Piše: Ajatolah Ebul-Fadl el-Burku'i
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Osmi ajet
”One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.” (El-Hadždž, 41.) Riječ ”ellezine” – ”oni koji”, odnosi se na one koji su spomenuti u prethodnom ajetu: ”Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani”, tj. na muhadžire koji su ni krivi ni dužni protjerani iz Mekke i oni će, kada im Allah dadne vlast na Zemlji, izvršavati u potpunosti Allahove naredbe, molitvu obavljati, zekat udjeljivati, tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, itd. I ovaj ajet nema nikakve veze sa šiitskim El-Mehdijem ili El-Kaimom, ali i pored toga, El-Kummi je, slijedeći svoj hir i svoju strast, našao za shodno da u tefsiru ovoga ajeta kaže da se ”spomenuta svojstva odnose na Muhammedovu, s.a.v.s., porodicu i imame, sve do posljednjeg imama El-Mehdija kojem će Allah dati vlast na Zemlji i preko kojeg će uzvisiti vjeru islam…”
Deveti ajet
”Kada bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.” (Eš-Šu'ara, 4.) Ovaj ajet, uz ajet prije njega: ”Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?”, kao i 99. ajet iz sure Junus: ”Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?”, odbacuju ideju pojave El-Kaima koji će silom, odnosno snagom sablje izvršiti promjene u društvu i natjerati ljude da vjeruju u Boga, jer Bog ne želi da ljudi povjeruju pod prisilom. Takva vjera nema nikakve vrijednosti kod Allaha. Šta drugo znači slanje Allahovih poslanika i objavljivanje knjiga, osim dokaz da Allah ne želi da ljudi silom prihvate vjeru u Njega. No, to nije spriječilo Ali ibn Ibrahima el-Kummija da u komentaru ovog ajeta spomene predaju u kojoj dolazi: ”Prenosi se od Ebu Abdullaha da je rekao: ‘Kur'anske riječi: ”Oni će šije svoje sagnuti”, odnose se na porodicu Benu Ummejje, a ”znak sa neba” je zapravo krik sa neba sa imenom El-Kaima.”
Doista, čovjek ostaje zbunjen činjenicom kako su ovi ljudi mogli uzeti ajete koji u osnovi negiraju ideju El-Mehdija koji će silom ugoniti ljude u vjeru, kao dokaz njegove pojave. I još navode izmišljene predaje koje pripisuju imamu Es-Sadiku da se riječi iz ajeta odnose na ljude iz porodice Benu Umejje koji će povijati svoje vratove pred El-Kaimom. Kao da oni ne znaju da je porodica Benu Umejje i njihova država nestala prije više od hiljadu godina. Možda su šiije izmišljale takve predaje da bi utješili svoje sljedbenike zbog pritisaka i progona koje su pretrpjeli od emevijske dinastije, govoreći im: ”Doći će dan vaše pobjede i uspostave vlasti kada će se pojaviti El-Kaim sa sabljom koji će se osvetiti vašem neprijatelju.” Ako je i to razlog, onda je jasno da su te predaje djelovale, ne utješno, već razočaravajuće na šiitske sljedbenike, jer je emevijska država nestala, a još uvijek se nije pojavio El-Kaim.
Deseti ajet
”Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! (En-Neml, 62.) Ovaj, kao i ajeti prije i poslije njega, vezani su za objašnjavanje Allahove svemoći i za poziv mušricima da vjeruju samo u Allaha jedinoga i da samo Njemu ibadet čine. I nevjerovatno je da, i pored toga, El-Kummi, u sklopu komentara ovog ajeta, spominje predaju koju prenosi Hasan ibn Ali ibn Feddal el-Vakifi, koji je, inače, vjerovao samo u sedam imama i koji je osmog, a kamoli dvanaestog imama, smatrao nepostojećim i lažnim, u kojoj dolazi da se ovaj ajet odnosi na El-Kaima ili El-Mehdija. On kaže: “Moj otac mi je rekao prenoseći od Hasana ibn Alija ibn el-Feddala, a on od Saliha ibn Ukbeta, a on od Ebu Abdullaha (imama Es-Sadika), da je rekao: ‘Ovaj ajet objavljen je povodom El-Kaima i on je, tako mi Allaha, taj nevoljnik koji će, kada se pojavi, klanjati dva rekata, pa će uputiti dovu Allahu, dž.š., i Allah će mu se odazvati i otklonit će od njega zlo i učinit će ga halifom na Zemlji.”
