Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli, rekao je: “Ko uskrati svoj ugled ili svoj imetak u pomaganju i zaštiti svoga brata, bit će lišen bereketa u svojim djelima.”

Ovo su riječi izuzetne dubine, jer pojam pomaganja i podrške uzdižu iz okvira društvene plemenitosti u okvir bereketa i blagoslova djela.

Naime, ugled nije isključivo vlasništvo onoga kome je dat, niti je imetak ukras odvojen od odgovornosti. I jedno i drugo su emanet kojim je čovjek stavljen na kušnju: hoće li ih učiniti mostom kojim će pomoći potlačenom i ugroženom, ili zidom iza kojeg će se sakriti od obaveze da pritekne u pomoć?

Smisao ovih riječi jeste da onaj ko vidi svog brata kojem je potrebna pomoć koju može pružiti – bilo imetkom, ugledom, korisnom riječju ili otklanjanjem nepravde i štete – pa se ipak sustegne, pokaže škrtost i dâ prednost vlastitoj koristi i sigurnosti, biva kažnjen istom vrstom uskraćivanja koje je i sâm počinio.

Allah mu uskrati bereket u onome što posjeduje: radi, ali njegovi napori ne donose ploda; trudi se, ali mu se vrata ne otvaraju; posjeduje sredstva, ali im se oduzme bereket i stvarna korist.

Jer, bereket nije u mnoštvu djela, već u njihovoj plodonosnosti. Nije u širini ugleda, već u njegovoj čistoti. Nije u obilju imetka, već u tome da on bude dokaz u tvoju korist a ne protiv tebe.

Jedna od najvećih poruka ove izreke jeste to što otkriva da ostavljanje brata bez pomoći nije prolazan postupak, već opasna rana na čovjekovom ahlaku i poremećaj u njegovom razumijevanju blagodati. Blagodat koja ne preraste u pomoć drugima može postati dokaz protiv svoga vlasnika.

Ove riječi Ibn Redžeba ne treba čitati kao prolaznu opomenu, već kao mjerilo koje otkriva karakter ljudi u trenucima iskušenja. Onaj kome je dat ugled, pa njime ne spriječi nepravdu; kome je dat imetak, pa njime ne sanira nečiju nevolju; ili kome je data moć i mogućnost, pa ih ne iskoristi da zaštiti svoga brata – taj je prokockao tajnu blagodati. A ko prokocka tajnu blagodati, za njega postoji bojazan da će iz njegovih djela biti uklonjen bereket, makar pred ljudima i dalje zadržao privid uspjeha.

Uzvišeni Allah objavio je: ”Onaj ko se bude za dobro zalagao – bit će i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao – bit će i njemu udio u kazni. – A Allah nad svim bdi.” (En-Nisa’, 85.)

Razmislimo o veličini nagrade onoga ko svojim zauzimanjem spriječi prolijevanje krvi koja bi bez njegovog posredovanja bila prolivena, ili sačuva živote koji bi bez njegove intervencije bili izgubljeni. Kolika je njegova nagrada sadržana u Allahovim riječima: ”Onaj ko se bude za dobro zalagao – bit će i njemu udio u nagradi”, posebno kada se tome pridruže riječi Uzvišenog Allaha: ”Ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (El-Ma'ida, 32.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je podsticao na zauzimanje za druge i preporučivao ga bez obzira da li će ono biti prihvaćeno ili ne.

Od Ebu Musaa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Kada bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao neko s molbom ili potrebom, govorio bi: ‘Zauzimajte se za druge, bit ćete nagrađeni, a Allah preko jezika Svoga Poslanika određuje i ostvaruje ono što On hoće.”’ (Hadis bilježe imam El-Buhari i imam Muslim)

Razmislimo o toj velikoj nagradi i obilnom dobru, ali i o stanju nekih ljudi koji škrtare svojim ugledom i položajem, pa tako uskraćuju sebi nagradu a drugima korist. Zato je rečeno: ”Pravi škrtac je onaj koji škrtari svojim ugledom i svojim položajem.”

Možda nikada u novijoj historiji muslimani nisu imali priliku da tako jasno vide vlastito stanje kao što ga vide danas na primjeru Gaze.

Pred očima cijelog svijeta cionisti čine genocid nad muslimanima Gaze, ruše kuće, bolnice, škole i džamije. Hiljade nevinih ljudi ubijene su pred kamerama, deseci hiljada djece ostali su bez roditelja, a stotine hiljada ljudi bez krova nad glavom. Glad, žeđ, bolest i strah postali su svakodnevica stanovnika Gaze.

I dok su stanovnici Gaze pokazali zadivljujuću hrabrost, postojanost, strpljivost i vjeru, ostatak muslimanskog svijeta pokazao je nešto sasvim drugo: nemoć, podijeljenost i zaokupljenost vlastitim interesima. I ono što najteže pada jeste udaljenost od stvarnog značenja islamskog bratstva o kojem se mnogo govori, a u praksi se rijetko potvrđuje.

Naravno, nije pravedno reći da niko nije pomogao. Mnogi pojedinci dali su svoj imetak, mnogi su podigli glas, organizirali humanitarne akcije, učili dove i činili ono što su mogli. Međutim, kada se pogleda ukupna snaga ummeta, njegovi resursi, bogatstvo i ljudski potencijal, ostaje gorak osjećaj da muslimani Gaze nisu dobili ni približno onoliko podrške koliko su morali dobiti.

A upravo tu riječi Ibn Redžeba dobivaju svoje posebno, gotovo zastrašujuće značenje. Jer šta znači kada čovjek uskrati svoj ugled da zaštiti potlačenog? Šta znači kada posjeduje položaj, a ne koristi ga da zaustavi nepravdu? Šta znači kada ima mogućnost da pomogne, ali bira sigurnost umjesto odgovornosti? To znači da je blagodat koju mu je Allah dao pretvorio u sredstvo vlastite zaštite, a ne u sredstvo pomoći drugima. A upravo tada počinje nestajati bereket.

Zato bi svaki musliman danas trebao sebi postaviti ozbiljno pitanje: može li ummet koji gleda patnju svoje braće i sestara, a ne čini onoliko koliko može, očekivati puninu Allahovog bereketa?

Možemo li očekivati bereket u našim poslovima, dok djeca Gaze traže komad hljeba?

Možemo li očekivati bereket u našim položajima, dok ih koristimo za vlastitu zaštitu, a ne za zaštitu obespravljenih?

Možemo li očekivati bereket u našem znanju, ako ono ne rađa hrabrošću i odlučnošću? Možemo li očekivati bereket u našem bogatstvu, ako ono ne ublažava tuđu patnju?

To nisu politička pitanja, već pitanja vjere i savjesti. To su pitanja odgovornosti pred Allahom.

Jer čovjek neće biti pitan samo šta je posjedovao, nego i šta je učinio s onim što je posjedovao.

Zato bi svako od nas, prije nego što se požali na manjak bereketa u svome životu, trebao preispitati svoj odnos prema nevoljama svoje braće i sestara. Jer čovjek se ne iskušava samo onim što posjeduje, nego i time kome je stavio u službu ono što mu je Allah darovao.