Dešavanja u Sarajevu 2. maj 1992. godine bila su “dan D” za opstanak Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) penzionisani general Armije RBiH i nosilac Zlatnog ljiljana Ismet Hadžić-Mutevelija, ratni komandant Dobrinjske brigade.
To je, naveo je, njegovo mišljenje i stav, sa kojim se, veli, ljdui ne moraju slagati, ali da činjenice na to ukazuju. U tom kontekstu, istakao je, kako smatra da je slijetanje predsjednika Predsjedništva BiH rahmetli Alije Izetbegovića tog dana na zauzeti Aerodrom Sarajevo bio herojski čin.
“On je vjerovatno znao da je aerodrom okupiran, da su srpske i četničke snage na njemu. Imao je mogućnost da se vrati ili da ode u Mostar ili Tuzlu, međutim imam osjećaj da je on isprovocirao i testirao te ljude koji su došli na aerodrom. Ni oni nisu očekivali da će se on spustiti. Mislim da je to hrabrost koja je izuzetna i da je taj njegov test prema ljudima ili bolje reći četnicima, prema srpskim snagama nešto na što oni nisu znali odgovoriti, nisu se snalazili. A, bio je to i test postojećeg rukovodstva kako će odgovoriti na izazove. Zaista je to veliki izazov da imate predsjednika koji je van, da je on zarobljen, da je odveden u kasarnu, u Lukavicu. Vrlo često razmišljam zašto su predsjednika odveli u Lukavicu? Što ga nisu ostavili na pristaništu na Aerodromu Sarajevo. Međutim, očito da oni nisu znali šta će sa predsjednikom Izetbegovićem”, govori general Hadžić.
– Izetbegović imao viziju –
A, njegova, Izetbegovićeva, hrabrost i ta drama koja se desila, navodi general Hadžić, je pobudila skoro sve patriotske snage u Bosni i Hercegovini.
“Dala nam je morala i snage, upozorila nas da mi imamo posla s ozbiljnim protivnikom i da se dobro trebamo pripremiti da damo odgovor na izazove koji nam dolaze. Mislim da je, ne mogu tvrditi sto posto, ali da je predsjednik Izetbegović imao tu viziju i da je testirao i srpsku vlast u Beogradu i srpske snage koje su došle na Aerodrom Sarajevo, ali i naše rukovodstvo koje je bilo u okviru njegovih nadležnosti i tih političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. I sve to što se dešavalo tada je na neki način Bosna i Hercegovina u naredne četiri godine. Kada razmišljam o tom događaju onda mogu dati odgovore na koje nisam mogao u ovom vremenskom intervalu od ovih 25 godina. Jer, vrijeme donese, otkriju se karte, o namjerama i viziji koja nam se pripremala i kroz koju smo mi prošli u te četiri godine”, naglasio je general Hadžić.
Istražujući i tražeći dokumente o 2. maju 1992. general Hadžić kaže kako smatra da je događaj koji je napravio general Milutin Kukanjac, komandant Druge vojne oblasti bivše JNA, koji je bio sa svojim snagama u kasarni na Bistriku, sadašnjem sjedištu Ministarstva odbrane BiH bio presudan da patriotske snage uspiju u odbrani zgrade Predsjedništva BiH, odnosno zaustave kolonu transportera JNA na Skenderiji.
“General Kukanjac je zakuhao situaciju ili nama olakšao situaciju, zavisi kako se uzme. Jer, u dogovoru sa međunarodnom zajednicom i srpskim snagama oko razmjene na Skenderiji malo ljudi zna šta se dešavalo u komandi Druge vojne oblasti. Srpske snage na Bistriku faktički su napravili pobunu protiv generala Kukanjca i nisu sve snage bile uključene u rat. Dio snaga na Bistriku je faktički napravio državni udar unutar zgrade sjedišta Druge vojne oblasti. Prisilili su Kukanjca i njegove ljude da idu svi ili niko. Taj haos među njima je olakšao nama razmjenu rahmetli predsjednika Izetbegovića i sve ono što se u tom danu dešavalo na tom prostoru od Bistrika do Skenderije. Jer, očito da je tu bio haos i u tom haosu je našim patriotskim snagama bilo daleko lakše djelovati nego da je bila kolona s vrlo pripremljenim odgovorima na sve izazove u tom hodu od Bistrika do Skenderije”, kaže general Hadžić.
