Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izdvojio je dob od šezdeset godina i posebno je spomenuo u svojim hadisima. Zbog toga bi svaki musliman koji se primakao toj životnoj dobi (koji je ušao u šestu deceniju), ili je napunio šezdeset godina ili pak prevalio šezdesetu, morao dobro razmisliti o porukama sadržanim u tim hadisima, a koje ćemo u nastavku spomenuti. Prve generacije muslimana, a pogotovo islamski učenjaci, dobro su razumijeli poruke vezane za dob od šezdeset godina, tj. za zadnji period svoga života, te su ga maksimalno koristili u ibadetu i dobrim djelima.
Štaviše, imam Buharija, rahmetullahi alejhi, je u svom Sahihu, čitavo poglavlje naslovio sa: ”Onaj ko navrši šezdeset godina neće imati opravdanja kod Allaha, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili.”-“A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje?” (Fatir, 37.) Allahove riječi: ”Onaj koji opominje” (en-nezir), odnose se na sijede vlasi.”
Zatim je naveo hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah neće prihvatiti ispriku onom čovjeku čiju smrt je odgodio dok nije doživio šezdeset godina.” (Buharija)
Abdullah ibn Abas, radijallahu anhu, smatra da se Allahove riječi: ”A bio vam je došao i onaj koji opominje”, odnose upravo na životnu dob od šezdeset godina.
Dakle, Allah, dželle šanuhu, uspostavio je jasan dokaz protiv onoga kome je dao da poživi šezdeset godina i takav neće imati opravdanje i ispriku na Sudnjem danu, ukoliko nije vjerovao i činio dobra djela, jer je šezdeset godina dovoljno dug period da čovjek spozna istinu, da nauči Kur'an, da nauči islamske propise i da bude pokorni Allahov rob.
Komentirajući gornji hadis, Ibn Menzur, rekao je: ”To znači da onome ko doživi šezdeset godina nije ostalo mjesta ni za kakvu ispriku i opravdanje, zbog dužine tog perioda.”
U drugom hadisu, koji također prenosi Ebu Hurejre, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Smrt je najučestalija između šezdeset i sedamdeset godina.” ( Hakim)
Ovdje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio izraz ili sintagmu: mu'terekul-menaja (معترك المنايا), što bi doslovno značilo ”poprište smrti”, i kao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio reći da je životna dob između šezdeset i sedamdeset godina, poput bojnog polja na kojem se mnogo gine i umire, jer je to zapravo dužina životnog vijeka njegovog ummeta, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Životni vijek moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina. Malo je onih koji žive duže od toga.” (Tirimizi i Ibn Madže)
Mudri ljudi su kazali: ”Postoje četiri životne dobi: doba djetinjstva, doba mladosti, sredovječno doba i doba starosti kao posljednja faza ljudskog života, a koja je najčešće između šezdeset i sedamdeset godina. U toj dobi se pojavljuje slabost, odnosno gubljenje snage i senilnost, pa bi se čovjek u toj dobi trebao u poptunosti okrenuti Ahiretu, budući da je nemoguće vratiti se u početno stanje vitalnosti, aktivnosti, mladalaštva i snage.”
Sa navršenih četrdeset godina završava se doba mladosti i upotpunjavanja ljudske ličnosti u svakom pogledu, tako da je, nakon četrdesete, svaka godina u znaku fizičkog i mentalnog slabljenja i stagniranja, a kada čovjek napuni šezdeset godina, onda je to jasan znak i opominjač da se dunjalučki život bliži svome kraju i da, ako se tada ne pokaje i ne vrati u okrilje Allahove vjere, neće imati opravdanja i isprike na Sudnjem danu.
Neki islamski učenjaci (pripadnici šafijske pravne škole), na osnovu hadisa koji se odnose na dob od šezdeset godina, zaključili su da onaj ko ne obavi hadž do šezdesete godine, a imao je mogućnost, umire kao prijestupnik i griješnik, ako umre prije nego što obavi hadž.
