Poštovana urednice Kukan!
Članak koji ste objavili u subtnjem izdanju Dnevnog avaza pod naslovom “Sve ovo što rade Radončiću poznato mi je iz montirane optužnice protiv mene”, autora gosp. Adnana Đonlića, neprijatno me je iznenadio. Naime, tekst je trebalo da bude reportaža sa tribine koja je održana u petak 22.1.2016. u Muzeju grada Zenice, povodom tridesetogodišnjice moga hapšenja kao 
imama Sultan Ahmedove džamije u Zenici. Autor članaka je, u srijedu, 27.1.2016, došao u moj kabinet, uzeo još nekoliko podataka koji su ga interesirali vezano za moj slučaj i sasvim korektno i vjerodostojno prenio najvažnije detalje sve do samog kraja, kada je napisao “da me hapšenje gosp. Radončića podsjetilo na slučaj moga hapšenja”, što uopće nije tačno. Pogotovo nije tačno da sam kazao da je “mrlja od prvog momenta na slučaju” kao i kompletan tekst do kraja izjave. Znajući da se radi o delikatnom slučaju kao i mogućem nepreciznom interpretiranju moje izjave, putem vibera, g. Đonliću sam poslao poruku sljedećeg sadržaja: “Molim te da vezano za gosp. Radončića objaviš sljedeće. Teško je i nezahvalno davati valjane izjave u momentu kad čovjek ne raspolaže potpunim informacijama. Imajući na umu spektakularna ranija hapšenja, za koja je istraga utvrdila da nema osnova za krivično gonjenje, bojim se da i ovo hapšenja ne završi tako. Budući da se radi o moćnom biznismenu, predsjedniku značajne političke stranke i osobi koja je obnašala visoke funkcije u izvršnoj vlasti BiH, ako se ne dokaže njegova krivica, to će biti veliki minus i dodatno kompromitiranje pravosudnih organa. Bojim se da na djelu nije pokušaj destabilizacije, tek uspostavljene vladajuće koalicije i usporavanje euro-atlanskih integracija.”
Pošto sam u subotu bio na putovanju, tek u večernjim satima sam pročitao objavljeni članak i bio vrlo iznenađen, prvo naslovom, a potom i zadnjim pasosom priloga. Odmah sam poslao poruku gosp. Đonliću i napisao mu: “Poštovani gosp. Đonliću! Tek sam pročitao članak i neprijatno sam iznenađen da si moje hapšenje i sudski proces poistovjetio sa procesom g. Radončića. Utoliko više jer si mi imputirao nešto što ja nisam uopće kazao. Znajući novinarsku slabost, viberom sam ti poslao jasan tekst moje izjave vezano za hapšenje g. Radončića. Zašto je nisi samo prenio. Ovako si me izložio neprijatnim komentarima i napadima na društvenim mrežama kao i privatnim pozivima.” On se pravdao da nije dobio tekst moje poruke i da je uredniđtvo odredilo naslov, koji ne odražava objavljeni tekst kao i to da on nikada ne bi stavio takav naslov.
Na žalost, objavljena reportaža sa tribine, povodom godišnjice moga hapšenja, grubo je zloupotrebljena i stavljena u kontekst dnevnopolitičkih razračunavanja i Radončićeve odbrane. Dovoditi moje hapšenje u vezu sa njegovim je krajnje besmisleno, iz razloga što je moj slučaj prošao istragu, suđenje na Okružnom i Vrhovnom sudu pa tek onda je donesena oslobađajuća presuda, dok je slučaj g. Radončića tek u ranoj fazi istrage. Drugo, da se moj slučaj razlikuje od Radončićevog, govori činjenica, da su svi mediji u mom slučaju bili okrenuti protiv mene u cilju tempiranja javnosti za moju osudu, dok je u njegovom slučaju značajan broj medija i veliki dio javnosti u funkciji njegove zaštite i osude organa gonjenja. I treće, djela za koja sam se teretio nisu ni blizu djelima za koja se tereti gos. Radončić.
Iskreno meni je žao što je došlo do ovoga hapšenja, jer tamam smo se ponadali da su se predstavnici bošnjačke politike konačno složili i da će vladajuća koalicija početi davati rezultate, desilo se hapšenje. I pored toga moramo se pomiriti sa činjenicom da je zakon iznad svih nas i da on mora dati zadnju riječ, bez obzira sviđalo se to nama ili ne. Ja razumijem vašu želju da pripomognete vašem lideru, ali moju izjavu tendenciozno interpretirati i kompletan slučaj stavljati u pogrešan kontekst, mislim da nije korektno i u duhu novinarskog kodeksa ponašanja.
Stoga vas molim da u interesu objektivnog informiranja naše javnosti, ovo objavite, u vašem Dnevnom avazu.
Povelja o međumuslimanskoj solidarnosti
20 Februara, 2024
