Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Dr. Muhamed Ratib en-Nabulsi, rekao je: ”Jedna od definicija uma jeste i ta da se pametan i razuman čovjek, onaj koji koristi svoj um kako treba, ne kaje, jer čovjek koji se kaje znači da je zapostavio svoj um i nije imao koristi od njega. Ako čovjek stvara sebi iluziju da je uspio, da je dobitnik i da je briljirao u svom životu i u svojoj karijeri, a dođe u ovu situaciju: ”Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!'” (El-Mu'minun, 99.-100.), to znači da on nije bio pametan, odnosno, nije iskoristio pamet kao neizmjerni dar i blagodat od Allaha.
Stoga bi vjernik i vjernica morali uzeti pouku iz neumitnog prolaska dana i noći, jer dan i noć habaju sve što je novo, približavaju sve ono što je daleko, mlade čine starijima, a stare uništavaju. Ono što se očekuje sigurno će doći, a ono što će doći, vrlo je blizu. Čovjek misli da je život dug period, a onda se odjednom nađe pred vratima Ahireta. Zato kažem da je sva pamet, inteligencija i razboritost u tome da radimo za taj trenutak koji je neizbježan, da se ne bismo kajali i da ne bismo rekli: “Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!”
Ono što će reći ovaj pokajnik je najvrjednija i najskupocjenija stvar na ovome svijetu: ”Da uradim kakvo dobro djelo”. On neće tražiti da se vrati na dunjaluk kako bi završio gradnju svoje kuće, i to niko nakon smrti neće tražiti, već da uradi makar jedno dobro djelo koje bi mu dalo nadu u spas na Sudnjem danu.
Dakle, mogli bismo komotno kazati da je cijeli svijet zarad činjenja dobrog djela koje će te kvalificirati za Džennet i koje će te na kraju, uz Allahovu pomoć i dozvolu, i uvesti u Džennet.
A ”dobro djelo”, kako je to objasni Fudajl ibn Ijad, podrazumijeva svaku lijepu riječ i dobro djelo koje je učinjeno isključivo u ime Allaha i koje je skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
