Piše: Taha bin Fadl
Pripovijeda se da je El-Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, jedne prilike ušao u svoju kuću i zatekao svoje prijatelje kako sjede oko korpe koju su izvukli ispod njegovog kreveta i jedu ukusna jela koja su bila u korpi. Kad je vidio taj prizor, na njegovom se licu pojavio smiješak i izraz zadovoljstva i radosti, a onda je rekao: ”Ovako smo i njih zatekli da čine! Ovako smo i njih zatekli da čine!”, misleći na prvake među ashabima i učesnike Bitke na Bedru, koje je on zapamtio. Dešavalo se da neki od njih uđe u stan svoga prijatelja dok je odsutan, zatim od njegove sluškinje zatraži njegovu kesu sa novcem i iz nje uzme onoliko novca koliko je iziskivala njegova potreba. Kada bi se njen vlasnik vratio, i nakon što bi ga ona obavijestila o onome što se zbilo, od silne radosti bi istog trenutka oslobodio robinju. El-Alusi, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Ovakvo stanje bilo je onda kada su ljudi bili pravi ljudi, i kada je vrijeme bilo dostojno njih! A danas…? Koliko znam, danas je nestalo iskrenosti, iščezla je dobrota, zatrti su njeni tragovi i presahle su njene zrake! Prijatelj je postao drugo ime za neprijatelja koji prikriva svoje neprijateljstvo, i iščekuje od tebe isrcrpljujuću borbu koja je njegov jedini pravi cilj! Oh nesrećo golema! Nema snage niti pomoći bez Allaha!”
Iskreno prijateljstvo ne može ništa srušiti
Iskreno prijateljstvo mora izvirati iz dubine ljudskog srca, oslobođeno bilo kakvog sebičnog interesa, postojano u trenucima najvećih iskušenja, jednako snažno u radosti i u tuzi, u izobilju i u oskudici. Iskrenost je njegovo obilježje, a laž mu je potpuno strana. Štaviše, takvom prijateljstvu je strana i najobičnija ljutnja, a put na kojem ćeš sresti takvo prijateljstvo popločan je ispunjavanjem preuzetih obaveza, pridržavanjem dogovora, otvorenošću i iskrenošću priikom razgovora, dobronamjernošću prilikom kritike, šapatom prilikom ukazivanja na pogreške, i dijeljenjem iskrenog savjeta daleko od očiju i ušiju ljudi. A njegova kruna je lijepo mišljenje o prijatelju, samilost i ljubav koju neće uzdrmati nikakve nevolje niti iskušenja. Upravo zbog toga, kada govori o prisustvovanju za sofrom u tuđim kućama, Uzvišeni Allah prijateljstvo vezuje za blisku rodbinu: ”Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama stričeva vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!” (Prijevod značenja En-Nur, 61.) Riječi ”prijatelja vašeg” znače onoga ko vjeruje u vašu ljubav i u čiju ljubav vi vjerujete. Ovaj izraz se podjednako odnosi na pojedinca i grupu prijatelja, a u ovom ajetu aludira se na skupinu prijatelja. Ovdje nije upotrijebljena množina ”vaših prijatelja” već jednina ”prijatelja vašeg” zbog toga da se ukaže na mali broj, odnosno nedostatak iskrenih prijatelja.
Imao sve osim pravog prijatelja
Prenosi se od Hišama ibn Abdul-Melika da je kazao: ”U svom dunjalučkom životu stekao sam mnogo toga, pa čak sam postao halifa, međutim nikada nisam imao prijatelja kojeg se neću postidjeti.” Komentirajući halifine riječi, neki učenjaci su kazali da je on aludirao na činjenicu da iskreno prijateljstvo isključuje mogućnost postojanja primjesa dvoličnosti i grijeha u zajedničkom jelu. A to je zbog toga što iskrenog prijatelja krasi jednostavnost i otvorenost, i što mu je prijatelj bio draži od mnoge rodbine. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: ”Prijatelj je važniji od roditelja! Zbog toga što stanovnici Džehennema, kada su tražili pomoć, nisu je tražili od svojih očeva i majki, već su rekli: ‘…pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja…”’ (prijevod značenja Eš-Šu'ara, 100-101). Od Džafera es-Sadika, radijallahu te'ala anhu, prenosi se: ”Najveća vrijednost prijateljstva je ta da ga Allah učini prisnim, sigurnim i otvorenim, i da se od njega otkloni svaki oblik suvišnog stida i sramežljivosti, i da pokazuje srodnost duša, poput oca i brata!” Upitan je Platon: ”Ko ti je draži, tvoj brat ili tvoj prijatelj?” On reče: ”Ne volim toliko brata, osim ako mi je iskreni prijatelj!” Naši ispravni prethodnici radovali bi se kada se njihovi prijatelji ne bi ustručavali da posegnu za hranom u njihovim kućama, pa makar oni bili i odsutni.