Na ovo treba reći sljedeće: Ako ovaj ajet ukazuje na pojavu i postojanje El-Kaima, onda nema potrebe za hadisom koji će to potvrditi, a posebno ne za hadisom od osobe koja uopće ne vjeruje u dvanaestog imama ili El-Mehdija.
Uvjeren sam, da ih ipak nije bilo barem malo stid, da bi ovakve šiitske prenosioce i autoritete njihova pristrasnost odvela dotle da kažu da su svi ajeti u Kur'anu, bez izuzetka, objavljeni povodom šiitskog El-Mehdija. I što je još čudnije, kako je moguće da onaj ko tvrdi da niko ne zna pravo značenje Kur'ana i njegovih ajeta, dođe sa svojim komentarom određenih ajeta i ustvrdi da se oni odnose na El-Mehdija?!
Jedanaesti ajet
”Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu.” (Eš-Šura, 41.) Pažljivo pročitajte ovaj ajet i recite ima li on ikakve veze sa El-Mehdijem? Međutim, El-Kummi u vezi značenja ovog ajeta, kako prenosi El-Medžlisi u ovom svom djelu (Biharul-envar), veli: ”Onaj ko pretrpi nepravdu je El-Kaim i njegovi sljedbenici i oni neće odgovarati ako se osvete i uzvrate istom mjerom. Kada se pojavi El-Kaim, on i njegovi sljedbenici će poraziti porodicu Benu Umejje i nasibije (tj. sunije).”
Dvanaesti ajet
”Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (Es-Saff, 8.) U komentaru ovoga ajeta, El-Kummi, veli: ”Allah će upotpuniti Svoje svjetlo sa El-Kaimom iz Muhammedove, s.a.v.s., porodice, kada se pojavi da uzvisi Allahovu vjeru iznad svih drugih vjera.”
Na ovo treba reći: Kako su nevjernici mogli mrziti ime El-Kaim kada nisu ni čuli za njega? Zatim, gdje se to u ajetu spominje riječ El-Kaim? Ili je Allah, utječemo se Allahu od takvog mišljenja, koristio pretvaranje (tj. tukju koja je sastavni dio šiitskog vjerovanja), pa je prešutio ime El-Kaima?
Trinaesti ajet
”A dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate; Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike!” (Es-Saff, 13.) Značenje ajeta je samo po sebi jasno, ali i pored toga, El-Kummi, za razliku od svih drugih mufesira i komentatora Kur'ana, u tefsiru ovog ajeta, veli: ”Allahove riječi ”skora pobjeda”, znače skoru pobjedu na dunjaluku koju će izvojevati El-Kaim.”
Uistinu, čovjek ne zna što bi rekao na ove izmišljotine i laži? Je li moguće da Allah kaže Poslanikovim, s.a.v.s., drugovima: ”O vjernici, ako se budete borili, zaista ćete u pobjedi, koju izvojuje El-Kaim, imati i vi udjela?! I zar, u tom slučaju, ashabi ne bi upitali: ”Ko je taj El-Kaim, gdje je on i kada će ostvariti pobjedu? Pa, da li bi im Allah odgovorio da je ta pobjeda blizu, tj. da će se desiti hiljade godina nakon smrti ashaba?!
Trinaesti ajet
”I kada oni dožive ono čime im se prijeti, saznat će ko je slabiji i brojem manji.” (El-Džin, 24.) U ajetu prije ovoga, dolazi: ”A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati.” (El-Džin, 23.)
Dakle, ajeti su objavljeni povodom mušrika (nevjernika) Mekke koji su govorili Muhammedu, s.a.v.s., i njegovim ashabima: ”Vi ste slabiji i brojem manji”. No i pored jasnog značenja ajeta i pored toga što je ova sura mekanska, El-Kummi, suprotstavljajući se svim mufesirima, veli da Allahove riječi: ”I kada oni dožive ono čime im se prijeti”, aludiraju na El-Kaima i vođu pravovjernih Aliju, r.a.
Je su li onda Mekelije trebale strpljivo čekati da se pojavi El-Kaim, pa da im bude jasno ko je slabiji i brojem manji? Da li se ijednom razumnom čovjeku mogu pripisati ove riječi, a kamoli Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.? Ironija je u tome što je većina ajeta koje šiitski učenjaci koriste kao dokaze za El-Mehdija, objavljena u Mekki i nemoguće ih je primijeniti na šiitskog El-Mehdija.