Jer, onaj ko u ovoj dobi ne bude u stanju sa kojim je Allah zadovoljan – a približio mu se edžel i trenutak smrti -, ili barem da namjerava da se iskreno pokaje i učini tevbu, pa kad će onda popraviti svoje stanje i kad će se pokajati?!
Sufjan Es-Sevri, govorio je: ”Svaki musliman koji napuni šezdeset godina treba kupiti sebi ćefine.”
Prenosi se da je Vehb ibn Munebih, rekao: ”Čitao sam u listovima Tevrata da Allah svaku noć doziva i govori: ”O vi koji ste napunili četrdeset godina, vi ste usjev sazrio za žetvu; o vi koji ste napunili pedeset godina, požurite ka obračunu, da se vidi šta ste pripremili a šta ste propustili; o vi koji ste napunili šezdeset godina – vi nemate isprike; o vi koji ste napunili sedamdeset godina, ubrojite sebe među mrtve.” (Sifetus-Safve, II/156.; El-Bejheki, Ez-Zuhd el-kebir, str. 265.)
Brate i sestro, sa onim što prođe od života i životnih blagodati, makar to bio ne znam koliko dug period, nestaje slast i užitak, a ostaju posljedice, i kad smrtni čas dođe, čovjek će u trenu zaboraviti sve dunjalučke užitke i blagodati, kao da nisu ni postojale, na šta aludira ajet: ”Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?” (Eš-Šu'ara, 205-207.) Pobožni ljudi iz prvih generacija su, učeći ovaj ajet, plakali i govorili: ”Kad smrt dođe, čovjeku ništa neće koristiti užici i blagodati u kojima je uživao.”
Prenosi se da je Fudajl ibn Ijad upitao jednog čovjeka: ”Koliko imaš godina?” Odgovorio je: ”Šezdeset.” Onda mu je Fudajl rekao: ”Ti već šezdeset godina ideš ka svome Gospodaru. Sumnjaš li možda da nećeš stići i da se nećeš sresti s Njim?” Čovjek je rekao: ”Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un – Svi smo smo Allahovi i svi ćemo se Njemu vratiti!” ”A znaš li šta znače te riječi”, upitao je Fudajl? Čovjek je rekao: ”Ne znam, objasni mi.” Fudajl ibn Ijad, rekao mu je: ”Onaj ko zna da je Allahov rob i da će se Njemu vratiti, mora znati da će stati pred Allaha na Sudnjem danu, a onaj ko zna da će stati pred Allaha, mora znati da će biti pitan, a onaj ko zna da će biti pitan, mora pripremiti odgovor.” Čovjek je rekao: ”A gdje je onda izlaz i u čemu je spas?” Fudajl ibn Ijad mu je odgovorio: “Popravi ono što ti je ostalo od života, bit će ti oprošteno ono što je prošlo, a ako ne popraviš ono što ti je ostalo, bit ćeš kažnjen za ono što ti je prošlo i za ono što ti je ostalo od života.”
Blago onome kome je Allah podario dug život koji je u znaku pokornosti Allahu i u znaku dobrih djela, a teško onome kome je Allah podario dug život, a on ga provodi u grijehu i nepokronosti Uzvišenom Stvoritelju.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: ”Koji čovjek je najbolji?”, pa je odgovorio: ”Onaj kome Allah podari dug život, pa ga on provede u činjenju dobrih djela.” Zatim je upitan: ”A koji čovjek je najgori?”, pa je odgovorio: ”Onaj kome Allah podari dug život, a on ga provede u griješenju.” (Ahmed i Ed-Darimi)
Gospodaru naš, učini da naš život bude u znaku dobrih djela i pokornosti Tebi, učini da naši najbolji trenuci budu posljednji trenuci na ovom svijetu, da naša najbolja djela budu ona sa kojima ćemo napustiti ovaj svijet i da naš najsretniji dan bude dan susreta s Tobom. Amin!