– Manipulacija brojem žrtava u Dobrovoljačkoj –
General Hadžić navodi kako prilikom povlačenja JNA sa Bistrika, odnosno iz Sarajeva nije bilo toliko žrtava kako se želi prikazati sa njihove strane.
“Ja nemam, a i ljudi koji se ozbiljno bave analitikom da je tu bilo puno žrtava na strani bivše JNA. Možda je bilo puno zarobljenih ljudi koji su služili za dobru razmjenu naših ljudi, visokih oficira koji su bili zarobljeni. Da je bilo puno žrtava, znalo bi se. Mislim da taj srpski mentalni sklop oko herojstva i gubitaša uvijek dolazi do izražaja pa tako i u tom slučaju. Puno kukaju, a malo ljudi je tu stradalo. Vrlo malo ljudi. Mislim da je to minijatura”, ističe general Hadžić.
Možda, ističe, više su stradali oni koji su pokušali da budu heroji i da zakuhaju u toj koloni, nego u nekim probojima i u nekim sukobima koji faktički nisu ni bili tu izraženi.
“To je bio prolaz kroz mimohod, kroz koridor patriotskih snaga. Mogli su da su htjele patriotske snage, kada je predsjednik Izetbegović otišao u Predsjedništvo BiH, napraviti na Vrbanja mostu barikadu da ih ne puste. Ali, su ih pustili. Ova manipulacija je nešto što je svojstveno tom narodu, srpskom, koji vijekovima manipuliše sa žrtvama”, ističe general Hadžić.
Govoreći o dešavanjima 2. maja u Sarajevu general Hadžić je istakao da smatra “da je to bio klasičan pokušaj državnog udara i nešto što je potvrdilo da je rat na tim prostorima u tom periodu bio neminovan”.
“Jer, to je posljednji pokušaj uvlačenja BiH u sistem krnje Jugoslavije, odnosno faktički Srbije. Prije rata u tim pregovorima grupa intelektualaca je tražila razgovor oko Beogradske deklaracije na koju šira politika nije imala odgovor. Naša je imala odgovor, jer u tim odnosima šta bi bilo sa hrvatskom zajednicom u BiH. Ko bi se integrirao sa Srbijom i Beogradom osim, evo, neka idu Bošnjaci sa Srbima, šta bi dalje bilo? Mi bi faktički imali ovo o čemu se danas dešava, pokušaj klasične podjele. Hrvati bi se vjerovatno odvojili i pripojili Hrvatskoj, a mi bi ostali pod okriljem srpske politike i progona kroz koje prolazimo na ovim prostorima”, upozorava general Hadžić.
– Multietničnost u ratu –
O tome da li su zaboravljeni oni, prvenstveno Srbi i Hrvati koji su stali u odbranu podjele Sarajeva, Bosne i Hercegovine general Hadžić kaže “da može reći i da i ne”.
“Znam, bio sam sudionik referenduma gdje je veliki broj Hrvata i Srba izašao na referendum i podržao referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. U tom prvu valu veliki broj ljudi se priključio patriotskim snagama i Armiji RBiH, izuzetno kvalitetnih ljudi, koji su i sada u Sarajevu. Mali broj njih je kalkulisalo, jer izazov pred koji smo mi svi u tom periodu došli je izazov na koji je trebalo dati odgovore. Neki su dali ispravne, neki su dali neispravne odgovore. Bilo je ili da napustite stan, posao, u mješovitom ste braku da ostanete bez djece… Dobar dio obrazovanih i srpskih i hrvatskih kadrova je ostao u Sarajevu, i to kvalitetnih. Hvala njima što su nam pomogli u tome. Nije to neki značajan broj, ali i jeste”, ističe general Hadžić.
Navodi da zna da je primjerice u Dobrinjskoj brigadi multietničnost bila 21 posto. I to, naglašava, izuzetno kvalitetnih ljudi od kojih je bilo značajne koristi.