Četrnaesti ajet
”Oni se služe spletkama, a Ja ih uništavam – zato nevjernicima još vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi.” (Et-Tarik, 15.-17.) Ovo je mekanska sura u kojoj Allah prijeti nevjernicima koji su spletkarili protiv Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a Allah je uništavao njihove spletke. Međutim, El-Kummi u tefsiru ovog ajeta, veli: ”Oni spletke pletu, a Ja ih uništavam – zato, Muhammede, još malo im vremena dadni dok ne pošaljem El-Kaima, koji će se, u ime Mene, osvetiti silnicima i tiranima iz Kurejša, porodici Benu Umejje i ostalim ljudima.”
Ta, zar Allah nije u mogućnosti da se osveti nevjernicima i zar su silnici i tirani Mekke, poput Ebu Džehla, Šejbe i drugih, trebali ostati živi do pojave El-Mehdija, pa da im se on osveti? Normalan čovjek ne može izgovoriti ovakve riječi. Stoga, pitamo El-Medžlisija i ostale šiitske klerike koji koriste El-Kummijeva tumačenja ajeta kao dokaz o postojanju El-Mehdija: Ko je zapravo ta neznalica Ali ibn Ibrahim el-Kummi i otkud njemu pravo da tumači (te'vil) Allahove ajete po svom hiru i nahođenju? Da li je El-Kummi Allahov dokaz (hudžetullah) ili poslanik, pa da se sve ono što on kaže smatra dokazom u vjeri?
Petnaesti ajet
”Tako mi noći kada tmine razastre, i dana kad svane.” (El-Lejl, 1.-2.) Prenosi Ali ibn Ibrahim el-Kummi od Muhameda ibn Muslima koji je rekao: ”Pitao sam Ebu Dža'fera za značenje Allahovih riječi: ”Tako mi noći kada tmine razastre” (vel-lejli iza jagšā), pa mi je rekao: ‘Noć u ovom ajetu označava drugog od dvojice – tj. Omera ibn Hattaba, r.a. -, koji je prevario vođu pravovjernih Aliju ibn Ebi Taliba u pogledu prava na vlast i upravljanje islamskom državom, pa mu je Allah naredio da se strpi u pogledu njihove države (kojom su vladali Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a.) dok ne propadne i nestane. A što se tiče Allahovih riječi: ”I dana kad svane”, ovdje se pod danom misli na El-Kaima iz naše loze (ehli bejt) koji će, kada se pojavi, poraziti državu laži i zablude.”
Ja na ovo kažem: Upravo ova predaja otkriva svu plitkost El-Kummijevog znanja, jer riječ ”gaššā”- ”razastrti”, ”prekriti”, ”ogrnuti” – dolazi iz korijena ”gašije” (glagol sa slabim suglasnikom u korijenu – tj. ”ya”), dok riječ ”gašše” – koja znači prevariti ili izdati -, sadrži podvostručeno slovo ”š”, ali bez slabog suglasnika. Nema sumnje da je imam El-Bakir, kojem je arapski jezik bio maternji, odlično znao razliku između glagola ”gaššā” i glagola ”gašše”, dok El-Kummi, kojem arapski nije bio maternji jezik, naravno nije znao razlikovati ta dva glagola.
Tome još treba pridodati činjenicu da su noć i dan dva Allahova znaka (ajeta) kojima se On zaklinje, i da se htio zakleti drugim pravednim halifom Omerom, r.a., onda bi to sasvim jasno učinio, jer se Allah ne boji nikoga i ne koristi pretvaranje ili tukju ( kao što je šiije koriste).
Šesnaesti ajet
”Reci: ‘Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati?'” (El-Mulk, 30.) Ovaj ajet je mekanski i njime Allah podsjeća mušrike Mekke na Svoju svemoć ne bi li postali vjernici.
Međutim, Ali ibn Ibrahim el-Kummi u vezi ovog ajeta prenosi predaju sa nizom prenosilaca koji seže do imama Er-Ride (Ali ibn Musa, osmi šiitski imam) koji je rekao da ovaj ajet znači: ”Reci: ‘Šta mislite ako vam imam postane skriven, ko će vam podariti imama sličnog njemu?”’ Mora da bi im stanovnici Mekke na to odgovorili: ‘Mi nemamo nikakvog imama da bi mogao nestati i biti skriven, pa da ga onda tražimo.”’
A ja kažem da sigurno imam Er-Rida nije mogao izgovoriti takve riječi i da su to izmišljotine i podvale šiitskih prenosilaca koje su lažno pripisali časnom imamu Er-Ridi.
