Dova je oružje vjernika, ona je temelj vjere, dova je svjetlo nebesa i Zemlje

2489

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Dova je čudesna veza između čovjeka i Njegovog Gospodara, kojom se ostvaruju želje i nadanja, popravlja stanje, smiruje duša, postiže željeni cilj i spoznaje veličina blagodati koje nam Allah daruje iz Svoga obilja.

Dova je veličanstveni ibadet na koji često puta zaboravljamo, ili mu ne pridajemo pažnju koju zaslužuje, iako smo u svakom trenutku našeg života potrebni dove. Jer, dova je oružje vjernika, dova je temelj vjere, dova je svjetlo nebesa i Zemlje.

Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s., rekao: ”Kod Allaha nema ništa vrijednije od dove.”

U komentaru Buharijine zbirke hadisa od Ibn Ebi Džemreta el-Endelusija, spominje se hadis u kojem je Poslanik s.a.v.s., rekao: ”Kome budu otvorena vrata dove, otvorena su mu vrata svakog dobra.”

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”Reci: “Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve (dove).” (El-Furkan, 77.) Neki komentatori Kur'ana kažu da to znači: ”Nisam vas stvorio zbog potrebe za vama, već da Mi dove upućujete, pa da vam ih uslišavam i da vam opraštam grijehe.” Dova je primjer neposredne veze sa našim Gospodarom, Allahom dž.š. i ona je izraz neizmjerne Allahove milosti i dobrote prema ljudima.

U Kur'anu se nalazi mnoštvo ajeta u formi pitanja, poslije kojih slijedi Allahova dž.š. naredba Muhammedu s.a.v.s.: ”Reci!”

Tako u Kur'anu dolazi: ”Pitaju te o mlađacima. Reci: “Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk.” (El-Bekare, 189.) ”Pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: “Višak!” (El-Bekare, 219.) ”Pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.” (El-Bekare, 222.)

Ista forma koristi se i kod pitanja o ratnom plijenu, o duši, o Sudnjem danu, o siročadi, o ratovanju u svetom mjesecu, o Zulkarnejnu, itd. Poslije svakog pitanja slijedi naredba: ”Reci (im Muhammede)!” Osim u jednom slučaju, a to je ajet: ”A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (El-Bekare, 186.)

Nema posrednika između Allaha i čovjeka

Kao da nam Allah želi reći: ”Moj rob je potreban posrednika u svemu osim u dovi. Kad je riječ o dovi onda nema posrednika između Mene i Moga roba.” Allah odbija bilo kakve posrednike između Njega i ljudi i On voli kad mu se Njegov rob direktno obrati za oprost grijeha i sve druge potrebe. Jer, ko će oprostiti grijehe ako neće Allah, i ko daje opskrbu, zdravlje, snagu, berićet i sreću, ako ne Allah?

Stoga, nipošto ne zapostavljajmo ovaj ibadet i koristimo svaku priliku da uputimo dovu Allahu dž.š., moleći Ga za uputu, nas i našeg potomstva, za zdravlje, za berićet u poslu i životu općenito. I nemojmo biti sebični i upućivat dove samo za sebe, već i za naše prijatelje, komšije i ostale muslimane i muslimanke. Posebno je to važno danas, u vremenu kada su muslimani izloženi teškim iskušenjima i krizama. Možda će baš naša iskrena dova, posebno u toku noći, na noćnom namazu, biti uzrok ozdravljenja i izlaska iz krize našeg brata muslimana i sestre muslimanke.

Prenosi se od Ebu Derde r.a. da je Poslanik s.a.v.s., rekao: ”Dova brata za odsutnog brata muslimana je uslišana dova. Kod glave onoga koji upućuje dovu za brata muslimana je melek koji, kad god ovaj u dovi zatraži neko dobro za brata muslimana, melek njemu kaže: ”Amin! I tebi isto tako!” (Muslim)

Muhammed s.a.v.s., rekao je: ”Tri dove se, bez ikakve sumnje, uslišavaju: dova putnika, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova roditelja za dijete.” (Ebu Davud i Tirmizi)

Onaj ko upućuje dovu mora biti potpuno ubjeđen u Allahovu svemoć i nadati se da će mu Allah uslišati dovu. Zatim, dova treba da bude sastavni dio njegovog života, a ne samo onda kada ga brige i problemi skole. Mnogo ljudi moli Allaha samo u teškoći, a u izobilju i rahatluku zaborave na Allaha.

Prenosi se da je Musa a.s. vidio čovjeka kako ponizno moli Allaha i plače, pa se obratio Allahu riječima: ”Allahu dragi, da je njegova potreba u mojim rukama, ja bih mu je ispunio.” Onda mu je Allah objavio: ”O Musa, Ja sam milostiviji prema njemu od tebe, međutim, on Mene doziva riječima, a srce mu kod njegovog stada. Ja se ne odazivam onome ko Me moli, a srce mu vezano za nekoga ili nešto drugo.”

Da bismo što bolje razumjeli značaj i suštinu dove, spomenut ćemo slučaj Zekerijjaa a.s. Naime, na osnovu kur'anskog kazivanja o njemu, znamo da je Zekerijja a.s. doživio duboku starost bez poroda. Silno je želio da ima sina na kojeg bi prenio poslaničko znanje koje mu je Allah dao.

Osim njega, Imran i njegova supruga takođe su molili Allaha da im podari sina kojeg bi dali da služi u Bejtu-l-Makdisu.

Međutim, Allah je htio da Imranova žena rodi žensko, a ne muško, dijete. Rodila je Merjem a.s. koju je, i pored toga što je žensko, dala u Hram. O njoj se brinuo upravo Zekerijja a.s. Ona je imala posebno mjesto gdje je ibadetila, ali je Zekerijja ubrzo kod nje vidio neka čuda. Naime, kad god bi Zekerijja a.s. došao kod nje, zaticao je pred njom svježe voće.

Tada se u njemu ponovo javila želja za potomstvom. Vidio je da Allah prima dove od svojih iskrenih robova kada Ga ponizno zamole. I učinio je to.

Čovjek koji nije u potpunosti siguran da Allah uslišava dove i da je svemoćan, kada bi mu neko rekao da starac koji je potpuno osijedio i čija žena je nerotkinja, moli Allaha da mu podari dijete, sigurno bi mu se smijao i izigravao se sa njim.  Zekerijja a.s. se, na Merjeminom a.s. primjeru, po kozna koji put uvjerio da su ključevi svih tajni i svih blagodati kod Allaha. Ako je Allah dao da se pred Merjemom svaki dan nađe svježe voće, a ona nikud ne izlazi i niko se osim njega o njoj ne brine, onda može dati i da sijedi, oronuli starac i njegova supruga, inače nerotkinja, dobiju dijete. On nije zavidio Merjemi na tim blagodatima ni jednog trenutka, već je uradio ono što je i ona radila. Uputio je dovu svome Gospodaru: ”Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj,” – reće – “podari mi od sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali Imran, 38.)

Allah dž.š. je primio dovu Zekerijjaovu a.s. i podario mu više nego što se nadao i obradovao ga mnogim radosnim vijestima: da će mu žena roditi, da će roditi dječaka, da će on biti pokoran Allahu, da će biti dobročinitelj prema ljudima, da će biti poslušan svojim roditeljima i da će biti Allahov poslanik.

To je jasan dokaz da dova, uz Allahovu dozvolu i pomoć, ima čudotvornu moć i da Allah, na začuđujući način, daje olakšanje i izbavljenje onome ko mu se skrušeno i iskreno dovom obrati.

Muhammed s.a.v.s., rekao je: ”Vaš Gospodar je plemenit i stidi se, kada mu rob podigne ruke u dovi, da ih vrati prazne.” (Ebu Davud)

Prenosi se da je Hadžadž ibn Jusuf naredio da se jedan ugledni i pobožni musliman baci u tamnicu i da mu se stave okovi na noge. Kada mu je stražar stavio okove na noge, on je podigao glavu i rekao: ”La havle ve la kuvvete illa bike, lekel-halku vel-emru!” – ”Allahu dragi, nema snage ni moći bez Tvoje snage i moći, Tebi pripada stvaranje i odredba!” Ujutro je stražar došao da obiđe tog zatvorenika, ali je u njegovoj ćeliji našao samo okove, njega nije bilo. Stražar se pobojao Hadžadža, pa je prvo otišao svojoj porodici da se sa njima halali ako ga Hadžadž ubije zbog propusta koji je napravio, pa je onda otišao i obavijestio Hadžadža šta se desilo. Hadžadž ga je upitao: ”Je li taj čovjek nešto rekao kad si mu stavio okove na noge?” Stražar je odgovorio: ”Jeste”, i ponovio je gornju dovu. Onda je Hadžadž rekao: ”Onaj Kojeg je spomenuo u tvom prisustvu, oslobodio ga je okova u tvojoj odsutnosti.”