se tvojoj tevbi i pokajanju, divi se nekim tvojim postupcima i ti si kod Njega vrjedniji od svega stvorenog?
Allah je tvoj zaštitnik koji ti želi dobro i sreću na dunjaluku i na Ahiretu. On je neizmjerno plemenit prema tebi, Njegovi darovi su mnogobrojni i raznovrsni, a Njegove riznice neisrpne. Zbog tebe je tvoj Gospodar učinio da postoje dva tasa na Sudnjem danu, tas dobrih i tas loših djela, pa ”ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko nagrađen, a ko uradi rđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.” (El-En'am, 160.)
Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Ko naumi učiniti dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu upiše dobro djelo, a ko naumi učiniti dobro djelo, pa ga uradi, Allah mu upiše deset do sedam stotina dobrih djela (sevaba). Ko naumi učiniti loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu upiše jedan sevab, a ko naumi učiniti loše djelo, pa ga učini, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.” (Buharija)
Allah za malo dobrih djela, nagrađuje mnogo, a za riječi pokajanja i istigfara, Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Ko u toku dana kaže sto puta ‘subhanallahi ve bi hamdihi’, brišu mu se grijesi makar ih bilo poput morske pijene.” (Mutefekun alejhi) Rekao je također: ”Ko kaže: ‘Zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom, s.a.v.s., kao poslanikom’, Džennet mu je zagarantiran.” (Muslim) Cijeli kosmos je u stalnom zikru i nikada ne prestaje veličati i slaviti Allaha, na šta aludira ajet: ”Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20.) A Allah je od tebe, čovječe, zadovoljan i sa malo veličanja.
Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Allah je zadovoljan sa Svojim robovima ako Mu, nakon pojedenog zalogaja i popijenog gutljaja vode, zahvale na tim blagodatima.” (Muslim) I ne samo to, već Allah, tu ljudsku zahvalnost, podiže na veći stepen od spomenutih blagodati, kao što dolazi u hadisu: ”Neće Allah podariti čovjeku nijednu blagodat, pa on zahvali Allahu na toj blagodati, a da ta zahvalnost ne postane bolja od same blagodati.” (Sahihu-l-džami’)
Zatim, razmisli o veličanstvenoj i neopisivoj Allahovoj plemenitosti i dobroti prema čovjeku koji će posljednji ući u Džennet.
Naime, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ja znam čovjeka koji će posljednji izaći iz vatre i posljednji ući u Džennet. To je čovjek koji će izaći iz Džehennema pužući, pa će mu Allah reći: ‘Idi i uđi u Džennet!’ On će otići do Dženneta, ali će mu se učiniti da je ispunjen do posljednjeg mjesta, pa će se vratiti i reći: ‘Gospodaru, Džennet je pun!’ Allah će mu reći: ‘Idi i uđi u Džennet! Tebi u Džennetu pripada posjed koliki je cijeli dunjaluk i još deset puta toliko.’ Tada će čovjek reći: ‘Gospodaru, je li se to Ti ismijavaš sa mnom, a ti si Gospodar svjetova?’ U tom trenutku, Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao toliko da su mu se vidjeli kutnjaci, rekavši: ”To je najniži stepen koji će neko imati u Džennetu.” (Muttefekun alejhi)
Tolika je Allahova milost da se melek Džibril pobojao da će Njegova milost i faraona dostići nakon što je posvjedočio Allahovu jedinost prilikom utapanja u moru. Naime, Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Kada je Allah, dž.š., potopio faraona u moru, on je u zadnjim trenucima uzviknuo: ‘Vjerujem da nema drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju Izraelćani!’ Džibril je tada rekao: ”Muhammede, da si me samo vidio kako faraonova usta punim vodom, bojeći se da ga ne dostigne Allahova milost.” (Sahihu-l-džami’)
Komentirajući Džibrilove riječi, dr. Medždi Hilali, rekao je: ”Šehadet i priznanje Allahove jedinosti ne koristi u trenutku smrti, u trenutku kada duša do grla dođe i kada čovjek ugleda Meleka smrti. No i pored toga, Džibril se pobojao da faraona ne dostigne Allahova milost, a znao je koliki je silnik bio i koliko je zla na zemlji počinio i pored svih znakova i mu'džiza koje je vidio, pa mu je zbog toga sipao vodu u usta da ne bi izgovorio šehadet.”
Allah je Milostivi, Samilosni i Blagi. Oprašta i pokriva mahane i grijehe i osvjetljava put vjernicima, kao što dolazi u ajetu: ”On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan.” (El-Ahzab, 43.)
