Detalji koje niste znali o Omeru Muhtaru

6714

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Otac Omera Muhtara umro je dok je Omer još bio mali, pa je on odrastao kao jetim. Naučio je Kur'an napamet u dobi od devet godina.

Omer Muhtar nije postao neustrašivi mudžahid i junak u starijoj dobi, kao što neki vjeruju, već je to bio cijeli svoj život. On je kao mladić išao u Čad da se bori protiv francuskih kolonijalista, kojima je zadao velike muke i nanio mnogo poraza.

Omer Muhtar je putovao Istočnom Afrikom i Velikom pustinjom da bi gradio džamije, širio islam i podučavao muslimane njihovoj vjeri.

Nakon italijanske invazije na njegovu zemlju Libiju 1911. godine, iskusni mudžahid Omer Muhtar vratio se u svoju domovinu i borio se protiv Italijana. Vodio je protiv njih 267, što manjih, što većih bitaka, i svaku bitku je dobio, nanijevši Italijanima teške gubike, tako da se italijanska vlada mijenjala četiri puta zbog gubitaka u Libiji.

Italijani su mu ubili ženu čija je jedina krivica bila to što je bila supruga ”pustinjskog lava”, Omera Muhtara, a njeno tijelo su spalili u šatoru u kojem je živjela.

Omer Muhtar je i u vrijeme džihada i najžešćih bitaka protiv italijanskog okupatora, učio cijeli Kur'an jednom sedmično, podučavao je djecu Kur'anu, klanjao je noćni namaz, postio je ponedjeljkom i četvrtkom, a spavao je samo 5 sati dnevno.

Najčešća njegova hrana bilo je kozije mlijeko, hurme i hljeb, a posebno je volio ječmenu kašu sa hurmama koju mu je supruga pripremala specijalno za njega.

Italijani su mu ponudili luksuznu kuću i plaću od 5.000 italijanskih funti, te da svoju djecu pošalje u Italiju na školovanje, u zamjenu za napuštanje džihada i borbe protiv Italijana, ali je on to glatko odbio.

Italijani su zarobili Omera Muhtara nakon što je pao s konja i teško se ozlijedio. Snage koje su ga zarobile bile su sastavljene uglavnom od arapskih izdajnika i plaćenika iz Etiopije.

Italijanski oficiri nisu znali da su zarobili Omera Muhtara, jer nisu imali njegovu fotografiju, već im je to dojavio jedan od izdajnika koji je prije toga bio uz Omera Muhtara dok nije organizirao borbu protiv talijanske okupatorske vojske.

Kada su ga Italijani doveli na mjesto pogubljenja, pjesnik Ahmed Ševki je spjevao stihove u kojima je oplakivao smrt Omera Muhtara, što je, kažu, rastužilo čak i Omerovog krvnika, generala Gracijanija, koji je pokušao nagovoriti Omera Muhtara da naredi svojim sljedbenicima da se predaju u zamjenu za njegovo puštanje na slobodu.

No, posljednje riječi ”pustinjskog lava” i slavnog mudžahida Omera Muhtara u lice ubice Gracijanija, bile su:

”Mi se ne predajemo.

Mi pobjeđujemo ili umiremo.

Ovo nije kraj.

Vi ćete se morati boriti sa sljedećom našom generacijom i onima koje slijede nakon njih.

Što se mene tiče, ja ću sigurno nadživjeti svoga dželata.”