Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U vremenu kada se politički interesi prepliću s religijskim uvjerenjima, a granice između istine i laži zamagljuju, razumijevanje motiva najutjecajnijih svjetskih lidera postaje ključno.
Naime, administracija Donalda Trumpa, zajedno s istaknutim akterima iz evangelističko-cionističkog kruga, pokazuje da sukobi na Bliskom istoku i šire nisu samo geopolitički procesi. Njihova retorika, politički potezi i ideološki okvir sugeriraju da savremeni događaji slijede širu, eshatološku viziju svijeta.
Većina članova tima koji je Donald Trump odabrao za upravljanje Amerikom jesu evangelistički ekstremisti koji vjeruju da su povratak Jevreja u Palestinu, jačanje Izraela, nestanak palestinskog pitanja i veliki ratovi u regiji dio niza događaja koji vode ka dolasku Mesije – kojeg oni, u suštini, iščekuju kao Dedždžala – te da je vrijeme u kojem živimo vrijeme pripreme za taj dolazak.
Budući da povratku Mesije moraju prethoditi ratovi, bitke i velike smutnje kao povod dolaska onoga koji će ih ”izbaviti” iz tih okolnosti, oni su ti koji raspiruju vatru rata i dolijevaju ulje kako bi se njen plamen pojačao i proširio.
To nije skrivena ideja. O tome se pišu knjige, drže predavanja, organiziraju konferencije i televizijske emisije. U tom pogledu, Bliski istok nije prostor naroda i država, nego pozornica proročanstava. U takvom čitanju stvarnosti, svijet se ne kreće prema miru, nego prema konačnom obračunu koji u evangelističkoj kršćanskoj misli nosi ime Armagedon.
Armagedon više nije samo biblijski pojam. U evangelističko-cionističkim krugovima prerastao je u političku teologiju – ideju da se tok historije treba razumjeti i usmjeravati prema velikom ratu koji će otvoriti put dolasku Mesije. Po toj logici, rat nije greška sistema nego dio plana. Haos nije tragedija nego uvod u ”spasenje”.
Analiza administracije Donalda Trumpa i njegovog okruženja – uključujući ključne figure poput Petea Hegsetha, Marka Rubija, Mikea Huckabeea i Paule White – otkriva da je u njihovim postupcima, javnim istupima i političkim inicijativama prisutna religiozno-apokaliptička vizija koja oblikuje njihove odluke i percepciju sukoba.
Evangelistička eshatologija i politika
Pete Hegseth, ministar odbrane u Trumpovoj administraciji, poznat je po otvorenom evangelističkom angažmanu. Njegove izjave i simbolički činovi, poput urezivanja krsta na svom tijelu i citiranja Isusovih riječi: ”Nisam došao da donesem mir, nego mač”, pokazuju da za njega sukobi nisu slučajnost, nego instrumenti unaprijed određenog eshatološkog plana. Njegova ideja ”američke krstaške kampanje” i knjiga iz 2022. pod nazivom The American Crusade jasno pokazuju da agresija na Iran, kao i agresija na Gazu te intervencije u Libanonu i Siriji, u njegovoj viziji nisu samo političke odluke, nego dio teološki motiviranog pogleda na svijet.
Pete Hegseth je još 2018. godine pozvao na rušenje džamije Al-Aksa i izgradnju hrama na njenom mjestu. Tokom cionističke agresije na Gazu pozvao je na njeno razaranje ”kamen po kamen”, prema intervjuu koji je dao izraelskom listu Yedioth Ahronoth 1. 11. 2024. godine.
Mark Rubio, ministar vanjskih poslova, i Mike Huckabee, američki ambasador u Izraelu, javno su iznosili uvjerenje da povratak Jevreja u Palestinu i kontrola nad svetim mjestima imaju božansku dimenziju.
Huckabee tvrdi da posjećuje Izrael više od pedeset godina kako bi pratio ”znakove pripreme za dolazak Spasitelja”. On otvoreno negira termin Zapadna obala, insistirajući na nazivu Judeja i Samarija, te podržava prisilno iseljavanje stanovnika Gaze.
