Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na godišnjice Živih lomača u Višegradu koje se obilježavaju svake godine u šestom mjesecu. Živi civili, većinom žene i djeca, zapaljeni su na više lokacija od kojih se posebno izdvajaju Pionirska ulica i Bikavac. Dana 14. juna 1992. godine u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici zapaljeno je oko sedamdeset bošnjačkih civila uglavnom iz sela Koritnik. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana.
Dvije sedmice kasnije scenario je ponovljen na Bikavcu gdje je u kući Mehe Aljića zapaljeno oko sedamdeset bošnjačkih civila. Preživjela Zehra Turjačanin je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Ove ratne zločine su juna 1992. godine počinili pripadnici formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim višegradskim zločincima Milanom i Sredojem Lukićem. Haški tribunal je osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, uključujući Pionirsku i Bikavac. Sredoje Lukić je proglašen krivim za premlaćivanja u logoru Uzamnica, te da je pridonio lišavanju života civila zaključanih u kući Adema Omeragića. Osuđen je na 27 godina zatvora. Sud Bosne i Hercegovine je 2019. donio presudu kojom je osudio Radomira Šušnjara na 20 godina zatvora jer je učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine civila iz sela Koritnik, a koji su bili zatvoreni u kući Jusufa Memića u Pionirskoj ulici u Višegradu. Civili su morali da pređu u kuću Adema Omeragića, udaljenu tridesetak metara, gdje su zatvoreni u prizemlju. Prema ovoj presudi, Milan Lukić je ubacio zapaljivu eksplozivnu napravu, a Radomir Šušnjar ručnu bombu. Pucali su na civile koji su pokušali pobjeći.
Da bi se sudski utvrđene činjenice približile javnosti i žrtvama odala počast, UDIK aktivno radi na dokumentovanju presuda za ratne zločine koje su donesene pred domaćim sudovima. Godine 2017. objavljena je publikacija „Ratni zločini u Višegradu – presude“ koja dokumentuje devet predmeta Suda BiH i Vrhovnog suda FBiH koji su za ratne zločine u Višegradu osudili Bobana Šimšića, Dragana Šekarića, Miloša Pantelića, Momira Savića, Nenada Tanaskovića, Novu Rajaka, Olivera Krsmanovića, Predraga Milisavljevića, Vitomira Rackovića i Željka Leleka. U nastavku ove serije presuda, UDIK predstavlja dvije nove publikacije koje dokumentuju suđenja za ratne zločine u Višegradu. Dok jedna publikacija sadrži četiri predmeta Državnog suda u kojima se sudilo Mirku Tasiću, Momiru Tasiću, Petru Kovačeviću, Petru Tasiću, Radomiru Šušnjaru i Vuku Ratkoviću, druga donosi predmet protiv Milomira Đuričića i Vukadina Spasojevića osuđenih za logor Uzamnica na ukupno 16 godina zatvora. Kao poseban prilog ovoj publikaciji nalaze se autorski tekstovi Edvina Kanke Ćudića koji su objavljeni u domaćim i regionalnim medijima. Radi se o pričama koje komemorišu višegradske žrtve, ali i apeluju na Višegrađane da ne šute već da progovore istinu o sudbinama svojih komšija.
Iako su ratni zločini dokumentovani, a krivci osuđeni još uvijek postoji negiranje i relativizacija zločina. U tome uveliko doprinose i institucije koje su tokom rata služile kao mjesta zatočenja, mučenja, silovanja i drugih nečovječnih postupanja, a danas su mjesta susreta, odmora i rehabilitacije.
Podsjećamo na nedavnu inicijativu Centra za građansko obrazovanje (CGO) i UDIK-a u kojoj su pozvane crnogorske institucije da ne pružaju vjeru rehabilitacionom centru „Vilina Vlas“ u Višegradu poznatom kao mjestu zatočenja i silovanja Bošnjakinja, a koji danas uredno radi i pruža usluge lječilišta. Ovom prilikom UDIK apeluje na sve institucije u Bosni i Hercegovini i regionu da više pažnje posvete moralnim načelima u svome poslovanju i da ne sarađuju sa ustanovama koje zanemaruju i ne poštuju bol i patnju ratnih žrtava.
U povodu godišnjice ratnih zločina u Višegradu, sjećamo se svih višegradskih žrtava, a posebno žrtava Živih lomača Pionirske i Bikavca.