U muci se poznaju junaci
Pravi prijatelj je onaj kojeg ćeš uvijek naći pored sebe u nedaći i nevolji kao iskrenog pomagača. To je onaj koji, kada se njegov prijatelj razboli, pohiti da ga obiđe, ako bude odsutan, raspituje se za njega, ako treba njegovu pomoć, požuri da mu u pomoć pritekne, a ako ga Allah imućnim učini, prijatelj mu ne zavidi, osim ispoljavanja pozitivne zavidnosti koja znači da moli Allaha da i njemu podari ono što je podario njegovom prijatelju. On je iskren u pogledu svojih emocija i osjećanja. Kada takav kaže svome prijatelju da ga voli u ime Alaha, onda sigurno nećeš naći kontradiktornosti između njegovih riječi i djela.
Rekao je Malik ibn Dinar: ”Druženje sa psom je mnogo bolje negoli druženje sa lošim prijateljem.” Kod iskrenog prijatelja svaka je situacija istovjetna i u njegovim očima, porijeklo, imetak, ugled, uživanje blagodati, lijep izgled, kvalitet hrane i pića, nisu mjerilo prijateljstva i njegove snage i dugotrajnosti. Naprotiv, istim očima posmatra svog prijatelja, bio on u stanju siromaštva ili bogatstva, bio zdrav ili bolestan, radostan ili tužan. On zna svaki pokret svoga prijatelja i zna koje ga stvari mogu naljutiti, a koje oraspoložiti. Zbog toga mu on uvijek prilazi sa stvarima koje će ga oraspoložiti i unijeti radost u njegov život, a izbjegava sve ono što bi ga moglo naljutiti i oneraspoložiti. Zove ga njemu najdražim imenima, a izbjegava nadimke koje on prezire i ne voli. Uljudnost je ključ prijateljstva, čistoća srca pobožnih je razlog postizanja ljubavi… Prijatelj se raspituje za svoga prijatelja onda kada on bude odsutan, i o njegovom stanju traži odgovore kod njegovih poznanika. Onda kada prođe dugo vremena od posljednjeg susreta i druženja sa njim, on s nestrpljenjem i radošću iščekuje ponovni susret!
Nesta para, nesta i drugara
Što se tiče današnjeg prijateljevanja među ljudima, najblaže rečeno, ono u sebi, ni izdaleka, ne sadrži ova suštinska značenja. Ono se temelji na pukim imenima i nazivima, i opstoji zahvaljujući laskanju putem kojeg se žele ostvariti interesi i zadovoljiti prohtjevi. Takva je situacija sa većinom ljudi, osim sa onima kojima se Allah smilovao! Najjači dokaz da takvo prijateljstvo liči na lađu koja sve više i više tone, njenim putnicima zadaje sve veće muke, i njihov put okončava neminovnom propašću, pa ma koliko da to potrajalo, upravo je činjenica što to prijateljstvo nije utemeljeno na iskrenosti, otvorenosti i istinoljubivosti. Naprotiv, utemeljeno je na interesu i prohtjevima, pa ga lahko nedaće mogu krhkim učiniti i uništiti.
Neki su kazali da postoje dvije vrste prijatelja: onaj koji je prema tebi brižljiv u nevolji, i onaj koji ti je prijatelj u zadovoljstvu. Čuvaj se onog prijatelja koji je ti je blizak samo dok si zdrav i imućan, i znaj da ti je on najljući neprijatelj. Njegova isključiva korist od vašeg prijateljstva je da napuni svoj džep i da skrije svoju mahanu. Njegov interes je ostvarivanje sopstvene koristi. Doći će ti onda kada na tvoja vrata pokuca sreća, a ostavit će te onda kada te ophrvaju bolovi nesreće. Ružno li je prijateljstvo koje ispunjavaju samo prohtjevi, koje stremi ka ostvarenju sebičnih interesa i zadobijanju darova. Takav je rob poklona i darova! Onda kada nestanu, i on sa njima nestane i od njegovog prijateljstva ne ostaje nikakav trag niti pomen. I ono što je najgore jeste to što takva osoba prelazi svaku granicu lijepog ponašanja, i postavlja se tako kao da između vas nikada nije ni bilo prijateljstva, prisnosti i ljubavi. Sve je izgorjelo u plamenu ružnog mišljenja o prijatelju, ishitrenosti pri donošenju suda, povođenju za neprovjerenim informacijama. Zbog toga više ne postoji osjećaj za izvinjenje, prelaskom preko pogreške… Nema milosti niti prisjećanja na lijepe uspomene koje su simbol prošlosti. Sve je nestalo! Nepravda i nasilje zaprljali su sve stranice ljubavi koje su nekada davale nadu i ukazivale na radost. One su sada zamijenjene kajanjem i tegobama koje su izrasle na srcu poput neprobojnog bedema. Molim Allaha za oprost i sreću!
