SAFF

Da li se smijanje nečijem grijehu i ismijavanju s vjerom smatra saučesništvom u grijehu?

Facebook
Twitter
WhatsApp

Dr. Muhamed ibn Salih el-Munedžid / Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

Nedopustivo je, sa islamskog stajališta, da se musliman/vjernik smije nečijem grijehu i ismijavanju sa vjerskim propisima, štaviše, obaveza je muslimana/vjernika koji vidi ili čuje grijeh i ismijavanje s vjerom, da to jasno osudi i da, ukoliko njegova sugestija/savjet ne bude prihvaćen, napusti mjesto/društvo/skup na kojem se ismijavaju vjerski propisi. Rekao je Uzvišeni: „On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.“ (En-Nisa, 140) Ako je smijeh potaknut unutrašnjim ubjeđenjem/uvjerenjem u ispravnost takvog govora i njegovim odobravanjem, onda se takav smijeh smatra saučesništvom u grijehu, sukladno riječima Uzvišenog „inače, bićete kao i oni“, a ako nije pračen srčanim ubjeđenjem i odobravanjem, tretirat će se kao veliki grijeh, jer ukazuje na pomanjkanje svijesti o Allahovoj veličini i obavezi poštivanja Njegovih svetinja/propisa. Musliman je dužan poštovati/veličati Allahove svetinje/znamenja/simbole, i na taj način potvrditi svoje vjerovanje i bogobojaznost, kao što kaže Uzvišeni: „Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise –znak je čestita srca.“ (El-Hadždž, 32) S druge strane, zabranjeno je tražiti zadovoljstvo ljudi u onome što izaziva Allahovu srdžbu, jer ko tako bude radio, rasrdiće Allaha, dželle šanuhu, a On će učiniti da ga mrze i ljudi. Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude tražio Allahovo zadovoljstvo u onome što srdi ljude, Allah će biti zadovoljan s njim, i učiniti da ga vole ljudi, a ko bude tražio zadovoljstvo ljudi u onome što srdi Allaha, Allah će se rasrditi na njega i učiniti da ga ljudi zamrze.“ (Ibn Hibban, El-Ihsan fi takribi Sahihi Ibn Hibban, 1/510.) Pogledati također fetvu br. 219 244. Allah najbolje zna!
Izvor: https://islamqa.info/ar/238313

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA