Duša sultana Abdul-Hamida II vratila se svome Gospodaru, prije nego što je Osmansko carstvo doživjelo zadnji izdisaj

462

Na današnji dan, 10. februara 1918. godine po miladu, što odgovara 28. rebiul-ahiru 1336. godine po Hidžri, umro je sultan Abdul-Hamid II, Allah mu se smilovao, u dobi od sedamdeset i šest godina. Opisujući njegovo stanje na smrtnoj postelji, njegova kćerka Aiša, rekla je: ”Izgledao je kao da želi da se oprosti od svih oko sebe. Uzeo je moju majku za ruku, poljubio je i rekao: ‘Neka te Allah nagradi svakim dobrom!’ Zatim je uzeo desnu ruku svoje druge žene Salihe Nadžije Hanim i rekao joj: ‘Oprosti mi za uskraćivanje tvoga prava.’ A onda se obratio meni, rekavši mi: ‘Kćeri moja, neka te Allah nagradi svakim dobrom!’ Zatim je popio gutljaj kahve, i prije nego je popio i drugi gutljaj glasno je uzviknuo: ‘Allah!’, a onda mu je glava klonula na majčinu ruku.”

Sultan Abdul-Hamid II ispustio je dušu u nedjelju, 02. februara 1918. godine. Sutradan, u ponedjeljak, tabut sa njegovim tijelom premješten je u palaču Topkapi, po utvrđenim običajima, i na osnovu njegove oporuke ukopan je u groblju svoga djeda, sultana Mahmuda.

I oni koji su prezirali sultana Abdul-Hamida, s velikim poštovanjem okupili su se oko njegovog tabuta i plakali. U tom trenutku svi su se divili velikom sultanu i njegovoj političkoj i diplomatskoj genijalnosti, ali nakon što je bilo prekasno.

Neprijatelji i prijatelji sultana Abdul-Hamida požurili su na njegovu dženazu, oprostivši se od njega na njegovom posljednjem dunjalučkom putovanju. Historičari tvrde da Istanbul u svojoj povijesti nije doživio takvu stisku i gužvu. Duša sultana Abdul-Hamida II vratila se svome Gospodaru, prije nego što je Osmansko carstvo doživjelo zadnji izdisaj.

Žalili su ga i oplakivali mnogi pjesnici, uključujući i njegovog najvećeg protivnika, Riza Tevfika, koji je napisao:

Kad povijest bude spominjala tvoje ime,

Istina će biti na tvojoj strani, veliki sultane!

Iznosili smo potvore bez imalo srama,

Na najvećeg državnika svoga vremena.

Govorili smo: Sultan je nepravedan, sultan je lud!

Rekli smo da se protiv sultana mora dići pobuna,

I vjerovali smo svemu što nam je šejtan govorio.

(Izvori: Aiša Osmanoglu, Kitab validi sultan Abdul-Hamid II; Halid Azab, Sultan Abdul-Hamid II bejne muzekkiratihi ve diraseti an siretihi)