Zatim, Trump je, po prvi put u historiji Bijele kuće, uveo vjersku funkciju direktno vezanu za ured predsjednika – Ured za vjeru – i na njegovo čelo postavio ekstremnu evangelističku propovjednicu Paulu White, koja organizira vjerske obrede i blagoslove za američku kampanju protiv Irana.
Sva ta garnitura odaje utisak evangelističko-križarskog, rigidnog vjerskog usmjerenja, praćenog konfrontirajućim odnosom prema ”drugima”, a ti ”drugi” se u tom narativu svode isključivo na muslimane.
Stoga je pogrešno vjerovati da će se ovi sukobi okončati prostim političkim sporazumima, jer njihovi korijeni ne leže u nafti, granicama niti regionalnoj prevlasti. U njihovoj pozadini stoji percepcija islama kao globalne civilizacijske sile i uvjerenje da se protiv nje vodi sveobuhvatni rat. Ono čemu svjedočimo jesu uvodne stranice mnogo dužeg i dubljeg procesa čije će se središte vezivati za prostor Šama, a posebno Sirije, kao što se navodi u vjerodostojnim hadisima.
U tom kontekstu, Trump se može posmatrati kao ”mali Dedždžal”, figura koja ubrzava procese prema većem apokaliptičkom sukobu i koja utire put ”velikom Dedžalu”.
Međutim, cionističko-evangelistički jastrebovi koji su tog ”malog Dedždžala” doveli na vlast nisu svjesni jedne presudne činjenice: njegovi postupci će skupo koštati i Ameriku i cionistički entitet. Jer ova borba koju vode nije protiv teritorije, nego protiv islama. A borba protiv islama je, po samoj svojoj prirodi, unaprijed osuđena na propast.
Ne zato što su muslimani danas vojno nadmoćni i politički ujedinjeni, nego zato što je ovo obrazac koji je Uzvišeni Allah davno opisao kada je objavio: ”Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani.” (El-Enfal, 36.)
Ovaj ajet nije opis jedne bitke niti jedne epohe. On predstavlja Božanski zakon koji se ponavlja kroz stoljeća, bez obzira na promjene zastava, tehnologija i jezika.
Kurejšije su potrošile svo svoje bogatstvo u borbi protiv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on na kraju ušao u Mekku kao pobjednik. Krstaški pohodi su gutali bogatstvo i sredstva stoljećima da bi utrnuli svjetlo islama, pa su nestali, a islam je ostao. Mongoli su ušli u muslimanske zemlje kao krvoločne zvijeri željne muslimanske krvi, a izašli kao muslimani.
Zato je u ovom vremenu muslimanima potrebnije nego ikada da se iskreno i istinski vrate Kur'anu i Sunnetu, čvrstom držanju Allahove upute i jasnom prihvatanju islama kao izvora njihove snage i ponosa.
Budući da su naši neprijatelji skinuli maske sa svojih zlobnih lica i jasno pokazali razmjere svoje podlosti i mržnje prema islamu, te to otvoreno proglasili vjerskim, cionističko-krstaškim ratom protiv nas, odgovor na njih može biti jedino čvrstina akide, jasnoća pripadnosti i snaga islamskog jedinstva, jer se upravo tim sredstvima suprotstavljamo smutnji, sili i oholosti onih koji vjeruju da historiju mogu oblikovati isključivo moći i oružjem.
Protiv ovog ummeta su i ranije pokretani krstaški pohodi koji su u svojim počecima donosili privid pobjede, ali su njihove završnice ostale upisane kao poniženje u prašini Hittina i trajni kompleks Salahuddina Ejubija koji ih prati do današnjeg dana.
Historija pokazuje da presudni preokreti ne počinju na bojnom polju, nego u srcima. A kada se to dogodi, tokovi historije se mijenjaju brže nego što to mogu predvidjeti i najsofisticiraniji centri moći.
